Džek Ričer u bioskopima. To zaslužuje mali uvod. Za one koji nisu upućeni,
Jack Reacher (2012)
Režija: Kristofer Mekveri
Uloge: Tom Kruz, Verner Hercog, Robert Duval
Distributer: Taramaunt
Ričer je literarni junak britanskog pisca Džima Granta, poznatijeg pod imenom Li Čajld. Upoznao sam ga tako što sam pre par godina na moru ostao bez literature za plažu, ali mi je G. ekspresno poslao par knjiga za prvu pomoć. Krenuo sam od sedme knjige iz serijala (može i sa tim romanom da se počne), a onda u roku od samo par nedelja završio i prvih šest. Spektakl. Nikad nisam čitao tako sugestivnu literaturu. Samo mi je Ričer bio u glavi – na plaži, u krevetu, dok sam plivao i jeo ribu. Konstantno.
Čak mi je i pomogao u jednoj akcionoj situaciji, stvarno. Najstvarnije. Mentalno planiranje bitke samo nekoliko sekundi pre njenog početka i pola posla je gotovo. Tako radi Ričer, gromada visoka 196 cm i teška 115 kg. Čovek sa tri bradavice. Jedan od najvećih akcionih heroja ikada. Bivši vojni policajac, šampion borilačkih veština, lutalica, detektiv, pravednik. As i u krevetu. Jedan jedini. Tako da...jasno vam je u kom sam raspoloženju bio kada sam čuo da će Ričera glumiti Tom Kruz. Jasno vam je kako sam se osećao kada mi je G. otkazao odlazak u bioskop i kada sam sam, sa još 15-ak nevernika, na Božić, u napuštenom tržnom centru, zauzeo svoje mesto u četvrtom redu bioskopa. This time, it was personal!
Svejedno, nisam hteo da tekst o filmu napišem pre nego ga i pogledam, mada sam mogao. I Ričer bi dao šansu svakom svom protivniku, zar ne, ma koliko on ljigavo izgledao. Bilo mi je glupo da proklinjem Holivud i njegove producente, pa čak i Lija Čajlda koji je dozvolio ovu abominaciju. Sedeo sam, dakle, sa svešću da upravo počinje neki novi američki film, triler, šta li je, neki sa Tomom Kruzom. Visokobudžetni, božićni blokbaster. Hoću da kažem, da ponovim, dao sam mu šansu. Međutim, sve se raspalo već posle nekoliko minuta.
Ukratko – poludeli snajperista iz čista mira otvara vatru na slučajne prolaznike i sa pet metaka ubija isto toliko ljudi. Policija radi ekspresno i samo nakon nekoliko sati, uz pomoć otiska nađenog na novčiću kojim je ubica platio parking, pronalazi i hapsi osumnjičenog, sve uz gomilu dokaza koji nepobitno dokazuju da su meci stigli iz njegovog snajpera. Džejms Bar ništa ne poriče, niti priznaje. Traži samo jednu stvar – izvesnog Džeka Ričera.
Sjajan početak, nema šta, u stilu Dona Zigela ili nekog drugog majstora iz prošlih vremena. I tu se otprilike i završava sve zanimljivo u vezi ovog krimića, tu je možda samo još jedna scena sa ludom vožnjom kroz Pitsburg. Čim se Ričer/Kruz pojavi (gledajući u kameru odozgo, naravno), svaka iluzija nestaje bez obzira na to da li ste čitali ili uopšte čuli za seriju romana o ovom junaku.
Odatle priča kreće dođavola i to ne samo zahvaljujući Kruzu; SVE ide nizbrdo i naopako u ’’Džeku Ričeru’’. Katastrofalan tempo filma čini nemoguće, da gledanje ove avanture krojeno prema najuzbudljivijoj mogućoj literaturi, bude neopisivo dosadan doživljaj, što je zaista neverovatno dostignuće. Dok čitate Čajlda, imate utisak da je pred vama gotov filmski scenario, sve sa genijalnim dijalozima koje samo treba izgovoriti, ali u realnosti ništa nije tako jednostavno. Sve te fantastične replike odjednom zvuče isprazno, Ričerovi metodi su naivni, rezonovanje pogrešno, čak i tehnika prilkom borbe izgleda jadno.
Sve se čini kao da gledate neki niskobudžetni-treš-akcioni krimić u kojem je sve očigledno, ali autori i akteri filma pokušavaju da vas ubede da je sve u stvari suprotno. Nasilja ima napretek, u najekstremnijoj formi, ali je ono besmisleno u kakav ga god kontekst stavili. U stvari, u svetlu nedavnih krvavih događaja u Americi, ’’Ričer’’ predstavlja čak i neku vrstu anahronizma – ludačka opsednutost oružjem svakako postaje nešto što će uskoro valjda pripadati samo mračnoj prošlosti. Kruzovi partneri su takođe dosadni i nezapamtljivi, a čak ni veterani kao što su Robert Duval i jezoviti Verner Hercog ne uspevaju da značajnije poprave tu tužnu sliku. I slično. Kao da ništa ne može da ulepša ovaj očigledni holivudski promašaj. Režija: Kristofer Mekveri
Uloge: Tom Kruz, Verner Hercog, Robert Duval
Distributer: Taramaunt
Ričer je literarni junak britanskog pisca Džima Granta, poznatijeg pod imenom Li Čajld. Upoznao sam ga tako što sam pre par godina na moru ostao bez literature za plažu, ali mi je G. ekspresno poslao par knjiga za prvu pomoć. Krenuo sam od sedme knjige iz serijala (može i sa tim romanom da se počne), a onda u roku od samo par nedelja završio i prvih šest. Spektakl. Nikad nisam čitao tako sugestivnu literaturu. Samo mi je Ričer bio u glavi – na plaži, u krevetu, dok sam plivao i jeo ribu. Konstantno.
