Kupili smo zoo vrt

Miško Bilbija dodelio je ovom filmu PET zvezdica.Ima li boljeg poziva na čitanje?

We Bought a Zoo (2011)
Režija: Kameron Krou
Uloge: Met Dejmon, Skarlet Džohanson
Distributer: Megakom

No dobro, nakon onog prošlonedeljnog putovanja kroz daleka i drevna vremena, drumovima mitova i legendi, vreme je ne samo da se vratimo u sadašnjost i stvarnost, nego i da se ponovo okrenemo pravim, porodičnim vrednostima. Tako smo J, M. i ja odabrali da vikend po okončanju Četvrtog međuledenog doba iskoristimo tako što ćemo, posle toliko vremena, ponovo krenuti u dobri, stari bioskop. Redovan repertoar. Znam, bliže se i FEST i Oskar, trebalo bi izgubljenu i zabludelu publiku ponovo privući našem najlepšem kongresnom zdanju ili makar globalnim trendovima u filmskom stvaralaštvu, ali zar nisam već najavio da je u gradu novi Kameron Krou? Nisam li već obećao 5 zvezdica na neviđeno?

Ostavljamo dakle ove trendovske prigode za sledeći nastavak – taman da znate šta gledati posle FEST-a – jer je u grad stigao, onako stidljivo, film ne preterano atraktivnog naslova ’’Kupili smo zoo vrt’’. Ali ako naslov nije privlačan, sve ostalo jeste – i Skarlet i Met Dejmon i šarmantana, istinita priča o Bendžaminu Miju, ali pre svih Kameron Krou, reditelj koga slobodno mogu nazvati svojim generacijskim.

Uostalom, evo kako je to u životu izgledalo: iako nešto stariji od mene, Krou kao da je pravio filmove baš za uzrast moje generacije. I ne samo filmove. Kada sam pre nekoliko godina kupio neki fensi boks set Boba Marlija, sa 4 CD-a, u bukletu sam, između ostalog, video i naslovnu stranu Rolingstouna iz neke još davnije godine na kojoj se nalazio naravno Marli, ali i vodeći naslovi tog broja. Među njima i istaknut kao ključni lid, najava ekskluzivnog intervjua sastava Led Zeppelin mladom novinarskom vunderkindu Kameronu Krou.

Dakle počeo sam sa dotičnim da se družim a da to nisam ni znao, jer ako nisam zapamtio ime novinara, sećao sam se tog broja i tog intervjua. I dalje je sve išlo kao naručeno – taman što sam izašao iz srednje škole, a on je imao svoj prvi scenario u Holivudu, revolucionarni ’’Fast Times At Ridgemont High’’. Pa je sledila romantična komedija koja je dosta uticala i na neke filmske stvaraoce u Srbiji, jedan od najboljih srednjoškolskih filmova ever, ’’Say Anything’’. Pa onda ’’Singles’’ kao spomenik jednog vremena, pa ’’Jerry Maguire’’ za dokaz da i mejnstrim Holivud može da bude genijalan, pa ’’Almost Famous’’ o onim slavnim danima Rolingstoun avanture, pa zatim potcenjeni filmovi iz ovog veka, ’’Vanilla Sky’’ i ’’Elizabethtown’’, pa opet sećanje na grandž dane sa Pearl Jam dokumentarcem i sve tako do ovog sa zoološkim vrtom.

Metu Dejmonu umire žena i on ostaje sam sa dvoje dece u komplikovanim godinama i bez ideje kuda bi dalje. Preseljenje se čini kao logičan početak promene kursa, međutim njegov novi agent za nekretnine kao da zna da je unesrećenoj porodici potrebno nešto kompleksnije. Poslednja kuća na njegovoj listi, baš i nije samo kuća, već plac od nekoliko hektara koji u sebi ima i oronuli zoološki vrt sa podjednako oronulim i umornim životinjama. Početak je užasno težak, ali kako i sami možete da pretpostavite, i vrt i životinje vremenom postaju pravi lokalni hit.

Umalo da zaboravim, ne samo da sam večiti fan Kamerona Kroua, već mi i ovi životinjski vrtovi predstavljaju popriličnu fascinaciju u životu i gdegod da otputujem, u bilo koji do tada neznani grad, zoološki vrt je na vrhu spiska mesta koja se obavezno moraju posetiti. (Mnoge sam video, London je verovatno najveće razočaranje, Barselona, makar dok je Pahulja, albino gorila, bio živ, prvi favorit).

