Harry Potter and the Order of the Phoenix (2007)
Režija: Dejvid Jejts
Uloge: Danijel Redklif, Ema Votson, Rupert Grint
Distribucija: Tak
Mislim da sam jednom prilikom već pomenuo kako su letnji bioskopi posebna poslastica. Pod zvezdanim nebom sve je uvek opuštenije, pa iako su oko vas ljudi u papučama i kupaćim kostimima koji se bahato ponašaju, puše, glasno jedu i komentarišu zbivanja na platnu, to se na kraju uvek prihvati kao deo normalnog ponašanja. Morske letnje bioskopske bašte su naročito atraktivne – u tišim delovima filma možete da čujete more, uživate u mirisu ribe sa roštilja, a ako je film baš dosadan i glup, uvek možete da blejite u nebo, brojite zvezde ili iščekujete one koje padaju i koje vam izmamljuju želje koje se nikada ne ispune.
Ove nedelje, bio sam u jednoj letnjoj basti koja je bila potpuno drugačija od onih na koje sam i sam navikao. Bilo je više nego spektakularno.
Poslednji put sam bio u Areni u Puli pre nekih 20-ak godina, kada je pulski Festival bio smotra jugoslovenskog filma. "Double bill" kojem sam tada prisustvovao, iz današnje vizure se možda može smatrati i legendarnim – neki film Živka Nikolića, pa "Davitelj Vs. Davitelj" Slobodana Šijana. Puna Arena, ovacije na kraju oba filma, poklon autora i ponovo ovacije – znam da danas to zvuči kao doživljaj iz nekog imaginarnog ili paralelnog i utopijskog sveta, ali zaista je sve bilo baš tako.
Novi svetski poredak je doneo i novi pulski festival. Ne znam koliko će i kada dupli program kojem sam prisustvovao pre neko veče ikada biti smatran legendarnim, ali sam siguran da ga ni ja, ali ni društvo sa kojim sam bio nikada neće zaboraviti.
No, odmah moram da se ispravim, iako je plan bio da se odgledaju oba filma koja su se tog dana vrtela u nikada lepšoj Puli, društvanjce u sastavu koji su cinile 4 cure i ja, jednoglasno je odlučio da se propusti izvesni bosanski film za koji mi je K. u urgentnoj sms poruci javio kako bi bolje bilo da ga eskiviramo. Tako smo dobili vremena da obidjemo i ostale znamenitosti ovog grada kao što su Merkator, Hadrijanova ili čija već kapija, Merkur i Pevec, a zatim i "fantastičnu piceriju" koja se, kako rece najiskusnija devojka B. – "nalazi tu, odmah iza ćoška, sećam se dobro, ovde desno, u stvari ne, sledeća desno, jos malo, ali ne ova sledeća nego ona tamo iza one koja se ne vidi…"
Moram da priznam da je Arena izgledala senzacionalno. Prvo spolja, a zatim i iznutra. Ulaz je trajao beskonačnih i mukotrpnih 40-ak minuta, polugoli Rusi, Nemci, Cesi, Italijani, Englezi i drugi turisti iz inače civilizovanih zemalja su se odmah pretvorili u uobičajeno srpsko-hrvatsku stadionsku rulju i bandu, ali iskustvo stečeno na severu "našeg najvećeg i najlepšeg stadiona" pomoglo mi je ne samo da J. spasem od stampeda, već i da uz nemerljivu pomoć U. obezbedim i sačuvam mesta u sasvim sigurno najboljem mogućem sektoru, na sred srede u odnosu na ekran.
Nema šta, samo Amerikanci po bezobrazluku i drskosti mogu da se mere sa Srbima. Tek kada se srećna porodica potpuno smestila, shvatio sam gde se nalazim. Ispred mene je bilo najveće platno koje sam u životu video, a iza i oko mene nekoliko hiljada ljudi. Ni Marakana već dugo, dugo vremena nije videla ovakvu masu i ovakav entuzijazam. Hari Poter je, uz aplauze, mogao da počne.
