Kao i obično, Piksar je i ovog puta napravio fantastičan film za sve, i za klince i za roditelje. Dečurlija je bez izuzetaka uživala, dok smo mi odrasli doživeli sličnu senzaciju, ali na potpuno različitim mestima, na drugačijim nivoima.
Up (2009)
Režija: Pit Dokter & Bob Piterson
Uloge: Ed Azner, Kristofer Plamer, Delroj Lindo
Distribucija: Taramaunt
Genijalan je novi Piksarov crtać ''Do neba''. Da to razjasnimo od samog početka. Ne da sam očekivao išta manje od toga, nego čisto odmah da se da do znanja svima, naročito onima koji kukaju zbog sporadično kilavih ocena na ovim stranicama. I ne samo to, genijalan je i onaj kratki crtać sa rodama i oblacima koji se vrti pre početka nebeske avanture. I sad, kad sam već krenuo u tom smeru, genijalno je bilo i moje bioskopsko društvo, sve u svemu – kompletno genijalan jedan provod. No-no svim roditeljima koji uskrate svojoj deci (a i sebi) ovakav izlazak. I niko nema prava da se vadi na nedostatak vremena, niti da obećava DVD. I bioskop i DVD. Ništa manje od toga!
Kao i obično, Piksar je i ovog puta napravio fantastičan film za sve, i za klince i za roditelje. Dečurlija je bez izuzetaka uživala, dok smo mi odrasli doživeli sličnu senzaciju, ali na potpuno različitim mestima, na drugačijim nivoima. Čak je i u okviru ovih kategorija bilo različitosti – J. se smejala na jednom, M. na drugom, ja na trećem mestu. Tek smo na kraju svi bili složni u ocenama.
trejler
Divno veče se odigralo u Ster bioskopu. Poluprazna dvorana. Skupo piće i kokice. Sve jako, jako udobno. Pomalo tiho, iz nekog nedokučivog razloga.
Stari, usamljeni gospodin Fredrikson je penzionisani prodavac helijumskih balona koji nakon divnog braka i života kojeg se rado priseća, živi sam u oronuloj kući okruženoj oblakoderima i progresom koji mu se nikako ne dopada. Pomalo namćorast i nadrndan, on želi samo mir i tišinu u kojoj bi maštao o izgubljenoj zemlji koju je sa svojom ženom celog života želeo da poseti, ali nikada to zaista nije uspeo. Vremenom, život postaje sve nesnosniji, ali Fredrikson je smislio savršen plan: uz pomoć stotine i stotine balona, dići će celu kuću u nebesa i krenuti u svoju poslednju avanturu i potragu za misterioznom zemljom. I kad je sve krenulo baš kako treba, kad je već bio visoko iznad zemlje, naš junak pronalazi slepog putnika, Rasela, dečaka izviđača koji je u potrazi za poslednjim veštarstvom koje mu nedostaje, završio na tremu Fredriksonove kuće. Nevoljno, starac prima dečaka. Uskoro, oni će zajedno stići do cilja, otkriti tajanstvenog istraživača koji je od heroja postao poludeli naučnik, ali i ceo novi svet prepun raznih iznenađenja.
U stvari, preprič baš i ne zvuči preterano atraktivno. Ni sam foršpan nije bio tako zabavan i privlačan kao što je bio onaj za ''The Incredibles'', recimo, ili za ''Cars''. Ali već od prvog minuta filma jasno je da je ovo nešto specijalno. Tako uvodnih 10 minuta neme montažne sekvence u kojoj pratimo ceo život i brak gospodina Fredriksona i njegove Eli, predstavljaju verovatno najinspirativnije i najdivnije animirano parče filma koje sam ikada video. Bojazan da će nakon tako veličanstvenog početka film neminovno posrnuti nije imala ni trunke osnova. Nakon briljantnog početka, ko-reditelji Dokter i Piterson (zanimljivo, na već pomenutom remek-delu ''The Incredibles'', obojica su samo glumački glasovi sumanute superherojske porodice, a tek kasnije i sami počinju da pišu i režiraju i ostale Piksarove bisere kao što su ''Wall-E'', ''Finding Nemo'' ili ''Ratatouille''. Da li je to možda velika Piksarova tajna? Multi praktik reciklaža?) nastavljaju da bacaju čini na sve koji makar bace pogled na platno. U nekoj sumanutoj kombinaciji ''Izgubljene zemlje'' i Mijazakijevog ''Pokretnog dvorca'', naši junaci u novootkrivenoj zemlji nailaze na neverovatan svet u kojem psi pričaju, ali su beskrajno zli i glupi (uz jedan častan izuzetak koji nije zao) i u kojem se dešavaju još razna čudesa koja na kraju ovaj film čine najzabavnijim i najdirljivijim kinematografskim trenutkom 2009. godine. Čak i mnogo više od toga; što se mene tiče, ovo je ''Čarobnjak iz Oza'' našeg vremena.