Čak mi je i pomogao u jednoj akcionoj situaciji, stvarno. Najstvarnije. Mentalno planiranje bitke samo nekoliko sekundi pre njenog početka i pola posla je gotovo. Tako radi Ričer, gromada visoka 196 cm i teška 115 kg. Čovek sa tri bradavice. Jedan od najvećih akcionih heroja ikada. Bivši vojni policajac, šampion borilačkih veština, lutalica, detektiv, pravednik. As i u krevetu. Jedan jedini. Tako da...jasno vam je u kom sam raspoloženju bio kada sam čuo da će Ričera glumiti Tom Kruz. Jasno vam je kako sam se osećao kada mi je G. otkazao odlazak u bioskop i kada sam sam, sa još 15-ak nevernika, na Božić, u napuštenom tržnom centru, zauzeo svoje mesto u četvrtom redu bioskopa. This time, it was personal!
Svejedno, nisam hteo da tekst o filmu napišem pre nego ga i pogledam, mada sam mogao. I Ričer bi dao šansu svakom svom protivniku, zar ne, ma koliko on ljigavo izgledao. Bilo mi je glupo da proklinjem Holivud i njegove producente, pa čak i Lija Čajlda koji je dozvolio ovu abominaciju. Sedeo sam, dakle, sa svešću da upravo počinje neki novi američki film, triler, šta li je, neki sa Tomom Kruzom. Visokobudžetni, božićni blokbaster. Hoću da kažem, da ponovim, dao sam mu šansu. Međutim, sve se raspalo već posle nekoliko minuta.
Ukratko – poludeli snajperista iz čista mira otvara vatru na slučajne prolaznike i sa pet metaka ubija isto toliko ljudi. Policija radi ekspresno i samo nakon nekoliko sati, uz pomoć otiska nađenog na novčiću kojim je ubica platio parking, pronalazi i hapsi osumnjičenog, sve uz gomilu dokaza koji nepobitno dokazuju da su meci stigli iz njegovog snajpera. Džejms Bar ništa ne poriče, niti priznaje. Traži samo jednu stvar – izvesnog Džeka Ričera.
Sjajan početak, nema šta, u stilu Dona Zigela ili nekog drugog majstora iz prošlih vremena. I tu se otprilike i završava sve zanimljivo u vezi ovog krimića, tu je možda samo još jedna scena sa ludom vožnjom kroz Pitsburg. Čim se Ričer/Kruz pojavi (gledajući u kameru odozgo, naravno), svaka iluzija nestaje bez obzira na to da li ste čitali ili uopšte čuli za seriju romana o ovom junaku.
Odatle priča kreće dođavola i to ne samo zahvaljujući Kruzu; SVE ide nizbrdo i naopako u ’’Džeku Ričeru’’. Katastrofalan tempo filma čini nemoguće, da gledanje ove avanture krojeno prema najuzbudljivijoj mogućoj literaturi, bude neopisivo dosadan doživljaj, što je zaista neverovatno dostignuće. Dok čitate Čajlda, imate utisak da je pred vama gotov filmski scenario, sve sa genijalnim dijalozima koje samo treba izgovoriti, ali u realnosti ništa nije tako jednostavno. Sve te fantastične replike odjednom zvuče isprazno, Ričerovi metodi su naivni, rezonovanje pogrešno, čak i tehnika prilkom borbe izgleda jadno.
Prvobitne najave producenata i filmadžija o budućnosti ovog filmskog projekta su bile više nego ambiciozne. Nekoliko filmova, pa visoko budžetna TV serija koja bi totalno eksploatisala svih 18 Čajldovih romana i ko zna šta još. Nakon ovog slabog izdanja i jadne početne zarade (samo stotinak miliona dolara), pitanje je šta će se zaista dešavati na tom planu. Možda Ričer i dobije još jednu šansu, ali ovo društvanjce teško da može da ponudi išta bolje. Možda neki novi Ričer (ako su mogli Džems Bond ili Džek Rajan, koji nikada nisu bili ovako loši, zašto da ne) i neki kreativniji reditelj i mogu da predstave ovog junaka onako kako on to i zaslužuje, ali za to nam je potrebno vreme da zaboravimo ovaj nesrećni pokušaj. Šteta, ali šta da se radi. Ima i dobra vest – ostalo mi još 11 romana da pročitam.
Štedeću, čitaću polako, a i Čajld će valjda još da piše. Holivud će imati dosta vremena da se sabere. A za sve nas nezadovoljne, tu je i Đango, onaj koji uvek puca prvi.
Samo za nekoliko dana i u našim bioskopima!
Ja: **