• Izdanje: Potvrdi
Emisije
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Loši momci

Prošlo je 25 godina otkada su Detroit Pistonsi osvojili svoju prvu NBA titulu i usput promijenili svjetsku košarkašku mapu. Bili su potpuno drugačiji od svih šampiona koje smo do tada vidjeli.

Njihov zaštitni znak bila je odbrana i spremnost na sve poteze kako bi se došlo do pobjede. Tukli su i provocirali te stvarali neprijatelje na sve strane ali su istovremeno i bili vanserijski tim.

"Loši Momci" su se ponovo okupili prije 10 dana u Detroitu a sutra će biti emitovan i dokumentarni film posvećen ovoj po mnogo čemu jedinstvenoj ekipi.

Centar koji šutira trojke i ne zna da igra leđima prema košu. Bekovi koji uglavnom igraju na poludistanci. Nisko krilo koje isključivo igra leđima i tek povremeno se otvara za šut sa distance. Krilni centar koji skače u napadu i igra odbranu. Rotacija od 10 igrača. Kontrola ritma i ofanzivni skok. Faulovi i nakon što se sudija oglasi. Saplitanja. Udarci u lice. Laktovi u rebra. Udaranje kukom. Provociranje. Sve ovo su bili Detroit Pistonsi s kraja 80-tih...

Pistonsi su bili prvi tim u modernoj košarci koji niste mogli da opišete kroz statistiku.

Pogled na listu strijelaca nije nudio odgovor zašto su pobjedili. Oči su do tada bile istrenirane da traže dvojicu, eventualno trojicu koji su ubacili od 20 do 30 poena. Bili smo naviknuti na šefa stanice i pomoćno osoblje. Detroit je to promijenio. Pistonsi su bili prvi tim u kojem su "nosioci" igre žrtvovali svoju minutažu i broj šuteva u korist ostatka tima. U napadu je prijetilo 10 igrača i ta ekipa je postala perjanica čudne statistike gdje svi ubace od 5 do 18 poena i pobjeda na kraju bude izražena sa 20 razlike iako zapisnik ne nudi bilo koga ko iskače ili je posebno raspoložen u šutu.

"Loše Momke" je van terena sklopio genijalni menadžer tima Jack McClosky koji tokom sredine 80-tih nije mogao da pogriješi kada je izbor igrača u pitanju. Na terenu je za njihov mentalitet bio zadužen Isiah Thomas uz "malu" podršku Billa Laimbeera.

Moj najbolji drug je bio navijač Pistonsa i posebno Isiaha Thomasa. Iz Trsta je dobio par majica Detroit Pistonsa na kojima je dominirala glava Thomasa. Tako smo i počeli da primjećujemo Thomasa pored Magica, Birda i Jordana. Kasnije smo nabavili i video kasetu na kojoj Isiah objašnjava tajne svog driblinga. Ne treba da napominjem da je njegov arsenal driblinga bio savršen. Mi smo pokušavali da to oponašamo uz obaveznu galamu komentatora "Thomas's promises!!" dok Isiah baca na parket još jednog beka....

"Thomase!!! ti si očajan igrač!! Naredne godine dolazi Dan Dakich. Zapamti to ime!!! Duplo je bolji od tebe!!!"

Tako je Isiaha na koledžu oblikovao Bobby Knight. Nema veze što je Isiah uništavao sve protivnike i što Dan Dakich u bilo kojem univerzumu ne bi mogao da mu nosi torbu.. Knight je bio košarkaški perfekcionista kojem vrlo često ni maestralan nastup njegovog igrača nije bio dovoljno dobar. Po Bobbyu je uvijek moglo bolje.

Isiah Thomas je imao takmičarski duh vrlo sličan Jordanovom. U smislu da bi bilo kojeg protivnika na terenu ubio ako bi to značilo pobjedu za njegovu ekipu. Thomas je mnogi kažu bio spreman da proda dušu đavolu samo da bi bio šampion. Na kraju je to i postao ali je na putu do titule izgubio dosta drugova.

Thomasovi Pistonsi su preživjeli dva teška nokauta do konačnog osvajanja titule. Malo je timova koji bi ostali čitavi nakon svega. Poraz od Celticsa u finalu Istoka 1987 godine. Peta utakmica u Bostonu. Pistonsi su imali poen prednosti na pet sekundi do kraja i loptu. Thomasovo dodavanje za Laimbeera je presjekao Bird i asistirao Dennisu Johnsonu za pobjednički koš. Pistonsi su ispali u sedam utakmica. Boston je otišao u finale.