Na kraju, niko nije imao ni najmanju dilemu oko ocene. M. i ja smo bili zapanjeni kompleksnošću i količinom tema koje film pokreće, J. koja je po drugi put gledala film je bila uzbuđena i oduševljena kao i na premijeri, a i M. i Lj. su sms-om poslali svoje zvezdice i znake uzvika. Otud ovaj festival čistih petica. Svaka čast odlikašima.
Za kraj, evo i nekih potpuno ličnih impresija. Priznajem, još kad sam prvi put gledao trejler za ''Up'', M. mi je skrenuo pažnju na to koliko gospodin Fredrikson neopisivo liči na Dobricu Ćosića. Ipak, i pored svega što osećam prema tzv. ''ocu nacije'', stari Fredrikson mi je bio do suza drag i zabavan. Ali pravu muku sam imao sa Raselom: iako blogosfera trubi o prvom Azijati glavnom junaku nekog američkog crtanog filma, a i šire ako izuzmemo kung-fu tematiku, ja nisam mogao da se otmem utisku da ovaj film dodiruje i jednu drugu temu koja se bavi različitostima i specifičnostima. Možda sam ja to samo opterećen ovdašnjom deprimirajućom situacijom u kojoj bezbol palice rešavaju probleme različitosti, a možda i Raselov izrazito prćast nosić i kose oči zaista krase jednog specijalnog i posebnog dečaka, ali mi smo u svakom slučaju na nekoliko svetlosnih milenijuma od takvog načina razmišljanja. Srećom, pronašao sam još neke koji su doživeli sličnu impresiju gledajući ''Do neba'', ali svejedno, i bez ovakve sondaže, ovo je film koji ne biste smeli nikako da propustite. Ili da to kažem na ovaj već potrošeni, ali uvek primamljiv način – ukoliko samo jednom godišnje sebi možete i želite da priuštite odlazak u bioskop, onda je pojava ovog filma na beogradskom bioskopskom repertoaru pravi trenutak za taj svečan čin.
J: *****
M: *****
Ja: *****
Miško Bilbija
Režija: Pit Dokter & Bob Piterson
Uloge: Ed Azner, Kristofer Plamer, Delroj Lindo
Distribucija: Taramaunt
Genijalan je novi Piksarov crtać ''Do neba''. Da to razjasnimo od samog početka. Ne da sam očekivao išta manje od toga, nego čisto odmah da se da do znanja svima, naročito onima koji kukaju zbog sporadično kilavih ocena na ovim stranicama. I ne samo to, genijalan je i onaj kratki crtać sa rodama i oblacima koji se vrti pre početka nebeske avanture. I sad, kad sam već krenuo u tom smeru, genijalno je bilo i moje bioskopsko društvo, sve u svemu – kompletno genijalan jedan provod. No-no svim roditeljima koji uskrate svojoj deci (a i sebi) ovakav izlazak. I niko nema prava da se vadi na nedostatak vremena, niti da obećava DVD. I bioskop i DVD. Ništa manje od toga!
Kao i obično, Piksar je i ovog puta napravio fantastičan film za sve, i za klince i za roditelje. Dečurlija je bez izuzetaka uživala, dok smo mi odrasli doživeli sličnu senzaciju, ali na potpuno različitim mestima, na drugačijim nivoima. Čak je i u okviru ovih kategorija bilo različitosti – J. se smejala na jednom, M. na drugom, ja na trećem mestu. Tek smo na kraju svi bili složni u ocenama.
trejler
Divno veče se odigralo u Ster bioskopu. Poluprazna dvorana. Skupo piće i kokice. Sve jako, jako udobno. Pomalo tiho, iz nekog nedokučivog razloga.
