U osnovnim školama u Srbiji povećan je broj tuča među učenicima, naročito u mlađim razredima, pokazalo je istraživanje u okviru programa "Škola bez nasilja".
Dijana Plut sa Instituta za psihologiju kaže da rezultati govore i to da se u školama smanjuje broj verbalnih ponižavanja među učenicima.
U istraživanju koje je sprovedeno u 45 osnovnih škola učestvovalo je 1.976 roditelja i 12.670 učenika trećeg, petog i sedmog razreda. Rezultati pokazuju da oblike verbalnog nasilja, u koje spadaju vređanje i ismejavanje, trpi manji broj učenika, jer je zastupljenost tog oblika nasilja smanjena za 21 odsto.
Zabeleženo je i smanjenje fizičkog nasilja među decom, i to za 32 odsto, ali Dijana Plut objašnjava da je tu reč o svakom namernom guranju, udaranju i šamaranju radi povređivanja i ponižavanja. Međutim, rezultati ukazuju na to da se zato broj tuča među učenicima povećao.
"Ovde su deca odgovarala na pitanje da li su se potukla u poslednjih godinu dana. Broj tuča je povećan u skoro svim školama, kao neka epidemija, u proseku za oko 15 odsto. Najviše su na taj rast uticali trećaci. U trećem razredu je postao običaj da dečaci odmeravaju snage, dokazuju ko je jači, a te tuče po pravilu ne moraju da budu nasilne. Mogu da dovedu i do povređivanja, ali više je reč o okršajima. U ovom dobu se menja hijerarhija moći uspostavljena u prvom razredu i pravi se nova", kaže za "Blic" Dijana Plut, autorka istraživanja, za "Blic".
Ocene da vršnjačkog nasilja ima isto kao i ranije, ali da se o tome sada više govori, sociolog Jelena Petrović Desnica odbacuje kao netačne, jer smatra da je danas situacija mnogo lošija.
"Najmlađi tek treba da prođu proces socijalizacije. Oni nemaju uzor ili model ponašanja. Te modele dobijaju preko medija, putem igrica, koje su sve nasilnije, kao i televizije. Bez obzira na to što televizija ističe obaveštenje za koje je godište neki program, pitanje je koliko roditelja to kontroliše. Deca su okružena nasiljem, a još ne znaju koje su posledice nasilja", kaže Petrović Desnica i dodaje da je problem to što su kazne za nasilje preblage.
"Time se šalje negativna poruka, jer ispada da je takvo ponašanje dozvoljeno", kaže ona.
Kada je reč o socijalnom nasilju, tu nema smanjenja. Spletkarenje, manipulacija i socijalna isključenja teško se prepoznaju, a kako kaže Dijana Plut, za ovu vrstu nasilja postoji i velika tolerancija odraslih.
"Na to smo slepi. Kako bilo šta možemo da promenimo kad deca to svakog dana slušaju od roditelja i gledaju na televiziji? Delovanje i eliminisanje spletkarenja je mnogo složenije, a veliki bol se nanosi deci tim tipom nasilja", kaže Dijana Plut.
Istraživanje je pokazalo i da bi 81 odsto đaka zatražilo pomoć od odraslih u školi, kao i da 82 odsto njih smatra da nastavnici dosledno reaguju na nasilje.
Istraživanje je pokazalo da nastavnici i dalje fizički uznemiravaju i vređaju učenike. U fizičko uznemiravanje spadaju šamari, povlačenje za uši...
"U većini škola je zabeležen pozitivni pomak, ali ima škola gde se to i dalje praktikuje. To je nedopustivo i to će biti kriterijum koji će moći da isključi školu iz programa 'Škola bez nasilja'", kaže Plut.
(MONDO)
U istraživanju koje je sprovedeno u 45 osnovnih škola učestvovalo je 1.976 roditelja i 12.670 učenika trećeg, petog i sedmog razreda. Rezultati pokazuju da oblike verbalnog nasilja, u koje spadaju vređanje i ismejavanje, trpi manji broj učenika, jer je zastupljenost tog oblika nasilja smanjena za 21 odsto.
Zabeleženo je i smanjenje fizičkog nasilja među decom, i to za 32 odsto, ali Dijana Plut objašnjava da je tu reč o svakom namernom guranju, udaranju i šamaranju radi povređivanja i ponižavanja. Međutim, rezultati ukazuju na to da se zato broj tuča među učenicima povećao.
"Ovde su deca odgovarala na pitanje da li su se potukla u poslednjih godinu dana. Broj tuča je povećan u skoro svim školama, kao neka epidemija, u proseku za oko 15 odsto. Najviše su na taj rast uticali trećaci. U trećem razredu je postao običaj da dečaci odmeravaju snage, dokazuju ko je jači, a te tuče po pravilu ne moraju da budu nasilne. Mogu da dovedu i do povređivanja, ali više je reč o okršajima. U ovom dobu se menja hijerarhija moći uspostavljena u prvom razredu i pravi se nova", kaže za "Blic" Dijana Plut, autorka istraživanja, za "Blic".
Ocene da vršnjačkog nasilja ima isto kao i ranije, ali da se o tome sada više govori, sociolog Jelena Petrović Desnica odbacuje kao netačne, jer smatra da je danas situacija mnogo lošija.
"Najmlađi tek treba da prođu proces socijalizacije. Oni nemaju uzor ili model ponašanja. Te modele dobijaju preko medija, putem igrica, koje su sve nasilnije, kao i televizije. Bez obzira na to što televizija ističe obaveštenje za koje je godište neki program, pitanje je koliko roditelja to kontroliše. Deca su okružena nasiljem, a još ne znaju koje su posledice nasilja", kaže Petrović Desnica i dodaje da je problem to što su kazne za nasilje preblage.
"Time se šalje negativna poruka, jer ispada da je takvo ponašanje dozvoljeno", kaže ona.
Kada je reč o socijalnom nasilju, tu nema smanjenja. Spletkarenje, manipulacija i socijalna isključenja teško se prepoznaju, a kako kaže Dijana Plut, za ovu vrstu nasilja postoji i velika tolerancija odraslih.
"Na to smo slepi. Kako bilo šta možemo da promenimo kad deca to svakog dana slušaju od roditelja i gledaju na televiziji? Delovanje i eliminisanje spletkarenja je mnogo složenije, a veliki bol se nanosi deci tim tipom nasilja", kaže Dijana Plut.
Istraživanje je pokazalo i da bi 81 odsto đaka zatražilo pomoć od odraslih u školi, kao i da 82 odsto njih smatra da nastavnici dosledno reaguju na nasilje.
Istraživanje je pokazalo da nastavnici i dalje fizički uznemiravaju i vređaju učenike. U fizičko uznemiravanje spadaju šamari, povlačenje za uši...
"U većini škola je zabeležen pozitivni pomak, ali ima škola gde se to i dalje praktikuje. To je nedopustivo i to će biti kriterijum koji će moći da isključi školu iz programa 'Škola bez nasilja'", kaže Plut.
(MONDO)