Iskreno, i mnogo pre nego što je počelo da se naslućuje šta se to kog đavola dešava u ovom filmu, svo troje smo već bili izgubili svaki interes.
Terminator Salvation (2009)
Režija: MekDži
Uloge: Kristijan Bejl, Sem Vortington, Helen Bonam Karter
Distribucija: Tak
Ovde su stvari bile potpuno jasne: na novog Terminatora se ide u punoj ratnoj opremi i u oprobanoj ratničkoj postavi. N. i G. nije ni trebalo nagovarati, samo su čekali poziv. Zategao sam opasače i startovao svog Hamera. Pokupio sam saborce, proverio naoružanje. Operacija spasenje mogla je da počne. Džon Konor je u opasnosti.
Mada, malo ja i preterujem. Nismo baš imali neka specijalna očekivanja od ovog filma. Nema Švarcenegera, nema Sare Konor, nema Kamerona, nema Edvarda Furlonga sa Public Enemy majicom...zašto se ovaj film uopšte zove Terminator? I kakav je to režiser koji se zove kao novi Mekov proizvod? (A inače ima normalno ime, Džozef MekGinti) No, svejedno, kako čovek da propusti film sa takvim imenom i takvim vezama? Smestili smo se u bioskop, poređali plen iz prodavnice. Da, film je i pre početka bio osuđen na propast.
trejler
Sudnji dan je bio pa prošao. Veštačka inteligencija u vidu mreže Skajnet kontroliše armiju Terminatora koji krstare devastiranom planetom i eliminišu ljudsku rasu, primerak po primerak, svakog preostalog i skrivenog. Samo jedan čovek je to predvideo, samo jedan čovek je ovo i očekivao. Onaj čije se ime uvek najviše pominjalo u kontekstu opstanka ljudske vrste, i to u svakom filmu. Džon Konor. Sada, svet je na rubu apsolutne propasti i to je situacija na koju je Džon pripreman čitavog svog života. Ipak, u ovoj novoj budućnosti ili stvarnosti, pojavljuje se i jedan čovek za čije postojanje čak ni Džon nije znao. Pravo niotkuda, tu je sada Markus Rajt, čovek kojem je poslednje sećanje pred buđenje u čudnom, novom svetu vezano za trenutak kada će nad njim biti izvršena smrtna kazna. Now, what the hell is going on?
Iskreno, i mnogo pre nego što je počelo da se naslućuje šta se to kog đavola dešava u ovom filmu, svo troje smo već bili izgubili svaki interes. Znate ono kad već u dvadesetom minutu filma počnete naglas da pričate (dvorana, po običaju prazna, makar u svojoj prednjoj polovini, pa nikome nismo ni mogli da smetamo), prvo o nejasnoćama u samoj radnji, pa onda o nekom epizodisti kojeg slučajno prepoznate i to iz neke opskurne TV serije, pa onda krenete baš o toj seriji da ćaskate, pa zatim i ožednite, otrčite do šanka, vratite se a da i ne pitate šta se dogodilo u međuvremenu i slično. Interesantno, primetio sam, a film i nije bio toliko dosadan (SF akcija u full opremi); možda da se ne zove Terminator, ova priča i ne bi bila toliko jadna? Ali 25 godina nakon što je greškom ubijena prva Sara Konor, svaka veza sa slavnim imenom, nije mogla da ne donese katastrofalne rezultate.
Sve nas je iritiralo u ovom filmu; i nezainteresovani Erik Bana i beskonačno trabunjanje o važnosti opstanka ljudske vrste, hladno i lišeno bilo kakvih emocija, baš kao da su ga mašine i pisale, drmusanje kamere koje bi mi, da je malo duže trajao film, sigurno navuklo neku epilepsiju ili slično neurološko oboljenje; bili smo zapanjeni apsolutnim nedostatkom humora, nervirala nas je monohromatska paleta koja dominira našom planetom u tim mučnim godinama borbe sa mašinama, razočarao nas je čak i kratki, generički kameo Arnolda Velikog. Kako sada stvari stoje, možda će i biti bolje ako mašine pobede u ovom sudbinskom ratu.
Srećom, ova travestija se jednog trenutka završila, iako je i predugo trajala. Film koji bi, da nema ovakav naslov i reputaciju, sasvim sigurno završio ili u ofucanim repriznim bioskopima ili čak možda i direktno na DVD-u, nakon dva sata mučenja otišao je u neki heavy metal fejd koji nismo ni prepoznali. Povratak nije bio naporan, ali gorak ukus je nekako morao da se spere iz suvih grla. Posle kraće konsultacije, Džordž Romero je dobio čast da spase dan. Peti zombi nastavak. Now, that's what I call a sequel!
