• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Stopiran ulazak Hrvatske u EU

...

Šta je... oma ste pojurili da čitate kako je komšiji crkla krava, a? Ništa pauza, ništa "da li me ovo zanima ili ne", oma KLIK pa juriš da vidimo kako ga neće majci ni oni ako ga već nećemo Angeli ni mi. Ma šalio sam se, ljudi, šalio!

Hoće bome Hrvati u EU, proći će im taj referendum uspešno i eto njih na leto 2013. članovi biblioteke, bog te tvoj! Nego se setih nešto naših naravi ovijeh dana, takvo vreme bilo, januarsko a bez snega... udarila mi vrućina u glavu, šta ćete. Pa zamolih urednika da ne ostavlja ništa sem naslova na početnoj strani, baš da vidimo koliko će klikova da se nakupi ako je vest intonirana tako da je komšiji lipsala životinja sa papcima i repom. O ishodu ovog malog eksperimenta, naknadno : - )

No, zašto o naravima? Pa kako da se ne bavim njima kada se one toliko bave nama? Kada nam one određuju i ko smo i šta smo. I šta činimo danas i kako nas to vodi ka budućnosti pa, bome, čak i kakvu će nam prošlost to doneti! Šta vam nije jasno... kako se "sutra" može odlučivati o "juče"? O da, itekako može drage moje i dragi moji, itekako može! Jedna od većih zagonetki pred istoričarima jeste šta će se još koliko sutra dogoditi u prošlosti.

Zar smo malo izdajnika prekvalifikovali u mučenike, a malo heroja u kvislinge? Zar ne kopamo kosti po Adi, prenosimo ih iz Engleske ili šetamo po litijama? Zar ne razapesmo Hrista da bi mu naknadno kult podigli; zar ne poklasmo onoliko ljudi po Afrikama i Amerikama, sve šireći, ognjem i mačem, ljubav, trpeljivost i ostale vrednosti toplog zagrljaja hrišćanstva?

Opsssaaaaaaa... polako Nenade, hajde primiri se malo i suzi temu. Curik na Balkan, na zemlju Srbiju, pusti Irance, Avganistance, Amerikance i ostale Nemce i Engleze. I bicikliste. Baš kao što nam je otečestvo važnije od potomaka a članstvo u stranci od fakultetske diplome, baš kao što smo mi "jači od sudbine"; tako su nam i naše naravi jače od razuma. Jače su nam od realnosti, mozga, promišljenosti, inteligencije, socijalne inteligencije, plana, strategije, taktike...

Recimo, u utorak januara desetog, ujutro, u Novom Sadu je izbila tuča ispred policijske stanice! Ehejs ljudi! Pa još stanice koja nosi naziv kralja Petra I, božemeoprosti kakvog li nepoštovanja prema dinastiji u našoh Republici! No, šta ćete, u našoj uređenoj državi se za produžavanje saobraćajne dozvole u red staje još noćom e ne bi li se posao okončao narednog dana. Primitivni Englezi sve to obave za pet minuta na bilo kojoj pošti, lele kako bi nam zavideli kada bi znali samo kakav plezir propuštaju. Pazite... ti isti Englezi su zapravo izmislili čekanje u redu (čuveni "queue"), ali tek smo ga mi usavršili i unapredili, ma ni do kolena nam nisu tu Englezi!

No... otkud šorka ispred panduracije koja je okončana tek kada se umešala interventna jedinica? Pa eto, sukobili se građani koji su noćom došli da zauzmu mesto u redu ne bi li zorom dobili papiriće sa brojem i registrovali kola. Papirića nema mnogo, dele ih štedljivo kao Evropska unija članstvo i ako niste međ prvima, džabe ste čekali, sutra uveče, hajde Jovo nanovo.

