Meta je ovaj bizarni svet u kojem živimo.A niko ne može da nam ogadi taj svet više od Bruna. Iako je najočiglednija posledica ovog idiotskog putovanja nezaustavljivi smeh, čak urlanje od smeha, najgromoglasniji trenuci ovog filma dolaze uz apsolutnu tišinu, neposredno nakon tih salvi; na platnu je ista scena, i dalje komična, ali odjednom se niko više ne smeje.
Režija: Lari Čarls
Uloge: Saša Baron Koen, Gustaf Hamarsten, Bono, Sting
Distribucija: Milenijum
Nakon prošlonedeljnog VIP tretmana dobijenog od strane mog Mondo urednika koji je egzaltiran visokom ocenom za film ''Mamurluk'' odlučio da tekstu o tom filmu pokloni i naslovnu stranu sajta – slava mi se osladila. Odjednom su brojni drugari počeli da se javljaju i da postavljaju pitanja tipa – ''A jel stvarno valja film, A jel stvarno da odem da ga gledam, A jel baš za u bioskop da se ode, Jel si siguran'' i slično. A onda se i sam urednik javio: ''Znaš ti, bre, koliko je ljudi pročitalo ''Mamurluk'' samo prvog dana?'' Što ti je hajp moćna stvar!
I normalno, prva stvar koju sam uradio nakon takve iznenadne slave, bila je da ponovo raširim ispred sebe repertoar, ali sada sa malo drugačijim pristupom. Ajd da vidim koji bi to film od svih iz ponude mogao da mi bude najzanimljiviji? Kom bi to filmu unapred mogao da ponudim sve zvezde ovog sveta? Onaj o Dilindžeru, pa još i Majkl Manov film, baš je obećavao, ali svi koji su ga već gledali, slali su mi vrlo negativne signale. Hari Poter je možda mogao da prođe, ali možda i nije, ko bi ga znao? Pa onda neki sa Raselom Krouom, neki old school krimić, ni sam nisam bio pametan.
Brdo nekih sumnjivih romkoma. A onda sam primetio Bruna. Najpopularnijeg zabavljača u svim zemljama sa nemačkog govornog područja, osim Nemačke. Boratovog brata iz grada. I to je bilo dovoljno. Ne samo da je Borat pre skoro 3 godine popio pet zvezdica, već je i distributer filma na omot Boratovog DVD-a stavio svih tih Mondovih pet zvezdica! Vau! Kako će ovi u Mondu biti zadovoljni! Samo da još Bruno opravda ovako golema očekivanja.
Šok...
Priznajem, postojala je mala dilema, nedoumica. Nekako mi sva ta travestija koja je pratila promociju filma, mislim pre svega na trejlere, tizere i plakate, nije prijala kao Boratov primitivizam. Nekako su mi uvek bili smešniji ti brkati, ruralni primitivci, nego ovi euro-trash gej i metro primerci i sličan ološ, ali to ipak nije bilo dovoljno da me odvrati od novog filma Saše Barona Koena. Ni blizu. M. je nekim čudom bila voljna da mi se pridruži, ali kada sam saznao da je i ona bila popriličan Boratov fan, onda mi ništa više nije bilo čudno. Bruno, dakle.Teško je zamisliti odvratniji ljudski primerak od Bruna, austrijskog gej modnog kreatora, stiliste ili nečeg srodnog. No, ma koliko bio slavan i popularan, i Brunov rok trajanja je ograničen. Nakon skandala na Pradinoj reviji (nezaboravno, urnebesno), na kojoj se pojavio u spektakularnom kostimu napravljenom isključivo od čičak trake, pada u nemilost lokalne austrijske modne scene i počinje da propada u ništavilo. No, poput Borata, Bruno odlučuje da ode u obećanu zemlju i tamo potraži novu šansu. Kalifornija ga čeka, ali ne baš raširenih ruku.
Uopšte, od samog početka, jasan je i proziran Borat šablon kojim se i Bruno kreće. Promenada kazahstanskim (rumunskim) blatnjavim drumom ovde je šetnja crvenim tepihom nekog bečkog modnog hrama, ali princip je jasan. I svaki sledeći Brunov korak ide Boratovim stopama, meta je ista: red američke (i svetske) hipokrizije, red fašizma, red navodne svetske tolerancije, red rasizma, malo kvazi filantropije, malo evangelističkog ludila. Meta je ovaj bizarni svet u kojem živimo.
A niko ne može da nam ogadi taj svet više od Bruna. Iako je najočiglednija posledica ovog idiotskog putovanja nezaustavljivi smeh, čak urlanje od smeha, najgromoglasniji trenuci ovog filma dolaze uz apsolutnu tišinu, neposredno nakon tih salvi; na platnu je ista scena, i dalje komična, ali odjednom se niko više ne smeje. Transfer neprijatnosti sa platna na ljude u dvorani, na skali od 1-10 je čista desetka. Takav šok proizvode Brunove avanture i nikakav Borat ili Ali Dži vas ne mogu pripremiti na ovako brutalno razračunavanje sa stanjem naše civilizacije. Iako zbog toga u novom Koenovom filmu možda nema svežine ili iznenađenja, situacije su zato još intenzivnije i neprijatnije. Tako je rodeo u Boratu ovde još drastičniji K1 ring u Arkanzasu. Gej konverter sa punim, mesnatim usnama, roditelji na audiciji svoje dece. Da li je sve to zaista moguće i stvarno, da li je Brunova audicija dokumentarna ili igrana? Da li su roditelji zaista spremni da svoju decu izlože fosfornim isparenjima? O, da!
Kako god bilo, ništa neće zaustaviti vaš sistem da se uvija od grčeva izazvanih smehom, nevericom, gađenjem, razočaranjem, odobravanjem...Toliko je jedinstven Saša Baron Koen, genije i kretenčina, anarhista i divljak. Čovek za kojeg ne postoji granica dobrog ukusa. Kralj neukusa.
M. je u početku zbunjena, toliko da najmanje dva puta moram da je pitam da li je sve okej. Okej je, naravno, ''ali baš je zajeban konceptulista ovaj tip'', kaže ona. Nešto kasnije, i ona urla od smeha, ne baš ovako nekontrolisano i glasno kao ja, ali ipak. Na kraju nudi čak i šestu zvezdicu i dalje ne verujući potpuno čemu je prisustvovala.
I naravno, Bruno nije za svakoga, nije čak za mnoge. Nekoliko parova je napustilo dvoranu pre kraja filma, neki su glasno izražavali sopstvenu nevericu i neslaganje.
Uopšte, kada se Bruno završi, niko ne hita ka izlazu. Premoreni od provokacije, smeha i pornografije, ljudi lagano izalaze. Kada prođe prvi šok, sledi prisećanje i prepričavanje. Ova faza traje nekoliko dana. Svako prisećanje izaziva novu konvulziju stomaka i već oštećenih mišića vilice. Bez obzira koliko ponavljate ovu situaciju, uvek se prisetite neke nove epizode. Neminovno, pada dogovor o novom gledanju.
I tako, distributer može slobodno da ponovo izvuče neki blurb na omotnicu, moj urednik može ponovo da se oglasi na naslovnoj strani. Ja nakon ovakvog filma, ipak, samo želim da pobegnem što dalje od svega što me podseća na ovaj jezivi svet u kojem svi živimo. Živeo odmor!
Ipak, nadam se da i u toj nedođiji u koju sam krenuo ipak ima neki bioskop.
M: *****
Ja: *****
Miško Bilbija