Godinu dana kasnije Detroit se dokopao finala. Imali su vodstvo 3:2 i dvije utakmice u Los Angelesu da pokušaju osvojiti naslov prvaka. Isiah je teško povrijedio skočni zglob ali je odbio da izađe iz igre u jednom od najsračnijih poteza ikada. Skakutao je na jednoj nozi i ubacio 25 poena samo u trećoj četvrtini, 43 ukupno za meč. Pistonsi su imali titulu u rukama 45 sekundi do kraja meča. Nisu izdržali. Poraz 103:102. Izgubili su finale u sedam utakmica.

Thomas je tu utakmicu pogledao prvi put tek 15 godina kasnije. Ranije jednostavno nije mogao. I grcao je u suzama dok je gledao meč. On je bio taj koji je Pistonse zarazio željom za pobjedom. On je bio taj koji je podigao njihovu agresivnost do granice prezira koji je prema njima osjećao ostatak lige. Isiahove suze 15 godina kasnije zbog poraza i žrtve koju su podnijeli on i njegovi saigrači govore sve o želji jednog čovjeka i jednog tima da budu najbolji...po bilo koju cijenu...

Titula je bila pokretačka snaga čitavog tima Pistonsa. Toliko su bili zasljepljeni osvajanjem trofeja da su u otišli u krajnost.

Ipak, jednu im stvar niko nikada ne može osporiti. Bili su zaista definicija tima. Mnogo više nego ijedna košarkaška ekipa koju znam u posljednjih 30 godina. Nesebičnost te ekipe je bila nestvarna. Gotovo altruistička. Bili su spremni da poginu jedan za drugog na terenu. Ko nije tako razmišljao nije imao šta da traži u toj svlačionici. Thomas je svjesno žrtovovao svoje minute za Dumarsa i Vinnie Johnsona. Svjesno je žrtovao svoj broj šuteva. Primjer su slijedili i drugi. Mahorn je pravio prostor Salleyu, Laimbeer Jamesu Edwardsu. Jedino se Adrian Dantley ljutio zato što je morao da se odriče svojih minuta u korist Dennisa Rodmana. Rodman je branio sve pozicije i skakao kao lud. Dantley je sa 194cm bio doktor igre na niskom postu sa svojom ogromnom stražnjicom i serijom finti uz pomoć kojih je iznuđivao 10-ak slobodnih bacanja po meču. Dantley je želio da igra. Isiah je pokrenuo razmjenu uz pomoć GM-a Jacka McCloskya koja je u Pistonse dovela thomasovog druga iz djetinjstva Marka Aguirrea dok je Dantley otpremljen u Dallas što nikada nije zaboravio Thomasu (Dantley je prilikom prvog sledećeg meča Detroita i Dallasa na podbacivanju rekao Thomasu:"Gnjido znam da si ti ovo uradio. Nikada ti neću oprostiti.")

Aguirre je imao slične kvalitete kao Dantley, odličnu igru leđima prema košu prije svega. Ali je bio spreman da bez ljutnje prepušta svoje mjesto Rodmanu i da ne narušava harmoniju u svlačionici.

Isiah Thomas je bio taj koji je uveo "Jordanovo pravilo", zaustavljanje najboljeg igrača lige po svaku cijenu. Udarcima, provokacijama, faulovima nakon sudijske pištaljke, te zastrašivanjem ostatka tima. Thomas je predvodio i odlazak sa terena bez pozdrava nakon što su Bullsi pomeli Detroit. Jordan kao ni Dantley nikada nije oprostio Thomasu te poteze samo što je bio malo uticajniji pa se lično pobrinuo da Thomas ne bude izabran za orginalni Dream Team. Podršku je iznenađujuće dobio u Magicu Johnsonu (Iako su on i Thomas bili veliki drugovi Magic je nakon što je zaražen virusom HIV-a saznao da je Isiah širio glasine kako je Johnson homoseksualac. Tu je druženju bio kraj na neko vrijeme.)

Pistonsi su u svojoj dvorani skidali zaštitu sa dijela obruča koji dodiruje tablu na strani ispred njihove klupe. Na taj obruč je bilo izuzetno teško pogoditi šut. Tako bi Pistonsi kada napadaju na tu stranu obavezno imali zajedno u petorci Salleya i Rodmana kao najbolje skakače u napadu. Odbranu su na toj strani igrali uglavnom u drugom poluvremenu gdje bi većinu minuta dobili Laimbeer i Mahorn koji su sjajno gradili reket nakon promašaja protivnika. Ispumpati loptu ekipama koje igraju brzo? nikakav problem. Pistonsi su kući radili i to. Lakerse je uvijek čekala takva lopta da ne bi mogli razviti svoju brzu igru kontranapada. Sa ispumpanom loptom igra se usporava i to je ono što je Pistonsima odgovaralo u potpunosti. Kontrola skoka, samim tim i kontrola tempa utakmice. Duži napadi, utakmice na manji broj poena. Njihove šanse su u tim uslovima rasle dramatično....

