Za učenje osnova skijanja i početak uživanja u njemu nikad nije kasno, ali sa treniranjem ovog sporta treba početi oko šeste godine.
Jedno od prvih pitanja svakog roditelja jeste sa koliko godina je dete spremno da nauči osnove skijanja. Profesor Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja u Beogradu - docent doktor Robertu Ropretu, predavač predmeta "Dečji sport" i "Teorije i metodike skijanja", kaže da dete može da stane na skije čim nauči samostalno da hoda. U toj fazi razvoja, obuka je deci samo igra, dok je stručni ljudi za skijanje smatraju pripremnom fazom za ozbiljno bavljenje ovim sportom. Prve "skijaške lekcije" podrazumevaju hodanje u cipelama i skijama u sobi, na tepihu, vučenje i guranje na snegu, kao i klizanje - spuštanje niz padinu malog nagiba.
Deca uglavnom imaju pozitivan odnos prema toj vrsti aktivnosti, ali treba očekivati i da nisu spremna da prihvate ograničenja i nelagodnost koje izazivaju krute cipele i skije, ograničenostpokreta i nesigurnost. Zato treba biti obazriv, jer nametanje takvih aktivnosti može da ima suprotan efekat i kasnije dovede do odbijanja da, recimo, obuju skijaške cipele.
Obuku skijanja, u pravom smislu te reči, dete može da započne u uzrastu u kojem je spremno i može da razume opšte pojmove, kada može da postigne minimum koncentracije, da sa pažnjom prati tok časa. Sa koliko godina će to biti, krajnje je relativno i individualno, i zavisi od zrelosti deteta (manje u motoričkom, a više u psihosocijalnom smislu). Neko će biti spreman sa tri ili pet godina, a neko sa sedam. Ono što je u skijanju sjajno, jeste što za učenje osnova i početak uživanja u njemu nikad nije kasno.
Ako deca žele ozbiljnije da se bave skijanjem, situacija se menja. Profesor Robert Ropret podseća da je generalni princip u razvoju sportske karijere da deca (u većini sportova) do 10-11. godine prolaze programe opšte fizičke pripreme - razvoja opštih motoričkih posobnosti, a tek nakon toga se opredeljuju za određeni sport. Dok ne napune deset godina, mogu da upražnjavaju i tri sportske aktivnosti paralelno, do puberteta dve, a tek od četrnaeste godine bi trebalo uvesti dete u specijalizaciju za jedan sport.
Škola je dobar izbor i sa pedagoške strane, jer deca u okruženju svojih vršnjaka, uz osmišljen i proveren pristup, stiču i više od obične obuke u tehničkim elemenatima skijanja. U našim ski centrima, kao i po svetu, ponuda ski škola je različita, širokog spektra. Kreće se od individualnih časova, do grupne nastave. Individualni časovi su, logično, i najskuplji.
Trajanje časa može da bude od 60, 120 ili dva puta po 120 minuta, što obično uključuje i dužu pauzu za ručak. Kako je reč o vremenski ograničenom i često kratkom boravku u zimskom centru, možda ne bi bilo loše da se na vreme telefonom raspitate kakva je situacija sa terminima, uslovima i cenama!Teorijski, ovo važi za većinu sportova, ali roditelji znaju da je u praksi drugačije. Mnogi klubovi baš zbog toga organizuju niz školica i sličnih grupa - u kojima se, baš kao što kaže profesor Ropret, bave sa više sportova, od svega pomalo, uvodeći decu lagano u "svoj" sport. Svakako, postoje sportovi koji su takvi da bi bilo više nego lepo da dete nauči njihove osnove pre nego što poraste.
Skijanje je jedna od aktivnosti koje dete treba da savlada u periodu do puberteta. Prema Kanadskoj skijaškoj federaciji, sa treniranjem se iz tog razloga najčešće počinje od šeste godine. Do desete godine, deca mogu da imaju ukupno najviše do 30 dana na snegu, u uzrastu od 10 do 12 godina između 45 i 50 dana, i tako dalje. Kako rastu, povećava se i broj časova na snegu.