Peti Hari Poter i peti razred škole za čarobnjake. Najbolji do sada, bolji čak i od onog trećeg u kojem Hari uspeva i kroz vreme da putuje. U Hogvortsu je stanje dramatično – Ministarstvo za magiju je imenovalo novu upravnicu koja maltretira sve živo, uključujući i Dambldora, ali pravi problem je što niko ne veruje Hariju da je Valdemort nikad bliži i nikada jači. Ostavljen na cedilu, Poter okuplja djake koji mu veruju i priprema vojsku za konačni obračun.
Platnom defiluju kentauri, testeroli, džinovi, bežjaci (ovo je hrvatski prevod za muggles, ubijte me ako znam šta to znači), čarobnjaci, dementori i ostala uobičajena stvorenja iz magičnog sveta Džej Kej Rouling. Engleski glumci briljantni. Efekti senzacionalni i nikada maštovitiji. Nikada atraktivniji. Fotografije u "Dnevnom proroku", slike mačaka, proglasi zakucani u kamene zidove Hogvortsa, Sirijusova, Dambldorova i Harijeva magija – teško da sve to može bolje da izgleda. Priča bez praznog hoda, bez dosadnog trenutka. Konačno, bila je tu i neverovatna kopča sa doživljajem na istom mestu od pre 20 godina - na samom početku filma, baš kao i nekada u "Davitelju" kada mačak Žorž pojede uvo – tako i Kruksengs, Hermionina mačka, pojede produženo uvo kojim djaci prisluskuju profesore kako prave tajne planove u okviru svog reda Feniksa. Kažem ja, prava magija.
Nakon filma, svi su bili oduševljeni. Ne samo srpsko-američka porodica, već i ostatak internacionalne publike. Ponoć je bila duboko prošla, sitna deca realno blizu najdublje kome, ali niko zaista nije ni pomšsljao na san ili umor. U kolima su prštale pohvale, ali kada je trebalo oceniti film, došlo je do male konfuzije. "A da li ocenjujemo film ili celokupan ugodjaj? Da li film ocenjujemo u kontekstu ostalih filmova iz serijala ili kao pojedinačno delo? Da li film kroz ocenu poredimo sa knjigama ili ne?" I slična nezgodna pitanja. Em tinejdžerke, em Amerikanke. Na kraju, samo je N. bila nepokolebljiva i ponosno izjavila da je ona, bez obzira na sve, ovaj film gledala samo iz znatiželje da vidi kako će Holivud realizovati svet iz tako fantastične knjige.
A za samo nekoliko sati, stiže i nova, 7. knjiga.
Konačno, za one koji u ovakvim osvrtima vole da pročitaju samo poslednji pasus, evo kako je to otprilike izgledalo:
Benzin za rutu Rovinj-Pula-Rovinj – 54 kune
Usisivač u Merkuru – 767 kuna
Pizza Istriana (ne baš vrhunska i bez rukole) – 60 kuna
Karte za festivalsku projekciju – 30 kuna po osobi
Gužva na ulazu u Arenu i briga za devojke – 5 godina života
Izraz lica kod J. u trenutku dok Hari izvodi svoju prvu magiju – Fucking priceless!
Za sve ostalo, treba imati ovakvu stariju sestru kakva je moja.
Ocene (po različitim kriterijumima):
B. *****
U. **** ½
N. *** ½
J. *****
Ja *****
Ukupno (opisno): magično
Miško Bilbija
Režija: Dejvid Jejts
Uloge: Danijel Redklif, Ema Votson, Rupert Grint
Distribucija: Tak
Mislim da sam jednom prilikom već pomenuo kako su letnji bioskopi posebna poslastica. Pod zvezdanim nebom sve je uvek opuštenije, pa iako su oko vas ljudi u papučama i kupaćim kostimima koji se bahato ponašaju, puše, glasno jedu i komentarišu zbivanja na platnu, to se na kraju uvek prihvati kao deo normalnog ponašanja. Morske letnje bioskopske bašte su naročito atraktivne – u tišim delovima filma možete da čujete more, uživate u mirisu ribe sa roštilja, a ako je film baš dosadan i glup, uvek možete da blejite u nebo, brojite zvezde ili iščekujete one koje padaju i koje vam izmamljuju želje koje se nikada ne ispune.
