The Contract (2006)
Režija: Brus Beresford
Uloge: Džon Kuzak, Morgan Frimen
Distribucija: ulična
Oh da, bio je to jako loš dan za odlazak u bioskop. Uopšte, za gledanje filmova, ispostaviće se kasnije. I to ne samo zato što je bio divan, sunčan dan sa 30 stepeni, već zato što...zato. Zato što živimo u Srbiji, bio bi najkraći odgovor. No, krenimo od početka.
Prvo sam početkom nedelje otvorio repertoar sa idejom da napravim plan: da izaberem film, da smislim koji mi dan za gledanje najviše odgovara i sve ostalo što već ide uz tu rutinu. "Šrek 3" se još nije prikazivao, a i nije dolazilo u obzir da ga gledam bez J, nikada mi to ne bi oprostila. Ostatak repertoara – gled’o, gled’o, gled’o, gled’o...brzo sam prošao kroz listu. Ostala su samo dva filma, onaj o životu Edit Pjaf (nisam imao snage to da gledam) i neki film koji mi je bio potpuno nepoznat. "Više od mašte", pisalo je u novinama. Kliknuo sam na svoj IMDB link i naučio da je to novi film Marka Fostera (Monster’s Ball), pa mi je to odmah postalo nekako interesantno. Ipak, odlučio sam da sačekam četvrtak, dan kada se menjaju filmovi i da tada odlučim šta i kako.
Kakva greška! Četvrtak ne samo da je osvanuo bez novih filmova i sa novom, letnjom šemom po kojoj više ni u Takvudu nema prepodnevnih projekcija, već i sa Fosterovim filmom sklonjenim u neke polubioskope ili duboke noćne termine. Dedlajn je isticao, pa mi nije bilo druge nego da se zaputim ka bioskopu Zvezda. Sećate se, to je ona rupa u Maršala Tita u kojoj su nekad dominirali tinejdžerski filmovi i lagane komedije.
Odgovor sam dobio baš negde oko osam sati – NULA. Sve sam probao: da objasnim ženi iza šaltera i kinooperateru kako u Rodi i Takvudu film puštaju i ako dodje samo jedna osoba (to je drugo, oni su privatnici), da objasnim kako će to biti dobro i za bioskop i za film kada ja napišem super kritiku (ha, ha, ha), konačno i da ponudim da kupim dve karte samo da mi puste film (a, to ne može, to je prevara!) i sl. Ništa nije pomoglo. Sad sam već bio očajan, nije mi se dalo da čekam skoro tri sata u gradu na sledeću projekciju u Takvudu, pa sam se pokunjeno izvukao iz onog jezivog hodnika. Naizgled besciljno sam lutao, dok nisam naleteo na lokalnu distributerku DVD-ova sa haube crvenog ‘keca’. I baš tada, rodila se genijalna ideja da kupim piratsku kopiju filma ‘Više od mašte’ i da lažiram celu priču.
Ali avaj, ovog opskurnog filma nije bilo kod gospodje za haubom, pa sam krenuo da listam ostale naslove: gled’o, gled’o, gled’o, gled’o...na kraju sam napravio uži izbor i... pobednik je ‘UGOVOR’! Morgan Frimen i Džon Kuzak, pa još i Brus Beresford režija, pa još i neki atraktivan plakat, koliko sam mogao da vidim na trista pedesetoj fotokopiji fotokopiranog omota. Neka jurnjava po šumi. Gospodja mi se zaklela da je kvalitet slike fantastičan, a film još fantastičniji, pa sam ja izvadio nekoliko dinara iz džepa i pohitao domu.
Kuzak je, kao i obično, odličan. On je nastavnik fiskulture čija je žena umrla od neke strašne bolesti i čiji sin tinejdžer ima probleme u školi. Ne bi li malo pobegli od grozne stvarnosti, njih dvojica kreću u šumu na kampovanje, ali tamo naleću na polumrtvog Morgana Frimena, koji je inače plaćeni ubica koji se zaputio da ubije predsednika Amerike, ali kada je plan krenuo naopako, odjednom se i sam našao na meti i policije i drugara iz svoje zavereničke bande.
Tu kreće vijanje po šumi, relativno uzbudljivo i originalno, ispostavlja se da Morgan i nije baš totalno djubre i nakon nekoliko obrta stiže i predvidivi kraj iz kojeg otac i sin izlaze nikad bliži, a svi negativci završavaju onako kako možete i sami da pretpostavite i kako su, uostalom, i zaslužili. Moram da priznam da mi nije bilo baš najjasnije kako je to čovek koji je režirao ‘Tender Mercies’ mogao da napravi ovako prazan film, ali košmar na koji sam naišao u njegovoj filmografiji, naročito poslednjih godina, odvratio me je od daljeg mozganja na tu temu.
I eto. Tako to izgleda u Beogradu i Srbiji. Na kraju, ja i nemam nikakav komentar. U stvari imam, ali – WHO CARES?
Ocena:
Ja **
Gospođa distributer: **********
Miško Bilbija
Režija: Brus Beresford
Uloge: Džon Kuzak, Morgan Frimen
Distribucija: ulična
Oh da, bio je to jako loš dan za odlazak u bioskop. Uopšte, za gledanje filmova, ispostaviće se kasnije. I to ne samo zato što je bio divan, sunčan dan sa 30 stepeni, već zato što...zato. Zato što živimo u Srbiji, bio bi najkraći odgovor. No, krenimo od početka.
