Žene koje ne uzmu suprugovo prezime kada se udaju u društvu nisu baš omiljene, a evo šta mislimo o muškarcima čije supruge ne uzmu njihovo prezime.
U našoj, ali i u mnogim drugim kulturama se gotovo podrazumeva da žena uzima suprugovo prezime posle udaje. Istraživanje sprovedeno na Univerzitetu u Nevadi je pokazalo veoma interesantne i nimalo dobre stvari koje mislimo o muškarcima cije supruge zadrže svoje prezime.
Naime, muškarce cije supruge zauzmu svoje prezime društvo doživljava kao manje muževne ili ženstvene.
Ucesnici su studije su ovakve muškarce opisivali kao "previše pasivne", "previše blage jer ne žele da pokrenu raspravu oko toga kako ne bi ugrozili vezu", odnosno doživljavaju se kao "slabici" zato što dopuštaju partnerki da zadrži svoje prezime.
Pored toga, o muškarcu cija partnerka zadržava svoje prezime misli se kao o coveku koji nema nikakvu kontrolu u vezi i kao o muškarcu kojeg kontroliše žena.
Ocenjujuci koliko moci ima muškarac u vezi u sa partnerkom koja nece uzeti njegovo prezime, volonteri su mahom smatrali da on tu nema nikakvu moc.
S ozbirom na to da, prema stereotipnom mišljenju, muškarac treba da bude taj koji kontroliše ženu, koji je "glavni" u vezi, jasno vam je koliko je loše da ga u društvu doživljavaju kao slabica koji nema nikakvu moc nad svojom partnerkom.
Sa druge strane, žene koje odlucuju da zadrže devojcako prezime u društvu su doživljavaju kao ambiociozne i snažne, što se ranije smatralo "muškim" osobinama.
I na kraju, neverovatno je da smo spremni da nekoga okarakterišemo kao "jakog" ili kao "slabica" samo na osnovu toga cije prezime nosi?!