Pre mesec i po dana, u šetnji centrom Beograda, naišao sam na jednog od najupečatljivijih epizodista domaće kinematografije. U tamnoj jakni i farmerkama, izdaleka je delovao mlađe; ipak, njegova kosa (nekada tako gusta i crna) proredila se, dok u borama na licu nije oskudevao, naprotiv. I dok se udaljavao od mene, ulicom Cara Lazara ka Kalemegdanu, u glavi sam premotavao neke od sjajnih filmskih scena koje bi bile nezamislive bez njega, Ratka Tankosića.
Prijatelji ga zovu Rale ali on je mnogo poznatiji kao Sarma - ta nezaboravna uloga štićenika popravnog doma u "Specijalnom vaspitanju" trajno mu je prikačila ovaj "sočni" nadimak.
Rođeni Beograđanin, Tankosić (1954. godište) se u mladosti najviše zanimao za boks, o glumačkom pozivu nije ni razmišljao. Bokserske rukavice okačio je o klin kada se približio tridesetoj, kada se i dogodio (filmski) zaokret u njegovom životu, gotovo slučajno.
Te 1972. godine tek svršeni praški studenti i bliski prijatelji, Srđan Karanović i Rajko Grlić, rešili su da pokušaju da snime filmsku priču bez klasičnog scenarija, film u kojem će glumiti isključivo naturščici, njih tridesetak izabranih na osnovu prijava na oglas objavljen u dnevnim novinama, a pritom bi oni sami (glumci amateri) predložili šta bi i kako igrali u filmu. Tankosić se prijavio na oglas, ne sanjajući da je samo jedan među 7.000 kandidata! Dobio je ulogu Ćore - film nosi naslov "Društvena igra". Ovaj svojevrsni filmski eksperiment, komedija u Karanovićevoj režiji, važi za jedno od najzanimljivijih debitantskih ostvarenja u domaćoj kinematografiji.
Điđa Karanović se potonjim filmovima profilisao kao jedan od vodećih autora tzv. "praške škole" ali Tankosića nije zaboravio - Rale se pojavio i u kultnoj TV seriji "Grlom u jagode", još jednom zajedničkom projektu Grlića i Karanovića.
U to vreme, još jedan praški đak, Goran Marković, ulazi u svet filma. I to kako - briljantnom socijalnom dramom o maloletničkoj delinkvenciji, o sudbinama iza zidova popravnih domova u socijalističkoj Jugoslaviji. Reč je, naravno, o "Specijalnom vaspitanju" (1977) u kojem Tankosić igra nezaboravnog Sarmu, rame uz rame sa Slavkom Štimcem, Branislavom Lečićem i ostalima, uglavnom autentičnim štićenicima popravnog doma. Ova uloga je, s jedne strane, Raletu donela svojevrsnu popularnost, a sa druge, označila ga kao tipskog epizodistu, nekoga ko će ubuduće tumačiti samo marginalce - prestupnike, siledžije, švercere, tapkaroše itd. Za ovo su, pored odlično odigrane uloge Sarme, "zaslužni" i njegova gruba spoljašnjost, bokserski bekgraund i karakteristični ulični sleng.
(INSERT - SPECIJALNO VASPITANJE)
Ratko Tankosić prisutan je u domaćoj filmskoj i TV produkciji sada već više od 40 godina, a gledali smo ga u više od 60 igranih filmova (ne računajući uloge u brojnim televizijskim projektima). Posle uspeha sa "Vaspitanjem", Rale se pojavio i u Markovićevoj komediji "Majstori majstori" početkom ’80-tih, u "Varioli Veri" bio je pacijent oboleo od tripera, u "Tajvanskoj kanasti" vozač pauka. Igrao je i u drugim filmovima ovog reditelja ("Već viđeno", "Kordon"), zaključno sa prošlogodišnjim "Falsifikatorom" koji je ujedno i poslednji film do danas u kojem se Tankosić pojavio (ovoga puta Marković mu je poverio atipičnu ulogu sudije!)
Raleta pamtimo kao konobara u filmovima "Halo taxi" i "Balkan ekspres", kao švercera u "Dezerteru", "Moljcu" i "Nema problema". Filmovi "Pazi šta radiš", "Uvek spremne žene", "Vukovar, jedna priča", Kresojin "Još ovaj put" i Karanovićev "Nešto između" imaju zajedničko to što Rale Tankosić glumi siledžiju.
Međutim, Ratko nije igrao isključivo negativce, u par navrata je oblačio čak i milicionersku uniformu (u filmovima "Tesna koža 2" i "Sulude godine"), a glumio je, verovali ili ne, i političara(!) - u pitanju je film "Svemirci su krivi za sve" (1989). U tom, najplodnijem periodu (1985-1990) Tankosić je glumio u više od 30 filmova! Bio je Lauševićev najbolji drug Šukrija u "Šmekeru", urnebesni Žika u "Kako je propao rokenrol", Smrda u "Mi nismo anđeli"...
(INSERT - KAKO JE PROPAO ROKENROL)
Ni televizija nije ostala imuna na Raleta Tankosića, pomenućemo samo nekolicinu uspešnih TV serijala domaće produkcije koji nisu mogli da prođu bez njegovog glasa i stasa: "Kamiondžije 2", "Vuk Karadžić", "Otvorena vrata", "Bolji život", "Porodično blago"...
Ipak, Ratka svi najviše pamtimo u tandemu sa Bodom Ninkovićem - naravno, urnebesni Kiza i Komina, serija "Dome, slatki dome" (1989, RTS). Dvojica komičnih švercera u belim čarapama i kariranim sakoima bili su, u izvesnom smislu, naša verzija Del Boja i Rodnija Trotera iz "Mućki".
(INSERT - KIZA I KOMINA)
Zanimljivo je da se Ratko već decenijama bavi slikanjem, priča se da njegovi radovi otkrivaju nesumnjivi talenat. Privatno važi za darežljivu osobu, svoje slike neretko je znao i da poklanja. Uprkos tome što je ostvario veliki broj filmskih uloga, nije bio u mogućnosti da dobro živi od umetnosti, pa se povremeno bavio i molerskim zanatom.
Raletova mimika, sleng i, iznad svega, njegovo lice nezaboravni su. Na Fejsbuku postoji više stranica posvećenih Tankosiću, ulogama koje svi pamtimo, replikama koje se neretko citiraju u društvu. Trag koji je ostavio, tumačeći živopisne filmske karaktere nije samo konzerviran na filmskoj traci - Rale nam je ovekovečio likove sa društvenih margina, karakteristične za naše podneblje i epohu.
***Pročitajte i ostale kolumne Mladena Nikolića