Osim skija, cipela i štapova - koji se u početku obuke ne koriste, obaveznu opremu čine i kape, rukavice (nepromočive, najmanje dva para), naočare (sa UV zaštitom), kozmetika (zaštitna krema za lice). Kaciga je u pojedinim zemljama obavezna, a kod nas se za decu preporučuje. U opremu se ubraja i maska za lice, koja detetu omogućava da nesmetano skija kada su nepovoljni vremenski uslovi (vetar, sneg).
Kada dete nauči osnove skijanja, čeka ga skijanje na stazi. Podsetiću da pravilno ponašanje na stazi, koje se odnosi na sve, podrazumeva između ostalog i poštovanje smera kretanja, bez utrčavanja pod skije starijih, stajanja na sredini, sankanja i bilo kakvog ometanja ostalih skijaša. O tome možete da saznate više na mnogim stazama, zahvaljujući postavljenim tablama sa upozorenjima, kao i od instruktora, u hotelu, i slično.
Skijanje ima nekoliko vrlo uočljivih pozitivnih efekata na zdravstveni status: jača organizam i izuzetno stimuliše procese rasta i razvoja. Na to, pre svega, utiče boravak na većoj nadmorskoj visini (razređen, čist i hladan vazduh deluju stimulativno na adaptacione procese), pozitivno dejstvo sunčevih zraka, povećana fizička aktivnost (utiče na razvoj snage, izdržljivosti i na ostale motoričke sposobnosti). Skijanje kao fizička aktivnost u prirodnom okruženju, odnosno prelepom ambijentu, u okruženju drugih skijaša, kretanje uz minimum napora, uz neprekidno kontrolisanje brzine, ponekad i savlađujući strah - deluje pozitivno na ličnost deteta.
S obzirom na to da dete skija na hladnom, vlažnom vazduhu, više sati u toku dana, treba pripremiti njegov respiratorni sistem - obično trčanjem ili igrom na otvorenom, pre skijanja. Takođe je važno da se ranije, pre odlaska na zimovanje, krene sa izvođenjem vežbi, ili igrama kojima se postepeno povećavaju snaga, izdržljivost, pokretljivost - da bi se za ovu vrstu fizičke aktivnosti pripremio lokomotorni sistem. No, mnogi to zanemare i uplate sedam dana boravka na planini. Krenu na stazu i... posle prvog dana na skijama - boluju! Obično dan-dva, ali u težim situacijama i duže. Tako umesto novih znanja, veština i prelepih uspomena, dobiju dane nerviranja i bolova, bačeno vreme i novac.
Svež i hladan vazduh, kao i aktivnosti na otvorenom, traže i pažljiv odnos prema ishrani. Važno je da znate da se obroci usklađuju sa skijanjem. Morate da vodite računa o proteklom vremenu između obroka i izlaska na stazu, kao i o obaveznoj užini u pauzama tokom skijanja, a pauze su obavezne! Na stazu se ne izlazi odmah nakon obroka. Zatim, skijanje posle 14 časova je rizičnije, jer tada nastupa zamor, temperatura se snižava, staze postaju "razrovanije", opada koncentracija i vama i skijašima oko vas. Zato su pauze i odmor obavezni.
Naročito je važna zdrava ishrana. Bilo bi dobro da bude bez grickalica, gaziranih napitaka, bez pretrpavanja stomaka. Generalno, na planini treba unositi više tečnosti. Jer, sama nadmorska visina, sastav vazduha, kao i povećana fizička aktivnost - zahtevaju pojačanu hidrataciju organizma.