Ove nedelje, bio sam u jednoj letnjoj basti koja je bila potpuno drugačija od onih na koje sam i sam navikao. Bilo je više nego spektakularno.
Poslednji put sam bio u Areni u Puli pre nekih 20-ak godina, kada je pulski Festival bio smotra jugoslovenskog filma. "Double bill" kojem sam tada prisustvovao, iz današnje vizure se možda može smatrati i legendarnim – neki film Živka Nikolića, pa "Davitelj Vs. Davitelj" Slobodana Šijana. Puna Arena, ovacije na kraju oba filma, poklon autora i ponovo ovacije – znam da danas to zvuči kao doživljaj iz nekog imaginarnog ili paralelnog i utopijskog sveta, ali zaista je sve bilo baš tako.
Novi svetski poredak je doneo i novi pulski festival. Ne znam koliko će i kada dupli program kojem sam prisustvovao pre neko veče ikada biti smatran legendarnim, ali sam siguran da ga ni ja, ali ni društvo sa kojim sam bio nikada neće zaboraviti.
No, odmah moram da se ispravim, iako je plan bio da se odgledaju oba filma koja su se tog dana vrtela u nikada lepšoj Puli, društvanjce u sastavu koji su cinile 4 cure i ja, jednoglasno je odlučio da se propusti izvesni bosanski film za koji mi je K. u urgentnoj sms poruci javio kako bi bolje bilo da ga eskiviramo. Tako smo dobili vremena da obidjemo i ostale znamenitosti ovog grada kao što su Merkator, Hadrijanova ili čija već kapija, Merkur i Pevec, a zatim i "fantastičnu piceriju" koja se, kako rece najiskusnija devojka B. – "nalazi tu, odmah iza ćoška, sećam se dobro, ovde desno, u stvari ne, sledeća desno, jos malo, ali ne ova sledeća nego ona tamo iza one koja se ne vidi…"
Spektakularna Pulska arena
Okej, onako gladni i iscrpljeni, na kraju smo se smestili u neku bašticu koja je, iako samo na par sekundi od "one picerije", bila poslednji korak koji je žiri u sastavu U. (18), N. (15), J. (8), B. i ja želeo da načini. Iščekivanja baš i nisu bila skroz ispunjena, pica je bila onako, kelneri bezvezni, a obližnji prodavac klik-klakova nesnosan. Ali pun stomak je pun stomak i nakon kraće šetnje opet smo bili ispred istarskog Koloseuma.Moram da priznam da je Arena izgledala senzacionalno. Prvo spolja, a zatim i iznutra. Ulaz je trajao beskonačnih i mukotrpnih 40-ak minuta, polugoli Rusi, Nemci, Cesi, Italijani, Englezi i drugi turisti iz inače civilizovanih zemalja su se odmah pretvorili u uobičajeno srpsko-hrvatsku stadionsku rulju i bandu, ali iskustvo stečeno na severu "našeg najvećeg i najlepšeg stadiona" pomoglo mi je ne samo da J. spasem od stampeda, već i da uz nemerljivu pomoć U. obezbedim i sačuvam mesta u sasvim sigurno najboljem mogućem sektoru, na sred srede u odnosu na ekran.
Nema šta, samo Amerikanci po bezobrazluku i drskosti mogu da se mere sa Srbima. Tek kada se srećna porodica potpuno smestila, shvatio sam gde se nalazim. Ispred mene je bilo najveće platno koje sam u životu video, a iza i oko mene nekoliko hiljada ljudi. Ni Marakana već dugo, dugo vremena nije videla ovakvu masu i ovakav entuzijazam. Hari Poter je, uz aplauze, mogao da počne.
Magično!!!
