Ako ste ljubitelj SF filmova NIKAKO ne propustite "Ubica iz budućnosti". Evo šta o filmu piše Miško Bilbija!
Režija: Rajan Džonson
Uloge: Brus Vilis, Džozef Gordon-Levit, Emili Blant
Distributer: Milenijum film
Obećao sam da ću pisati o novom filmu Olivijea Maršala, ali se on, posle samo par dana prikazivanja, sakrio u neke nedodirljive termine. Sačuvaću ga onda samo za ličnu upotrebu. Onda sam rekao sebi - pa dobro, ionako za koji dan počinje najnovija Sinemanija, taman idealna prilika da napravim neko uputstvo za gledanje/praćenje ove distributerske manifestacije.
Ali sam na kraju primetio da se pod imenom ''Ubica iz budućnosti'' na repertoaru odjednom pojavio "Looper", SF koji nikako nisam očekivao, ali sam ga priželjkivao. Tako da...eto, to je ovonedeljna filmska tema. Da je ovaj film bio loš, napisao bih samo par pasusa, ostatak bi otišao na Sinemaniju. Međutim, biće obrnuto. Uostalom, ko im je kriv što ovaj naslov nisu stavili u program svoje revije. Siguran sam da boljeg filma tamo neće biti. Usput, svi su me ostavili na cedilu: neki su se porazboljevali, drugi morali da se spremaju za školske obaveze, treći prinuđeni da čuvaju one koji još nisu stasali za bioskop i sve tako. Ali ne žalim se što sam morao sam da idem na film, više mi je krivo što nisam imao sa kim da podelim ushićenje sjajnim filmom. A "Ubica iz budućnosti" je baš takav.
Naravno, kao i svaki SF, i ovaj se mora gledati u bioskopu. Iako se u ovom slučaju ne radi o skupocenoj spejs operi u kojoj se negde u Galaksiji sudaraju gigantski svemirski brodovi, niti o super stilizovanom, vizuelno očaravajućem spektaklu kakav je bio "Inception", "Looper" futuristika zaslužuje veliko platno. Dve polovine filma predstavljaju i dva dijametralno suprotna setinga (kao da se radi o različitim filmovima) - prvi u prljavom, surovom gradu, drugi na idiličnoj, prostranoj farmi. I glumci zaslužuju da njihovi likovi imaju kompletan bioskopski tretman - Gordon-Levit je genijalan kao ubica iz budućnosti koji se transformiše u veličanstvenog heroja, Emili Blant više nego uverljiva kao ona-koja-u-sebi-nosi-najveću-tajnu Univerzuma i naravno Brus Vilis koji godinama nije bio ovako moćan i ubedljiv.
A u filmu, nalazimo se u budućnosti u kojoj postoje dve stvari koje ovaj svet ne poznaje - putovanje kroz vreme i telekineza. Ovo prvo je zakonom zabranjeno, pa tako njime barataju samo najveće kriminalne organizacije koje svoje neprijatelje uklanjaju tako što ih šalju u prošlost i tamo momentano eliminišu brišući svaki trag o zločinu. Ali kada Gordon-Levit, jedan od takvih ubica, kao svoju metu dobije sebe samog iz budućnosti, stvari počinju da se odvijaju potpuno nepredvidivo. I naravno, svako ko pokuša da vam pobliže objasni šta se sve tu kuva pre nego što ste film i sami odgledali, kao da traži da ga na najbrutalniji način trenutno ućutkate i pošaljete 30 godina unazad da doživi ono što je i zaslužio.
Nije lako napraviti inteligentan SF film, a da ne upadnete u brojne zamke koje se nalaze na putu ka ostvarenju tog cilja, ali reditelj Rajan Džonson kao da ne zna za te probleme. Kod njega je akcija svedena na idealnu meru, naizgled komplikovana priča koja uključuje i vremenske paradokse i slične komplikacije koje se obično javljaju u pričama sa putovanjima kroz vreme, ispričana je besprekorno i vrlo razumljivo i, da budem iskren, još od onog genijalnog SF-a ''Children of Men'', ne sećam se da sam imao prilike da gledam film koji će me u tolikoj meri uplašiti, unervoziti i raznežiti u isto vreme. Druga polovina filma koja evocira uspomene na neka remek-dela Brajana de Palme smeštena u Supermenov Smolvil, sigurno je jedan od najdragocenijih i najemotivnijih trenutaka ovogodišnje filmske produkcije.
Ja: ****1/2
''Asteriks'' ima svoju ciljnu grupu, pa tu i nema šta da se doda, ''Gavran'', ''Aleks Kros'', ''Plagijator'', ''Slobodni strelci'', i ''Pazi koga biraš'' su verovatno za izbegavanje, Nik Kejv i Hilkout nam donose ''Bez zakona'' i to ne bi trebalo propustiti (saundtrak je izvanredan), o ''Paranormalnoj aktivnosti 4'' ne bih trošio slova, ''Čarlijev svet'' je za one koji bi voleli da je Sandens u Beogradu, ''Argo'' obećava, baš obećava, strane kritike kažu da je ''Nemoguće'' pravo malo remek-delo, ''Hladna svetlost dana'' je po istim tim kritikama đubre neopevano, ''Poslednja straža'' bi mogla da bude pristojan B bioskopski film, ''Rust & Bone'' je za one koji vole festivalske drame, ''Đavolji dvojnik'' i ''Pusher'' su maksimalno sumnjivi, ''Killer Joe'' je ipak Vilijam Fridkin pa kao takav možda i zaslužuje pažnju, ''Nestala'' zvuči kao neki zaboravljeni VHS triler, ''Selest i Džesi'' verujem da nikoga ne zanimaju, Lase Halstrom se vratio u Švedsku da napravi triler ''Hipnotizer'', pa to sigurno ima više smisla od njegovih američkih filmova, a šta tek reći o Nikolasu Kejdžu i njegovom novom Ghost Rider-u, nego - bože me sakloni i sačuvaj.
Na kraju, a možda ipak i na prvom mestu, stiže nam i novi Bond. Džejms Bond. To verovatno vredi svih para koliko će već koštati karta za ovogodišnju Sinemaniju.
Pišite ako sam negde omanuo i promašio.