Prvo sam početkom nedelje otvorio repertoar sa idejom da napravim plan: da izaberem film, da smislim koji mi dan za gledanje najviše odgovara i sve ostalo što već ide uz tu rutinu. "Šrek 3" se još nije prikazivao, a i nije dolazilo u obzir da ga gledam bez J, nikada mi to ne bi oprostila. Ostatak repertoara – gled’o, gled’o, gled’o, gled’o...brzo sam prošao kroz listu. Ostala su samo dva filma, onaj o životu Edit Pjaf (nisam imao snage to da gledam) i neki film koji mi je bio potpuno nepoznat. "Više od mašte", pisalo je u novinama. Kliknuo sam na svoj IMDB link i naučio da je to novi film Marka Fostera (Monster’s Ball), pa mi je to odmah postalo nekako interesantno. Ipak, odlučio sam da sačekam četvrtak, dan kada se menjaju filmovi i da tada odlučim šta i kako.
Kakva greška! Četvrtak ne samo da je osvanuo bez novih filmova i sa novom, letnjom šemom po kojoj više ni u Takvudu nema prepodnevnih projekcija, već i sa Fosterovim filmom sklonjenim u neke polubioskope ili duboke noćne termine. Dedlajn je isticao, pa mi nije bilo druge nego da se zaputim ka bioskopu Zvezda. Sećate se, to je ona rupa u Maršala Tita u kojoj su nekad dominirali tinejdžerski filmovi i lagane komedije.
Loš dan za odlazak u bioskop
Uvek mi je bio kuluk da tamo gledam filmove, ali neka perverzna nostalgija za starim vremenima me je ipak činila relativno raspoloženim i ornim za avanturu. Na putu ka bioskopu, baš sam se pitao koliko će se Beogradjana odlučiti da lepo veče provede u provereno odvratnom bioskopu na anonimnom filmu koji ne da nije imao ama baš nikakvu promociju, nego ni poznate glumce na plakatu koji bi nekoga privukli. Vil Ferel? Smešno.Odgovor sam dobio baš negde oko osam sati – NULA. Sve sam probao: da objasnim ženi iza šaltera i kinooperateru kako u Rodi i Takvudu film puštaju i ako dodje samo jedna osoba (to je drugo, oni su privatnici), da objasnim kako će to biti dobro i za bioskop i za film kada ja napišem super kritiku (ha, ha, ha), konačno i da ponudim da kupim dve karte samo da mi puste film (a, to ne može, to je prevara!) i sl. Ništa nije pomoglo. Sad sam već bio očajan, nije mi se dalo da čekam skoro tri sata u gradu na sledeću projekciju u Takvudu, pa sam se pokunjeno izvukao iz onog jezivog hodnika. Naizgled besciljno sam lutao, dok nisam naleteo na lokalnu distributerku DVD-ova sa haube crvenog ‘keca’. I baš tada, rodila se genijalna ideja da kupim piratsku kopiju filma ‘Više od mašte’ i da lažiram celu priču.
Ali avaj, ovog opskurnog filma nije bilo kod gospodje za haubom, pa sam krenuo da listam ostale naslove: gled’o, gled’o, gled’o, gled’o...na kraju sam napravio uži izbor i... pobednik je ‘UGOVOR’! Morgan Frimen i Džon Kuzak, pa još i Brus Beresford režija, pa još i neki atraktivan plakat, koliko sam mogao da vidim na trista pedesetoj fotokopiji fotokopiranog omota. Neka jurnjava po šumi. Gospodja mi se zaklela da je kvalitet slike fantastičan, a film još fantastičniji, pa sam ja izvadio nekoliko dinara iz džepa i pohitao domu.
Kuzak je, kao i obično, odličan. On je nastavnik fiskulture čija je žena umrla od neke strašne bolesti i čiji sin tinejdžer ima probleme u školi. Ne bi li malo pobegli od grozne stvarnosti, njih dvojica kreću u šumu na kampovanje, ali tamo naleću na polumrtvog Morgana Frimena, koji je inače plaćeni ubica koji se zaputio da ubije predsednika Amerike, ali kada je plan krenuo naopako, odjednom se i sam našao na meti i policije i drugara iz svoje zavereničke bande.
Tu kreće vijanje po šumi, relativno uzbudljivo i originalno, ispostavlja se da Morgan i nije baš totalno djubre i nakon nekoliko obrta stiže i predvidivi kraj iz kojeg otac i sin izlaze nikad bliži, a svi negativci završavaju onako kako možete i sami da pretpostavite i kako su, uostalom, i zaslužili. Moram da priznam da mi nije bilo baš najjasnije kako je to čovek koji je režirao ‘Tender Mercies’ mogao da napravi ovako prazan film, ali košmar na koji sam naišao u njegovoj filmografiji, naročito poslednjih godina, odvratio me je od daljeg mozganja na tu temu.
I eto. Tako to izgleda u Beogradu i Srbiji. Na kraju, ja i nemam nikakav komentar. U stvari imam, ali – WHO CARES?
Ocena:
Ja **
Gospođa distributer: **********
Miško Bilbija