Da li su se građani sukobili sami sa sobom? Ne, mada je i ta pojava poznata. Ovoga puta, sukobili su se sa profesionalnim "čekarošima" (blago nama, eto nam nove imenice koju Hrvati ziher nemaju, džabe im ga članska karta biblioteke!) koji izmeđ' dve tuče na utakmicama čekićaju (eto nama i glagola, a Hrvatima ništa, samo članstvo) u redovima i posle prodaju brojeve koje policija sabajle deli. Prodaju onima koje je mrzelo da čekaju noćom, pa danjom svrate i za tričavih nekoliko hiljadarki "kupe", jelte, te brojeve i onda stignu da "obave pos'o".

A oni bezobraznici koji su čitave noći čekali za sebe, sram i stid da ih bude, izgleda da su se pobunili protiv tradicionalnog, patrijarhalnog i svetosavskog srpskog smisla za bizMis. Koga zanimaju detalji ovog poslovnog poduhvata i njegovih posledica, mogu da pogledaju ovde.

Pa dobro, pa šta, šta ti sada nešto tu mudruješ Nenade, mi smo takvi - ko tebe papirićem, ti njega hiljadarkom. Takva nam narav. Pa tako eto, ta naša narav sprečava valjda i policajce da primete da već dvadeseti dan zaredom papiriće uručuju istim onim finim momcima, kratko ošišanim i razoružanim, bejzbol palice nose samo na utakmice a nikada pred policijsku stanicu koja nosi ime kralja Osloboditelja. A ne primete ni da se ti papirići koji metar dalje razmenjuju za neke druge papiriće crvene boje, i da se za jedan policijski papirić daje i do šest onih crvenih.

A narav nam je još i takva da volimo malo i da "kraduckamo" (kopirajt ex ministar Velja) ili da, recimo, lažuckamo (kopirajt nikada ministar Nenad). Eto, narodni poslanici malo lažucnuli kada su Skupštini prijavljivali svoju školsku spremu, pa je to podstaklo uglednu ustanovu (da, o Skupštini i dalje govorim) da sa svog vebsajta skine podatke o obrazovanju i prethodnom radnom iskustvu jer se, reče Veljko Odalović, generalni sekretar Narodne skupštine, "ispostavilo da su ranije mnogi lagali".

Hoćete još? Pa eto, pre neki dan su uhapšena dva pripadnika žandarmerije sa 50-ak grama "spida". Ponekada me zaista zabrinjava takvo nerazumevanje prema raznim oblicima bizMisa, eto prema ovim žandarima-preduzimačima. Ili u Banja Luci prema onom malom privredniku koji je sportsku halu "Borik" koristio kao skladište za nešto malo eksploziva, snajpersku pušku, dve automatske puške, dva "škorpiona", 400 komada metaka itd... Pa pobogu, da je imao skladište, ne bi on u "Borik", posebno ne uoči onako važnog skupa, nego šta će jadnik, morao je da se snađe. Pa on je ipak samo obavljao uslužne delatnosti, to mu je bilo za trgovinu, nije čovek hteo nikoga da upuca ili da diže revoluciju, božemesakloni već samo da se u ova teška vremena, malo pripomogne.

Bave se naše naravi nama, bave. Pa nego šta! Kada mi nećemo naravima, hoce one nama. Pa nam eto tako te naše naravi ne dozvoljavaju da upražnjavamo zastareli građanski običaj da se u tramvaju ustane starijem ili dami, da se na sastanak dođe na vreme, da se kaže "dobar dan" a ne "ko je" kada nekoga pozovete telefonom... Narav nam takva, šta ćete...
Nego, koliko je klikova do sada bilo a koliko je ljudi pročitalo sve dovde, da mi je nekako da saznam....

Komentari 5

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Milovan

Sjajno! Nista sto vec ne znamo, al nam narav ne da da to priznamo.

marija.kne

Znaci ti si takav car! Obozavam ovu kolumnu, a i znala sam da je fora! Ipak je kolumna a ne vest. Gde ta takav info ne bude UDARNA VEST - bozemesakloni!! :D

МрГуд

Иако сам прочитао све Ваше колумне на Монду у поледњих неколико месеци, ипак сам сада некако био заинтересованији него обично. Наслов ме привукао, али сам ипак прочитао цео текст :)

Najnovije

Kolumnisti