N: *
G: **
Ja: **
Režija: MekDži
Uloge: Kristijan Bejl, Sem Vortington, Helen Bonam Karter
Distribucija: Tak
Ovde su stvari bile potpuno jasne: na novog Terminatora se ide u punoj ratnoj opremi i u oprobanoj ratničkoj postavi. N. i G. nije ni trebalo nagovarati, samo su čekali poziv. Zategao sam opasače i startovao svog Hamera. Pokupio sam saborce, proverio naoružanje. Operacija spasenje mogla je da počne. Džon Konor je u opasnosti.
Mada, malo ja i preterujem. Nismo baš imali neka specijalna očekivanja od ovog filma. Nema Švarcenegera, nema Sare Konor, nema Kamerona, nema Edvarda Furlonga sa Public Enemy majicom...zašto se ovaj film uopšte zove Terminator? I kakav je to režiser koji se zove kao novi Mekov proizvod? (A inače ima normalno ime, Džozef MekGinti) No, svejedno, kako čovek da propusti film sa takvim imenom i takvim vezama? Smestili smo se u bioskop, poređali plen iz prodavnice. Da, film je i pre početka bio osuđen na propast.
trejler
Sudnji dan je bio pa prošao. Veštačka inteligencija u vidu mreže Skajnet kontroliše armiju Terminatora koji krstare devastiranom planetom i eliminišu ljudsku rasu, primerak po primerak, svakog preostalog i skrivenog. Samo jedan čovek je to predvideo, samo jedan čovek je ovo i očekivao. Onaj čije se ime uvek najviše pominjalo u kontekstu opstanka ljudske vrste, i to u svakom filmu. Džon Konor. Sada, svet je na rubu apsolutne propasti i to je situacija na koju je Džon pripreman čitavog svog života. Ipak, u ovoj novoj budućnosti ili stvarnosti, pojavljuje se i jedan čovek za čije postojanje čak ni Džon nije znao. Pravo niotkuda, tu je sada Markus Rajt, čovek kojem je poslednje sećanje pred buđenje u čudnom, novom svetu vezano za trenutak kada će nad njim biti izvršena smrtna kazna. Now, what the hell is going on?
Iskreno, i mnogo pre nego što je počelo da se naslućuje šta se to kog đavola dešava u ovom filmu, svo troje smo već bili izgubili svaki interes. Znate ono kad već u dvadesetom minutu filma počnete naglas da pričate (dvorana, po običaju prazna, makar u svojoj prednjoj polovini, pa nikome nismo ni mogli da smetamo), prvo o nejasnoćama u samoj radnji, pa onda o nekom epizodisti kojeg slučajno prepoznate i to iz neke opskurne TV serije, pa onda krenete baš o toj seriji da ćaskate, pa zatim i ožednite, otrčite do šanka, vratite se a da i ne pitate šta se dogodilo u međuvremenu i slično. Interesantno, primetio sam, a film i nije bio toliko dosadan (SF akcija u full opremi); možda da se ne zove Terminator, ova priča i ne bi bila toliko jadna? Ali 25 godina nakon što je greškom ubijena prva Sara Konor, svaka veza sa slavnim imenom, nije mogla da ne donese katastrofalne rezultate.
Sve nas je iritiralo u ovom filmu; i nezainteresovani Erik Bana i beskonačno trabunjanje o važnosti opstanka ljudske vrste, hladno i lišeno bilo kakvih emocija, baš kao da su ga mašine i pisale, drmusanje kamere koje bi mi, da je malo duže trajao film, sigurno navuklo neku epilepsiju ili slično neurološko oboljenje; bili smo zapanjeni apsolutnim nedostatkom humora, nervirala nas je monohromatska paleta koja dominira našom planetom u tim mučnim godinama borbe sa mašinama, razočarao nas je čak i kratki, generički kameo Arnolda Velikog. Kako sada stvari stoje, možda će i biti bolje ako mašine pobede u ovom sudbinskom ratu.
Srećom, ova travestija se jednog trenutka završila, iako je i predugo trajala. Film koji bi, da nema ovakav naslov i reputaciju, sasvim sigurno završio ili u ofucanim repriznim bioskopima ili čak možda i direktno na DVD-u, nakon dva sata mučenja otišao je u neki heavy metal fejd koji nismo ni prepoznali. Povratak nije bio naporan, ali gorak ukus je nekako morao da se spere iz suvih grla. Posle kraće konsultacije, Džordž Romero je dobio čast da spase dan. Peti zombi nastavak. Now, that's what I call a sequel!
N: *
G: **
Ja: **