Ako su Kimija Raikonena ljubitelji Formule 1 prozvali Ledeni, onda je Miloš Teodosić srpski košarkaški Ledeni. Znao je Duda da će Teo da pogodi poslednji napad. Trojka, puna šaka brade, što bi rekli.
Teo, Novica i drugari
Ako su Kimija Raikonena ljubitelji Formule 1 prozvali Ledeni, onda je Miloš Teodosić srpski košarkaški Ledeni. I Duda Ivković koji je osmislio poslednji napad i ključni šut poverio Teodosiću kojem do tada baš i nije išlo. Ako se dobro sećam mašio je nakoliko pokušaja za trojku. Ipak, znao je Duda da će Teo da pogodi poslednji napad. Trojka, puna šaka brade, što bi rekli. Bio je dovoljan i sasvim običan koš. Ma i pola, takoreći jedno bacanje. Šalu na stranu, i meni je bilo jasno da lopta ide tamo gde treba. Kada se Teo podigao na šut a Garbahosa ostao prikovan za parket neverujući da će srpski igrač uopšte šutnuti. Bilo mi je jasno da Teodosić neće promašiti zbog načina na koji je vodio loptu i tražio priliku da, kako to basketaši kažu, odapne prangiju.
Inače, meni je ono pitanje - odgovor iz naslova nekako najbolja ilustracija atmosfere u košarkaškoj reprezentaciji. Pitanje-odgovor inače je reakcija Novice Veličkovića na upit egzaltiranog reportera državne televizije o učinku u tekmi sa Špancima. Uzbudjeni, jedan od junaka pobede nad svetskim i evropskim prvacima, u prvi mah je razumeo da se od njega traži komentar učinka ekipe a ne svog. I Novica je kao i Teodosić, Krstić i drugi intervjuisani igrači prevashodno govorio o ekipi. Oni i jesu ekipa, u punom smislu te reči i zato pobedjuju.
Da su dobro ukomponovan tim, pokazivalo se kada nije išlo, na primer Teodosiću. Protivnički koš su punili Kešelj, Savanović, Rašić, Bjelica... Ako zapne Krstiću, tu je Perović, Mačvan... Uvek je neko mogao i povlačio ekipu. Da su tim, dobrom hemijom povezana celina u kojoj svi rade, što reče Veličković, ako treba i da se „pobiju“, za pobedu, videlo se i kroz čarku Teodosića i Bjelice na jednoj od utakmica grupi. Nije razbilo ekipu. E, a pamte se ovde i obrnute situacije. Pucali su neki srpski drim tim košarkaški sastavi zbog igračkih medjusobica i sujeta. Izgleda sada toga nema ni u najavi.
No, nekao mi se čini da je amalgam koji je sve povezao u skladnu celinu Duda Ivković. Sakupio je mladu, gotovo junorsku ekipu. Realno procenio koliko vrede i nepretenciozno najavio uoči prvenstva da je osmina finala uspeh i cilj. Sve ostalo biće dobitak, rekao Ivković tada. Sada mu stigle dividende. I njemu i ekipi. Taman da sledeću tekmu i izgube a nešto mi se čini da je to manje verovatno. Uostalom videćemo. Igrati polufinale protiv domaćina prvenstva sasvim je različito od nadmetanja sa nekom drugom ekipom.
I na kraju, ako nije bilo baš jasno što sam na početku Svetskog prvenstva u fudbalu pisao kako neću gledati utakmice i kako ću „zloupotrebiti“ priliku da u miru radim neke druge stvari, sada je valjda belodano zašto.
Fudbal mi nije baš preterano zanimljiv. Pogotovo srpski. Onaj remi sa Slovenijom, čitam u novinama ispade kao neka bruka. Ima i neka frka i to nastavak izgleda, oko selektora Antića i predsednika saveza Karadžića. Neće to na dobro da izadje čini mi se.
Elem, ja volim košarku. To gledam. Ne propuštam.
Kao dvometraš, što je bila relativno retka pojava u generaciji 50 i neka, pocepao sam ko zna koliko patika na raznim basket terenima. Dakle to je moj sport a i jednog od mojih juniora. On sada studira u Americi i naravno igra košarku. U najboljoj studentskoj ligi na svetu. Redovno razmenjujemo utiske.
Nadamo se finalu Srbija-Amerika pa šta bude.