Druga najpoznatija faca tih Pistonsa je bio Bill Laimbeer.

Sreli smo ga na utakmici valjda Srbija - Kina u beogradskoj Areni prije početka SP 2010. Nas trojica i billova njuška na zajedničkoj fotografiji. I nakon svih ovih godina Bill ima tu neku podmuklost u pogledu kao da bi te odvalio laktom dok stojiš pored njega u prodavnici. Laimbeer je bio vjerovatno najomraženiji igrač u istoriji lige. Niko nije plasirao više podlih udaraca i pao od više pogleda. Laimbeera su izmlatili Barkley i Parish. Prijetili su mu ubistvom van terena više puta.

Toliko je omražen da ni nakon dvije titule prvaka, ni četiri All Star nastupa ne može da dobije trenerski angažman u NBA. Laimbeer je tada već veterana na kraju karijere, NBA legendu Mosesa Malonea tokom naguravanja povukao za zaštitne naočale i zatim ih pustio...Da bi motivisao saigrače pred treću utakmicu finala u Portlandu je prilikom izlaska iz tunela namjerno pregazio fotoreportera. Redovno je udarao Michaela Jordana, Magica, Kareema, Larry Birda, McHalea, Parisha i sve najbolje igrače protivničkih ekipa. Bill je bio jedan od najvećih provokatora u ligi. Čim sudija okrenuo leđa Laimbeer bi gledao kako da raspali protivnika barem po ruci, ako bi uslijedio odgovor Bill bi padao kao pokošen(kao čuveni momenat kada je Cartwright udario Billa laktom u grudi a ovaj se uhvatio za lice i sa svojih 130kg se sručio na parket).

Laimbeer je došao u košarku iz porodice multi milionera ali je svaku tekmu igrao kao da mu život zavisi od nje. Bio je odličan šuter za svoju visinu i jedan od prvih centara koji su redovno pogađali trojke te u periodu 1982-90 vjerovatno najbolji skakač u odbrani u NBA. Bill je započinjao kavgu, a tuču je uglavnom završavao Rick Mahorn. Mahorn i Jeff Ruland su noseći dres Washington toliko tukli u reketu da su dobili nadimke MekPrljavi i MekPodli. Mahorn je bio igrač iza kojeg se ostatak ekipe krio kada pretjeraju u grubosti. Van terena poznat po zdravom smislu za humor, na terenu Mahorn je nedostatak košarkaških vještina nadoknađivao korištenjem borilačkih.

Nakon osvajanja prve titule Mahorn je morao biti poslat na ekspanzijski draft za Minnesotu iako se geenralni menadžer McClosky svim silama borio protiv toga. Mahornu je saopšteno da ide iz Pistonsa tokom šamiponske parade..."Tada sam shvatio da u ovom poslu nema nikakvih emocija. Što smo sve prošli zajedno i on je otpušten pred šampionsku paradu", izjavio je John Salley kojeg je Mahorn naučio svim trikovima pod košem.

Salley je bio neka vrsta Roberta Horrya za te Pistonse. Igrač koji je redovno igrao bolje što je utakmica bila važnija.Tokom playoffa svake godine Salley je bio neuporedivo bolji nego li tokom sezone. Salley je igrao snažno ali nije bio prljav igrač. Tokom sezone je uglavnom jurio žene i vjerovatno jedini trener za kojeg se maksimalno trudio je bio Chuck Daly koji bi mu uvijek rekao kada vidi da se vuče po svlačionici.. "Johne, nemoj da me razočaraš"...Najveći kompliment je dobio od najveće porno zvijezde današnjice Lise Ann koja je svojevremeno izjavila:"John Salley? On je najveći..."

Kada smo kod najvećih...Najveći džentlmen u ekipi je bez premca bio Joe Dumars. Fenomenalan odbrambeni igrač i šuter. Joe je kao i Scottie Pippen došao iz siromaštva ali je bio izuzetan radnik koji je bez obzira na mirno ponašanje i tihi govor gorio na terenu. Dumars je protiv Jordana igrao fantastičnu i čistu odbranu. Bio je nemilosrdan strijelac sa poludistance(kasnije je razvio i šut za tri poena).