J. do sada nije imala iskustva sa mladim čarobnjakom, ali sestrice su bile vrlo korisne i u opštim crtama prepričale o kakvom junaku i kakvim dogodovštinama se ovde radi. B. i ja smo svima objasnili gde se u stvari nalazimo, kao i da su se baš na mestu na kojem sada sedimo pre par hiljada godina Rasel Krou, Kirtk Daglas i onaj morž iz Eva sardine borili sa gladijatorima, lavovima i tigrovima, a Čarlton Heston trkao u onim smešnim kolicima. Taman kad sam hteo da proširim priču na Nerona, Kaligulu i ostale rimske krvoloke, svetla su se pogasila.Peti Hari Poter i peti razred škole za čarobnjake. Najbolji do sada, bolji čak i od onog trećeg u kojem Hari uspeva i kroz vreme da putuje. U Hogvortsu je stanje dramatično – Ministarstvo za magiju je imenovalo novu upravnicu koja maltretira sve živo, uključujući i Dambldora, ali pravi problem je što niko ne veruje Hariju da je Valdemort nikad bliži i nikada jači. Ostavljen na cedilu, Poter okuplja djake koji mu veruju i priprema vojsku za konačni obračun.
Platnom defiluju kentauri, testeroli, džinovi, bežjaci (ovo je hrvatski prevod za muggles, ubijte me ako znam šta to znači), čarobnjaci, dementori i ostala uobičajena stvorenja iz magičnog sveta Džej Kej Rouling. Engleski glumci briljantni. Efekti senzacionalni i nikada maštovitiji. Nikada atraktivniji. Fotografije u "Dnevnom proroku", slike mačaka, proglasi zakucani u kamene zidove Hogvortsa, Sirijusova, Dambldorova i Harijeva magija – teško da sve to može bolje da izgleda. Priča bez praznog hoda, bez dosadnog trenutka. Konačno, bila je tu i neverovatna kopča sa doživljajem na istom mestu od pre 20 godina - na samom početku filma, baš kao i nekada u "Davitelju" kada mačak Žorž pojede uvo – tako i Kruksengs, Hermionina mačka, pojede produženo uvo kojim djaci prisluskuju profesore kako prave tajne planove u okviru svog reda Feniksa. Kažem ja, prava magija.
Nakon filma, svi su bili oduševljeni. Ne samo srpsko-američka porodica, već i ostatak internacionalne publike. Ponoć je bila duboko prošla, sitna deca realno blizu najdublje kome, ali niko zaista nije ni pomšsljao na san ili umor. U kolima su prštale pohvale, ali kada je trebalo oceniti film, došlo je do male konfuzije. "A da li ocenjujemo film ili celokupan ugodjaj? Da li film ocenjujemo u kontekstu ostalih filmova iz serijala ili kao pojedinačno delo? Da li film kroz ocenu poredimo sa knjigama ili ne?" I slična nezgodna pitanja. Em tinejdžerke, em Amerikanke. Na kraju, samo je N. bila nepokolebljiva i ponosno izjavila da je ona, bez obzira na sve, ovaj film gledala samo iz znatiželje da vidi kako će Holivud realizovati svet iz tako fantastične knjige.
A za samo nekoliko sati, stiže i nova, 7. knjiga.
Konačno, za one koji u ovakvim osvrtima vole da pročitaju samo poslednji pasus, evo kako je to otprilike izgledalo:
Benzin za rutu Rovinj-Pula-Rovinj – 54 kune
Usisivač u Merkuru – 767 kuna
Pizza Istriana (ne baš vrhunska i bez rukole) – 60 kuna
Karte za festivalsku projekciju – 30 kuna po osobi
Gužva na ulazu u Arenu i briga za devojke – 5 godina života
Izraz lica kod J. u trenutku dok Hari izvodi svoju prvu magiju – Fucking priceless!
Za sve ostalo, treba imati ovakvu stariju sestru kakva je moja.
Ocene (po različitim kriterijumima):
B. *****
U. **** ½
N. *** ½
J. *****
Ja *****
Ukupno (opisno): magično
Miško Bilbija