Sada je već valjda jasno da nije bilo dilema oko broja zvezdica, ali sve i da nisam znao ime reditelja, teško da bi ovaj predivan film prošao lošije od ove najviše ocene. Naravno, ni maksimalne zvezdice ne znače da je svaki film tako ocenjen neponovljivo remek-delo, ali film koji za tako kratko vreme može da proizvede toliko divnih i slatkih emocija, teško će od mene dobiti packe zbog bilo čega drugog. A teško je i naći zamerke. Glumci to svakako nisu, a Met Dejmon ne samo da svojoj impresivnoj filmografiji dodaje još jedan dragulj, već se sve više udaljava od stereotipa da je običan tipski glumac, podesan samo za određene uloge.

Ne bih sad ulazio u amatersku psihoanalizu sebe samog na osnovu svega što sam napisao o Krou i njegovim filmovima, ali to nikoga zaista i ne zanima. Od mene u stvari samo konstatacija da ovaj film možda i ima više duše nego sadržaja, ali nije li upravo to ono što nam je potrebno u uspostavljanju ravnoteže sa ovom presadržajnom i bezdušnom stvarnošću? Od M. bezbroj kikota i fascinacija dobrim duhom filma.

Od J. poruka vršnjacima (skoro-pa-tinejdžerima) da u stvari i nije tako jadan film u kojem se jedna porodica bavi zoološkim vrtom. Poruka i onima u kongresnom centru - teško da će vam čitav FEST proizvesti makar jedan film koji garantuje ovako dobar bioskopski provod.


Ja: *****
J: ****1/2
M: *****

We Bought a Zoo (2011)
Režija: Kameron Krou
Uloge: Met Dejmon, Skarlet Džohanson
Distributer: Megakom

No dobro, nakon onog prošlonedeljnog putovanja kroz daleka i drevna vremena, drumovima mitova i legendi, vreme je ne samo da se vratimo u sadašnjost i stvarnost, nego i da se ponovo okrenemo pravim, porodičnim vrednostima. Tako smo J, M. i ja odabrali da vikend po okončanju Četvrtog međuledenog doba iskoristimo tako što ćemo, posle toliko vremena, ponovo krenuti u dobri, stari bioskop. Redovan repertoar. Znam, bliže se i FEST i Oskar, trebalo bi izgubljenu i zabludelu publiku ponovo privući našem najlepšem kongresnom zdanju ili makar globalnim trendovima u filmskom stvaralaštvu, ali zar nisam već najavio da je u gradu novi Kameron Krou? Nisam li već obećao 5 zvezdica na neviđeno?

Ostavljamo dakle ove trendovske prigode za sledeći nastavak – taman da znate šta gledati posle FEST-a – jer je u grad stigao, onako stidljivo, film ne preterano atraktivnog naslova ’’Kupili smo zoo vrt’’. Ali ako naslov nije privlačan, sve ostalo jeste – i Skarlet i Met Dejmon i šarmantana, istinita priča o Bendžaminu Miju, ali pre svih Kameron Krou, reditelj koga slobodno mogu nazvati svojim generacijskim.

Uostalom, evo kako je to u životu izgledalo: iako nešto stariji od mene, Krou kao da je pravio filmove baš za uzrast moje generacije. I ne samo filmove. Kada sam pre nekoliko godina kupio neki fensi boks set Boba Marlija, sa 4 CD-a, u bukletu sam, između ostalog, video i naslovnu stranu Rolingstouna iz neke još davnije godine na kojoj se nalazio naravno Marli, ali i vodeći naslovi tog broja. Među njima i istaknut kao ključni lid, najava ekskluzivnog intervjua sastava Led Zeppelin mladom novinarskom vunderkindu Kameronu Krou.

Dakle počeo sam sa dotičnim da se družim a da to nisam ni znao, jer ako nisam zapamtio ime novinara, sećao sam se tog broja i tog intervjua. I dalje je sve išlo kao naručeno – taman što sam izašao iz srednje škole, a on je imao svoj prvi scenario u Holivudu, revolucionarni ’’Fast Times At Ridgemont High’’. Pa je sledila romantična komedija koja je dosta uticala i na neke filmske stvaraoce u Srbiji, jedan od najboljih srednjoškolskih filmova ever, ’’Say Anything’’. Pa onda ’’Singles’’ kao spomenik jednog vremena, pa ’’Jerry Maguire’’ za dokaz da i mejnstrim Holivud može da bude genijalan, pa ’’Almost Famous’’ o onim slavnim danima Rolingstoun avanture, pa zatim potcenjeni filmovi iz ovog veka, ’’Vanilla Sky’’ i ’’Elizabethtown’’, pa opet sećanje na grandž dane sa Pearl Jam dokumentarcem i sve tako do ovog sa zoološkim vrtom.

