Ove nedelje, pogledajte dva potresna filma, oba nastala po istinitim pričama.
Dolazak leta i generalno lepog vremena uvek se reflektuje i u bioskopima kojim dominiraju holivudski blokbasteri. Jasno je, godinama već u tom domenu vladaju superherojski, naučno-fantastični, avanturistički filmovi pravljeni i plasirani uz pomoć ogromnih budžeta i agresivnih i vidnih reklamnih kampanja, ali iza sjajnih bilborda i plakata uvek se može pronaći i nešto što izlazi iz uobičajene rutine. Povratak decembarskog vremena i iščekivanje Spajdermena, kao i maksimalna neprivlačnost trenutne ''letnje'' ponude, naterali su me da malo dublje zaronim u repertoar naših bioskopa i pozabavim se naslovima koji, na prvi pogled, ne otkrivaju mnogo toga. Povampireno Ušće, sa svojih 11 dvorana, vratilo je ravnotežu u filmskoj ponudi, pa su tako i neki manji filmovi uspeli da prežive još jedan četvrtak i nalet novih hitova. Tako da...evo, danas dobijate čak dva filma, oba nastala po istinitim pričama i oba veoma potresna, naravno svaki na svoj način.
FILOMENA
Philomena (2013)
Režija: Stiven Frirs
Uloge: Džudi Denč, Stiv Kugan
Distributer: MCF
''Filomena'' je odličan film koji bi svakako trebalo pogledati u bioskopu, ali iskreno, ovom filmu i nije mesto u multipleks dvoranama i šoping centrima. A ovih drugih, gradskih dvorana, skoro da više i nemamo, zar ne? Normalno, niko se preterano i ne uzbuđuje oko toga. Loša privatizacija i ćao. U Kozari samoposluga, u Jadranu kafana, u Odeonu i Balkanu ništa i tako dalje. Tako da...eto, za ''Filomenu'' je ostao DKC, a za ostatak Srbije ni to. Tuga.
U najnovijem filmu Stivena Frirsa, Martin (Stiv Kugan) je novinar koji nakon profesionalnog debakla koji doživljava u radu sa vladom i politikom uopšte, odlučuje da se posveti mirnijem životu i pisanju knjiga o ruskoj istoriji. Međutim, kada slučajno nabasa na Filomenin slučaj, on odlučuje da novinarski isprati ovu naizgled tužnu i bolnu ljudsku priču o ženi koja je još kao devojka u katoličkom samostanu bila prinuđena da svoju tek rođenu bebu prepusti crkvi koja će organizovati njeno usvajanje. Pedeset godina kasnije, Filomena (Džudi Denč) je očajna žena koja na svaki način pokušava da dođe do bilo kakvog podatka koji bi joj otkrio gde se sada nalazi njen davno izgubljeni sin. Crkva ne želi da otkrije nikakve podatke, ali ovaj neobični tandem zaklete katolkinje i još zakletijeg ateiste nekako uspeva da pronađe trag. Put ih vodi u Ameriku i tek tamo ova priča dobija svoj konačni oblik.
Iako ova drama odiše tugom i nesrećom, Frirs uspeva da pronađe recept kako da se priča ispriča na lagan i zabavan način. Zaista, sve izgleda kao da gledamo neobaveznu proceduralnu (novinarsko-detektivsku) priču o potrazi za izgubljenim čovekom i to od strane tandema koji, naizgled, nema nikakvih međusobnih dodirnih tačaka. I ne samo to; nakon završetka filma i konačnog raspleta, salu ne napuštate u suzama ili u besu, već sa osećajem da ste odgledali simpatičnu romantičnu komediju sa dvoje briljantnih glumaca i duhovitim scenarijom. I otud nas u stvari Filomenina tragedija tako snažno pogodi na kraju balade. Neko će reći da je Frirs napravio film u kojem je sve svoje otrovne strele odapeo u pravcu katolika i republikanaca, ali Filomena, centralna figura ovog filma, ne misli tako. Ona i pored svog bola koji doživljava, uspeva da i sebe i Martina, ali i svakog gledaoca ovog filma, ostavi u dobrom, optimističkom raspoloženju u kojem svako može da pronađe sopstvene razloge za takav osećaj.
Ocena: ****
JEDINI PREŽIVELI
Lone Survivor (2013)
Režija: Piter Berg
Uloge: Mark Valberg, Tejlor Kič
Distributer: Livada produkcija
Potpuno je drugačiji film ''Jedini preživeli'', takođe nastao prema istinitoj priči. I ovog puta protagonisti (njih četvoro) kreću u svojevrsnu potragu, ali za ozloglašenim talibanskim teroristom Ahmadom Šahom. Uz podršku komande sve deluje glatko i organizovano, ali čim naši junaci izgube kontakt sa centralom, stvari počinju da se kreću ne samo nepredviđenim, već i zaista sumanutim tokovima.
Uvek se trudim da sačuvam čitaoce od detalja koji ozbiljno mogu da pokvare gledanje filma, ali ovog puta titulu spojler šampiona dobijaju producenti ovog filma koji su nam već ovako tupavim naslovom otkrili šta sve možemo da očekujemo dok se sa četvoricom marinaca probijamo kroz avganistanske gudure. Naravno, kasting u kojem dominira Mark Valberg dodatno nam ''pomaže'' da unapred saznamo sve što je bitno, ali bez obzira na to, kao i na pamfletskih poslednjih 10-ak minuta filma, reditelj Piter Berg uspeva da napravi vrlo uzbudljiv i napet film. Nakon uvodnih pripremnih radnji, kada logistika zakaže, kreće akcija koja po intenzitetu ne zaostaje čak ni za onim beskrajnim i spektakularnim obračunom u filmu ''Black Hawk Down'' Ridlija Skota.
Naravno, ovde nema urbanog okruženja Mogadiša, ali svejedno, razmena vatre i bezizlaznost opkoljenih marinaca proizvode sličan efekat. Intenzitet borbi je apsolutno neverovatan i središnjih sat vremena filma se gledaju u neverici. U retkim trenucima predaha, likovi su nam neobično bliski i simpatični, a tome pomažu i glumci koji, slično junacima iz ''Filomene'', svoje likove ne prikazuju kao stereotipe (u ovom slučaju grube, jednodimenzionalne specijalce), već kao obične ljude koji su se našli u neobičnoj situaciji.
Iako su ideali i politika dobrim delom filma potisnuti u neki drugi plan, agresivni patriotizam (pre svega oličen u ovde tako očiglednoj egzekuciji američke spoljne politike) glavnih junaka kao da nas sve vreme podseća upravo na politiku. Ipak, fundamentalni nedostaci u scenariju i razvoju likova, kada se sve sabere i oduzme, brzo se zaboravljaju pred naletom borbi i talibanske agresije na malobrojne marince. Ovakvi filmovi se gledaju celim telom, od ramena naniže.
Ocena: ***1/2