Joe je došao sa juga, sa malog McNeese State univerziteta. Iskopao ga je Jack McClosky na draftu 1985. Dumars je od svoje prve godine bio surovi profesionalac i uglavnom je gledao svoja posla. Kada je slomio nogu, odbio je da mu stavi gips. Svojim metodama se vratio na teren za šest sedmica u punom pogonu. Tokom finala protiv Portlanda 1990 Dumarsov otac se teško razbolio. Zatražio je prije meča da ne govore ništa po tom pitanju i da ga puste da igra. Otac je umro malo prije početka utakmice što mu je saopšteno na kraju. Dumars kojem je otac bio životni uzor je odigrao sve utakmice finala...

Uloga šestog čovjeka je bila rezervisana za Vinnie Johnsona, čovjeka kojem je Danny Ainge dao nadimak Microwave tj. mikrotalasna jer je bio u stanju da u maloj minutaži ubaci preko 20 poena koristeći uglavnom svoj pravolinijski izbačaj sa poludistance. Svojim šutem za pobjedu 92:90 je donio drugu titulu Detroitu. Danas je uspješan biznismen. Dennis Rodman? Njega smo već detaljno predstavili u ovoj kolumni. Dovoljno je reći da se na 25-godišnjici proslave titule nije pojavio jer se u vjenčanici šetkao po Buenos Airesu.

Tadašnji vlasnik tima Bill Davidson i legendarni trener Chuck Daly više nisu među živima. Davidson je bio prvi vlasnik NBA tima koji je svojim igračima kupio privatni avion i tako uveo trend koji je svima u NBA maksimalno olakšao sezonu prepunu teških i dugih putovanja.

Daly je vjerovatno je jedan od najboljih trenera u istoriji NBA. Čovjek čiju ličnost van terena nikada niste mogli da povežete sa načinom igre Pistonsa. Kasnije se ispostavilo da je planu igre u mnogome kumovao Isiah Thomas sa kojim se Daly konsultovao svakodnevno. I Daly je postao svjestan da je takva igra jedini način na koji Pistonsi mogu biti uspješni. Sama činjenica da ga je Jordan neizmjerno poštovao bez obzira na čisto neprijateljstvo koje je vladalo između Bullsa i Pistonsa govori sve. Kada je preminuo svi NBA treneri su nosili značku sa njegovim inicijalima.

Kraj ere Loših Momaka je uslijedio 1991 godine. Chicago Bullsi su ih pomeli u finalu Istoka. Prije kraja četvrte utakmice Thomas i Laimbeer su predvodili odlazak sa terena bez pozdrava sa Bullsima. Pred tunelom ih je dočekao arhitekta tima Jack McClosky i uplakan izgrlio svakog igrača ponaosob, svjestan da je eri kraj.

Loši Momci se više nisu vratili na veliku scenu. Pistonsi su zaista bili poseban tim. Nešto sasvim drugačije u odnosu na dotadašnje šampione. Prvi su fokus stavili na čvrstu odbranu, kontrolu skoka i sporije napade. Prvi su se detaljno pripremali za zaustavljanje najboljih protivničkih igrača i tome posvećivali maksimalnu pažnju. Prvi su timski radili na  načinima kako da povećaju broj ofanzivnih skokova i tako produže svoje napade te uguše ritam protivnika.

Bili su drugačiji od svega što je svijet košarke vidio do tada. Isiah Thomas i Pistonsi su prvi uočili da najveći napredak košarka može napraviti ne u napadu, nego u odbrani i tako su promijenili moderno shvatanje ovog sporta. Danas varijacije na temu ovoga što su Pistonsi igrali prije 25 godina vidite svuda. To je način igre koji je i manje talentovanim timovima dao šansu da budu konkurentni. Ako ne mogu da imam Jordana, Magica, Birda šta mogu da uradim da ih zaustavim? Ko može dobro da ih čuva? da im maksimalno oteža svaki šut?

Zato Loši Momci i jesu bili tako posebna ekipa...Njihov način i njihovu filozofiju igre i danas kopiraju gotovo svi...

Inicijalizacija u toku...

Komentari 49

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

johnny

bili su opasna ekipa.volio bi da su danas u nba,ne znam kako bi se mogli nositi s pravilima današnje nba ali...bili bi u vrhu nba

Leonida

Tim Duncan - najbolja cetvorka lige svih vremena!

mt33

@Leonida Ja, i ?

Najnovije

Kolumnisti