Metu Dejmonu umire žena i on ostaje sam sa dvoje dece u komplikovanim godinama i bez ideje kuda bi dalje. Preseljenje se čini kao logičan početak promene kursa, međutim njegov novi agent za nekretnine kao da zna da je unesrećenoj porodici potrebno nešto kompleksnije. Poslednja kuća na njegovoj listi, baš i nije samo kuća, već plac od nekoliko hektara koji u sebi ima i oronuli zoološki vrt sa podjednako oronulim i umornim životinjama. Početak je užasno težak, ali kako i sami možete da pretpostavite, i vrt i životinje vremenom postaju pravi lokalni hit.

Umalo da zaboravim, ne samo da sam večiti fan Kamerona Kroua, već mi i ovi životinjski vrtovi predstavljaju popriličnu fascinaciju u životu i gdegod da otputujem, u bilo koji do tada neznani grad, zoološki vrt je na vrhu spiska mesta koja se obavezno moraju posetiti. (Mnoge sam video, London je verovatno najveće razočaranje, Barselona, makar dok je Pahulja, albino gorila, bio živ, prvi favorit).

Sada je već valjda jasno da nije bilo dilema oko broja zvezdica, ali sve i da nisam znao ime reditelja, teško da bi ovaj predivan film prošao lošije od ove najviše ocene. Naravno, ni maksimalne zvezdice ne znače da je svaki film tako ocenjen neponovljivo remek-delo, ali film koji za tako kratko vreme može da proizvede toliko divnih i slatkih emocija, teško će od mene dobiti packe zbog bilo čega drugog. A teško je i naći zamerke. Glumci to svakako nisu, a Met Dejmon ne samo da svojoj impresivnoj filmografiji dodaje još jedan dragulj, već se sve više udaljava od stereotipa da je običan tipski glumac, podesan samo za određene uloge.

Ne bih sad ulazio u amatersku psihoanalizu sebe samog na osnovu svega što sam napisao o Krou i njegovim filmovima, ali to nikoga zaista i ne zanima. Od mene u stvari samo konstatacija da ovaj film možda i ima više duše nego sadržaja, ali nije li upravo to ono što nam je potrebno u uspostavljanju ravnoteže sa ovom presadržajnom i bezdušnom stvarnošću? Od M. bezbroj kikota i fascinacija dobrim duhom filma.

Od J. poruka vršnjacima (skoro-pa-tinejdžerima) da u stvari i nije tako jadan film u kojem se jedna porodica bavi zoološkim vrtom. Poruka i onima u kongresnom centru - teško da će vam čitav FEST proizvesti makar jedan film koji garantuje ovako dobar bioskopski provod.


Ja: *****
J: ****1/2
M: *****

We Bought a Zoo (2011)
Režija: Kameron Krou
Uloge: Met Dejmon, Skarlet Džohanson
Distributer: Megakom

No dobro, nakon onog prošlonedeljnog putovanja kroz daleka i drevna vremena, drumovima mitova i legendi, vreme je ne samo da se vratimo u sadašnjost i stvarnost, nego i da se ponovo okrenemo pravim, porodičnim vrednostima. Tako smo J, M. i ja odabrali da vikend po okončanju Četvrtog međuledenog doba iskoristimo tako što ćemo, posle toliko vremena, ponovo krenuti u dobri, stari bioskop. Redovan repertoar. Znam, bliže se i FEST i Oskar, trebalo bi izgubljenu i zabludelu publiku ponovo privući našem najlepšem kongresnom zdanju ili makar globalnim trendovima u filmskom stvaralaštvu, ali zar nisam već najavio da je u gradu novi Kameron Krou? Nisam li već obećao 5 zvezdica na neviđeno?

Ostavljamo dakle ove trendovske prigode za sledeći nastavak – taman da znate šta gledati posle FEST-a – jer je u grad stigao, onako stidljivo, film ne preterano atraktivnog naslova ’’Kupili smo zoo vrt’’. Ali ako naslov nije privlačan, sve ostalo jeste – i Skarlet i Met Dejmon i šarmantana, istinita priča o Bendžaminu Miju, ali pre svih Kameron Krou, reditelj koga slobodno mogu nazvati svojim generacijskim.

