"Iznenadna smrt može svakom da se desi i zato je neophodno na vreme razmisliti o sudbini svoje dece", upozorava novinarka Tamara Skrozza, koja se bori za prava roditelja u našoj zemlji.
Da li ste nekada razmišljali šta bi se desilo kada bi, nekim nesrecnim slucajem, vaše dete ostalo bez roditelja?
Da li znate da, prema važecem Porodicnom zakonu, nemate pravo da za života odredite staratelja svoje dece?
Nakon što je u medijima procitala tekst "Ako mi se nešto desi...", a koji se upravo bavi pomenutim pitanjima, novinarka Tamara Skrozza odlucila je da pokrene inicijativu "Naše dete - naša odluka" i tako konacno preduzme nešto povodom problema o kojem vec duže vreme razmišlja.
"Ta tema me okupira iz istih razloga iz kojih i sagovornicu tog clanka: sama odgajam dete, nemam rodenu bracu i sestre, tu mi je samo mama kojoj bi starateljstvo teško moglo da bude dodeljeno ako ja poginem ili umrem. Imam, naravno, prijatelje koji bi mogli da u tom slucaju prihvate moje dete, ali sam još pre njenog rodenja obaveštena da o tome jednostavno ne mogu da odlucujem: iako sam istovremeno donela odluku o daljoj sudbini svoje imovine i ostavila testament, o sudbini svog deteta (odnosno o tome kako je ja vidim), nisam mogla da ostavim ni slovca!
Vremenom sam taj problem nekako potisnula, ali tekst u 'Blicu' ga je ponovo vratio u fokus. Odmah sam napisala komentar za portal Mojizbor.info, dobila dosta 'lajkova' i na kraju shvatila da od tog lajkovanja i komentarisanja nema nikakve konkretne vajde. Htela sam da stvari pokrenem s mrtve tacke i inicijativa je bila jedini nacin", objašnjava Skrozza za sajt Yumama.com
Kakve izmene zakona predlažete?
"Vrlo jednostavne i - cini mi se - svima prihvatljive. O sudbini dece koja su ostala bez roditelja i dalje odlucuju nadležni centri za socijalni rad, sa svojim strucnim timovima. Medutim, oni sada u obzir uzimaju i mišljenje roditelja, odnosno volju roditelja overenu kod notara, u sudu ili na neki drugi nacin. Isto kao i do sada, procenjuju šta je za dete najbolje, s tim što u tu 'jednacinu' sad ulaze i osobe koje su roditelji za života oznacili kao potencijalne staratelje. Radi se o bukvalno nekoliko recenica ubacenih u Porodicni zakon."
Da li predlog zakona predvida rešenja za potencijalne probleme, odnosno slucajeve u kojima roditelji ne mogu da se slože, razvedeni su ili neuracunljivi?
"Predog izmena zakona ukljucuje i neke od tih potencijalnih problema. Ako roditelji imaju razlicite stavove, ako su u lošim odnosima, ako nikako ne mogu da se dogovore.... onda oboje iznose svoju volju, a centar za socijalni rad onda odlucuje šta je najbolje za dete. U svim drugim situacijama - ako su roditelji neuracunljivi, ako nisu sposobni da donesu racionalnu odluku... centar za socijalni rad opet donosi konacni sud i suštinski se ne menja ništa u odnosu na trenutnu situaciju."
Kako napreduje Vaš projekat i šta je sledeci korak?
"Krajem avgusta i pocetkom septembra imala sam niz sastanaka s poslanickim grupama u Parlamentu, kojima sam u licnom kontaktu objasnila suštinu izmena i zatražila podršku. Pre toga, svim poslanicima i clanovima i clanicama nadležnih skupštinskih odbora poslate su predložene izmene i obrazloženje incijative.
Predstavnici Odbora za ljudska prava primili su me i obecali cvrstu podršku, baš kao i poslanicke grupe s kojima sam bila u kontaktu. Sledeci korak trebalo bi da bude da neki od skupštinskih odbora, u saradnji s Ministarstvom za rad i socijalna pitanja, i zvanicno predloži izmenu zakona. Kako ce i kada do toga doci, više uglavnom ne zavisi od mene, mada ja nastavljam da o toj temi razgovoram sa svim politickim opcijama koje u svemu ovome vide nešto više od politike i nešto što se tice svakog od nas - direktno ili indirektno.
Naime, sva dobra volja, logika koja stoji iza ovog predloga, cinjenica da se ovde radi o bazicnom ljudskom pravu roditelja, kao i cinjenica da se širom sveta podrazumeva da roditelji mogu da uticu na izbor staratelja svoje dece - sve to ništa ne vredi, ukoliko u Parlamentu poslanici i poslanice ne dignu ruku i ne glasaju za ove izmene."
Ukljucenje roditelja je neformalno, ali izuzetno važno.
"Potrebno je da šire pricu, da na Fejsbuku lajkuju stranicu Naše dete - naša odluka, da govore o ovoj temi, da se pripreme za trenutak kada ce biti moguce dati svoje mišljenje o potencijalnim starateljima - da razgovaraju sa svojim prijateljima, s decom ako treba, da dobro razmisle. U meduvremenu, i ukljucivanje portala poput vašeg, medija koji se bave temom roditeljstva, veoma je znacajno - to dolazi do politicara i oni uvidaju koliko je to roditeljima važno.
Ako roditelji imaju prijatelje ili rodbinu u politickim strankama, ni svojevrsno lobiranje ne bi bilo na odmet. Bitno je da se o ovoj temi što više govori, da ona opstane u medijima, u javnosti, da ljudi shvate da je sve to iznad politike, iznad svakodnevnih problema, da iznenadna smrt može svakom da se desi i da je zato neophodno na vreme razmisliti o sudbini svoje dece."