Stari, usamljeni gospodin Fredrikson je penzionisani prodavac helijumskih balona koji nakon divnog braka i života kojeg se rado priseća, živi sam u oronuloj kući okruženoj oblakoderima i progresom koji mu se nikako ne dopada. Pomalo namćorast i nadrndan, on želi samo mir i tišinu u kojoj bi maštao o izgubljenoj zemlji koju je sa svojom ženom celog života želeo da poseti, ali nikada to zaista nije uspeo. Vremenom, život postaje sve nesnosniji, ali Fredrikson je smislio savršen plan: uz pomoć stotine i stotine balona, dići će celu kuću u nebesa i krenuti u svoju poslednju avanturu i potragu za misterioznom zemljom. I kad je sve krenulo baš kako treba, kad je već bio visoko iznad zemlje, naš junak pronalazi slepog putnika, Rasela, dečaka izviđača koji je u potrazi za poslednjim veštarstvom koje mu nedostaje, završio na tremu Fredriksonove kuće. Nevoljno, starac prima dečaka. Uskoro, oni će zajedno stići do cilja, otkriti tajanstvenog istraživača koji je od heroja postao poludeli naučnik, ali i ceo novi svet prepun raznih iznenađenja.
U stvari, preprič baš i ne zvuči preterano atraktivno. Ni sam foršpan nije bio tako zabavan i privlačan kao što je bio onaj za ''The Incredibles'', recimo, ili za ''Cars''. Ali već od prvog minuta filma jasno je da je ovo nešto specijalno. Tako uvodnih 10 minuta neme montažne sekvence u kojoj pratimo ceo život i brak gospodina Fredriksona i njegove Eli, predstavljaju verovatno najinspirativnije i najdivnije animirano parče filma koje sam ikada video. Bojazan da će nakon tako veličanstvenog početka film neminovno posrnuti nije imala ni trunke osnova. Nakon briljantnog početka, ko-reditelji Dokter i Piterson (zanimljivo, na već pomenutom remek-delu ''The Incredibles'', obojica su samo glumački glasovi sumanute superherojske porodice, a tek kasnije i sami počinju da pišu i režiraju i ostale Piksarove bisere kao što su ''Wall-E'', ''Finding Nemo'' ili ''Ratatouille''. Da li je to možda velika Piksarova tajna? Multi praktik reciklaža?) nastavljaju da bacaju čini na sve koji makar bace pogled na platno. U nekoj sumanutoj kombinaciji ''Izgubljene zemlje'' i Mijazakijevog ''Pokretnog dvorca'', naši junaci u novootkrivenoj zemlji nailaze na neverovatan svet u kojem psi pričaju, ali su beskrajno zli i glupi (uz jedan častan izuzetak koji nije zao) i u kojem se dešavaju još razna čudesa koja na kraju ovaj film čine najzabavnijim i najdirljivijim kinematografskim trenutkom 2009. godine. Čak i mnogo više od toga; što se mene tiče, ovo je ''Čarobnjak iz Oza'' našeg vremena.
Na kraju, niko nije imao ni najmanju dilemu oko ocene. M. i ja smo bili zapanjeni kompleksnošću i količinom tema koje film pokreće, J. koja je po drugi put gledala film je bila uzbuđena i oduševljena kao i na premijeri, a i M. i Lj. su sms-om poslali svoje zvezdice i znake uzvika. Otud ovaj festival čistih petica. Svaka čast odlikašima.
Za kraj, evo i nekih potpuno ličnih impresija. Priznajem, još kad sam prvi put gledao trejler za ''Up'', M. mi je skrenuo pažnju na to koliko gospodin Fredrikson neopisivo liči na Dobricu Ćosića. Ipak, i pored svega što osećam prema tzv. ''ocu nacije'', stari Fredrikson mi je bio do suza drag i zabavan. Ali pravu muku sam imao sa Raselom: iako blogosfera trubi o prvom Azijati glavnom junaku nekog američkog crtanog filma, a i šire ako izuzmemo kung-fu tematiku, ja nisam mogao da se otmem utisku da ovaj film dodiruje i jednu drugu temu koja se bavi različitostima i specifičnostima. Možda sam ja to samo opterećen ovdašnjom deprimirajućom situacijom u kojoj bezbol palice rešavaju probleme različitosti, a možda i Raselov izrazito prćast nosić i kose oči zaista krase jednog specijalnog i posebnog dečaka, ali mi smo u svakom slučaju na nekoliko svetlosnih milenijuma od takvog načina razmišljanja. Srećom, pronašao sam još neke koji su doživeli sličnu impresiju gledajući ''Do neba'', ali svejedno, i bez ovakve sondaže, ovo je film koji ne biste smeli nikako da propustite. Ili da to kažem na ovaj već potrošeni, ali uvek primamljiv način – ukoliko samo jednom godišnje sebi možete i želite da priuštite odlazak u bioskop, onda je pojava ovog filma na beogradskom bioskopskom repertoaru pravi trenutak za taj svečan čin.
J: *****
M: *****
Ja: *****
Miško Bilbija