Uostalom, evo kako je to u životu izgledalo: iako nešto stariji od mene, Krou kao da je pravio filmove baš za uzrast moje generacije. I ne samo filmove. Kada sam pre nekoliko godina kupio neki fensi boks set Boba Marlija, sa 4 CD-a, u bukletu sam, između ostalog, video i naslovnu stranu Rolingstouna iz neke još davnije godine na kojoj se nalazio naravno Marli, ali i vodeći naslovi tog broja. Među njima i istaknut kao ključni lid, najava ekskluzivnog intervjua sastava Led Zeppelin mladom novinarskom vunderkindu Kameronu Krou.

Dakle počeo sam sa dotičnim da se družim a da to nisam ni znao, jer ako nisam zapamtio ime novinara, sećao sam se tog broja i tog intervjua. I dalje je sve išlo kao naručeno – taman što sam izašao iz srednje škole, a on je imao svoj prvi scenario u Holivudu, revolucionarni ’’Fast Times At Ridgemont High’’. Pa je sledila romantična komedija koja je dosta uticala i na neke filmske stvaraoce u Srbiji, jedan od najboljih srednjoškolskih filmova ever, ’’Say Anything’’. Pa onda ’’Singles’’ kao spomenik jednog vremena, pa ’’Jerry Maguire’’ za dokaz da i mejnstrim Holivud može da bude genijalan, pa ’’Almost Famous’’ o onim slavnim danima Rolingstoun avanture, pa zatim potcenjeni filmovi iz ovog veka, ’’Vanilla Sky’’ i ’’Elizabethtown’’, pa opet sećanje na grandž dane sa Pearl Jam dokumentarcem i sve tako do ovog sa zoološkim vrtom.

Metu Dejmonu umire žena i on ostaje sam sa dvoje dece u komplikovanim godinama i bez ideje kuda bi dalje. Preseljenje se čini kao logičan početak promene kursa, međutim njegov novi agent za nekretnine kao da zna da je unesrećenoj porodici potrebno nešto kompleksnije. Poslednja kuća na njegovoj listi, baš i nije samo kuća, već plac od nekoliko hektara koji u sebi ima i oronuli zoološki vrt sa podjednako oronulim i umornim životinjama. Početak je užasno težak, ali kako i sami možete da pretpostavite, i vrt i životinje vremenom postaju pravi lokalni hit.

Umalo da zaboravim, ne samo da sam večiti fan Kamerona Kroua, već mi i ovi životinjski vrtovi predstavljaju popriličnu fascinaciju u životu i gdegod da otputujem, u bilo koji do tada neznani grad, zoološki vrt je na vrhu spiska mesta koja se obavezno moraju posetiti. (Mnoge sam video, London je verovatno najveće razočaranje, Barselona, makar dok je Pahulja, albino gorila, bio živ, prvi favorit).

Sada je već valjda jasno da nije bilo dilema oko broja zvezdica, ali sve i da nisam znao ime reditelja, teško da bi ovaj predivan film prošao lošije od ove najviše ocene. Naravno, ni maksimalne zvezdice ne znače da je svaki film tako ocenjen neponovljivo remek-delo, ali film koji za tako kratko vreme može da proizvede toliko divnih i slatkih emocija, teško će od mene dobiti packe zbog bilo čega drugog. A teško je i naći zamerke. Glumci to svakako nisu, a Met Dejmon ne samo da svojoj impresivnoj filmografiji dodaje još jedan dragulj, već se sve više udaljava od stereotipa da je običan tipski glumac, podesan samo za određene uloge.

Ne bih sad ulazio u amatersku psihoanalizu sebe samog na osnovu svega što sam napisao o Krou i njegovim filmovima, ali to nikoga zaista i ne zanima. Od mene u stvari samo konstatacija da ovaj film možda i ima više duše nego sadržaja, ali nije li upravo to ono što nam je potrebno u uspostavljanju ravnoteže sa ovom presadržajnom i bezdušnom stvarnošću? Od M. bezbroj kikota i fascinacija dobrim duhom filma.

Od J. poruka vršnjacima (skoro-pa-tinejdžerima) da u stvari i nije tako jadan film u kojem se jedna porodica bavi zoološkim vrtom. Poruka i onima u kongresnom centru - teško da će vam čitav FEST proizvesti makar jedan film koji garantuje ovako dobar bioskopski provod.


Ja: *****
J: ****1/2
M: *****