Osoba i veza koju je moguće ostvariti sa njom su dve potpuno različite stvari. Ako pronađete "pravu" osobu za sebe, to nije garancija da će iz toga proizaći kvalitetna ljubavna veza.
Mnogi ljudi žele da pronadu "ljubav svog života". Poetsko izražavanje koje se tako cesto koristi u "pitanjima srca" cesto zamagljuje stvari umesto da ih cini jasnijim.
Tako, na primer, necija izjava "ljubav mog života" podrazumeva dve stvari: naci osobu koja ce voleti mene, ali i ostvarenje zadovoljavajuce, stabilne i trajne ljubavne veze sa tom osobom.
Mnogi ne uvidaju da su osoba i veza koju je moguce ostvariti sa njom dve razlicite stvari. Veruju da ako pronadu "pravu" osobu za sebe, da ce iz toga proizaci kvalitetna ljubavna veza.
Zato prilikom biranja ocenjuju osobu, a zanemaruju u kakvoj vrsti veze se ona oseca udobno. Rezultat je razocaranje što sa "pravom" osobom ne mogu da uspostave zadovoljavajucu vezu.
To se najbolje vidi kod onih parova koji uprkos tome što se vole, dolaze na partnersko savetovanje zato što im je veza nestabilna i nezadovoljavajuca.
Kada neko razlikuje osobu od veze, tada prilikom izbora partnera obraca pažnju na to kakvu vezu želi potencijalni partner. Pretpostavka je da i sama osoba prethodno zna kakva veza njoj odgovara.
Jedan od nacina na koji može da se gleda na ljubavne veze jeste kroz teoriju emocionalnog vezivanja. Prema ovoj teoriji, postoje tri glavna nacina vezivanja za partnera: sigurno, preokupirano i izbegavajuce vezivanje, piše Zoran Milivojevic za "Politiku".
Osobe koje se za emocionalnog partnera vezuju na siguran nacin, smatraju da su vredne ljubavi i da njihov partner zaslužuje da bude voljen. Prave stabilne veze, u kojima pružaju i primaju ljubav bez straha da ce ljubav prestati i odnos se prekinuti.
Smatra se da se vecina ljudi na ovaj nacin vezuje za svoje partnere i da zbog toga imaju zadovoljavajuce, stabilne i dugotrajne veze.
Preokupirani nacin vezivanja je karakteristican za one koji su nesigurni, koji strepe da ce ljubav prestati, tako da se potpuno posvecuju partneru i održavanju veze.
Zahtevaju stalnu pažnju, svakodnevne potvrde ljubavi, cesto su ljubomorni i imaju veliku potrebu za telesnim kontaktom i bliskošcu.
Izbegavajuci stil vezivanja imaju oni koji u vezi drže vecu distancu, koji su zatvoreni, ne vole dodirivanje, cuvaju svoju intimu i nije im teško da budu sami.
Kada neko na osnovu toga kako je funkcionisao u prethodnim vezama prepozna svoj tipicni stil vezivanja, tada može i da oceni koji tip partnerovog vezivanja mu odgovara.
Pravilo je da šansu imaju oni parovi u kojima ona i on imaju isti nacin vezivanja.
Najnestabilnije su one veze u kojima jedan partner ima preokupirani, a drugi izbegavajuci nacin vezivanja.
Ako neko želi da promeni svoj tipicni stil vezivanja, mora da promeni uverenja o ljubavi i bliskosti na kojima je on zasnovan. Na ovu temu, pisali su Amir Levin i Rejcel Heler, u odlicnoj knjizi "Veza".