Kada ispoštujete sve što smo naveli, iznajmite ili kupite opremu i naučite osnove skijanja - morate svakog dana, svakog sata da vodite računa o uslovima za skijanje! Iako vam se učini da je dan idealan, pratite obaveštenja, naročito ako ste sa decom. Nema eksperimentisanja sa udaljenim stazama bez ostalih ljudi, skijanja noću, i slično. Deci je na skijanju neophodan uredan i kvalitetan san tokom noći.
(MONDO/Yumama)
Deca uglavnom imaju pozitivan odnos prema toj vrsti aktivnosti, ali treba očekivati i da nisu spremna da prihvate ograničenja i nelagodnost koje izazivaju krute cipele i skije, ograničenostpokreta i nesigurnost. Zato treba biti obazriv, jer nametanje takvih aktivnosti može da ima suprotan efekat i kasnije dovede do odbijanja da, recimo, obuju skijaške cipele.
Obuku skijanja, u pravom smislu te reči, dete može da započne u uzrastu u kojem je spremno i može da razume opšte pojmove, kada može da postigne minimum koncentracije, da sa pažnjom prati tok časa. Sa koliko godina će to biti, krajnje je relativno i individualno, i zavisi od zrelosti deteta (manje u motoričkom, a više u psihosocijalnom smislu). Neko će biti spreman sa tri ili pet godina, a neko sa sedam. Ono što je u skijanju sjajno, jeste što za učenje osnova i početak uživanja u njemu nikad nije kasno.
Ako deca žele ozbiljnije da se bave skijanjem, situacija se menja. Profesor Robert Ropret podseća da je generalni princip u razvoju sportske karijere da deca (u većini sportova) do 10-11. godine prolaze programe opšte fizičke pripreme - razvoja opštih motoričkih posobnosti, a tek nakon toga se opredeljuju za određeni sport. Dok ne napune deset godina, mogu da upražnjavaju i tri sportske aktivnosti paralelno, do puberteta dve, a tek od četrnaeste godine bi trebalo uvesti dete u specijalizaciju za jedan sport.
Škola je dobar izbor i sa pedagoške strane, jer deca u okruženju svojih vršnjaka, uz osmišljen i proveren pristup, stiču i više od obične obuke u tehničkim elemenatima skijanja. U našim ski centrima, kao i po svetu, ponuda ski škola je različita, širokog spektra. Kreće se od individualnih časova, do grupne nastave. Individualni časovi su, logično, i najskuplji.
Trajanje časa može da bude od 60, 120 ili dva puta po 120 minuta, što obično uključuje i dužu pauzu za ručak. Kako je reč o vremenski ograničenom i često kratkom boravku u zimskom centru, možda ne bi bilo loše da se na vreme telefonom raspitate kakva je situacija sa terminima, uslovima i cenama!Teorijski, ovo važi za većinu sportova, ali roditelji znaju da je u praksi drugačije. Mnogi klubovi baš zbog toga organizuju niz školica i sličnih grupa - u kojima se, baš kao što kaže profesor Ropret, bave sa više sportova, od svega pomalo, uvodeći decu lagano u "svoj" sport. Svakako, postoje sportovi koji su takvi da bi bilo više nego lepo da dete nauči njihove osnove pre nego što poraste.
Skijanje je jedna od aktivnosti koje dete treba da savlada u periodu do puberteta. Prema Kanadskoj skijaškoj federaciji, sa treniranjem se iz tog razloga najčešće počinje od šeste godine. Do desete godine, deca mogu da imaju ukupno najviše do 30 dana na snegu, u uzrastu od 10 do 12 godina između 45 i 50 dana, i tako dalje. Kako rastu, povećava se i broj časova na snegu.
Osim skija, cipela i štapova - koji se u početku obuke ne koriste, obaveznu opremu čine i kape, rukavice (nepromočive, najmanje dva para), naočare (sa UV zaštitom), kozmetika (zaštitna krema za lice). Kaciga je u pojedinim zemljama obavezna, a kod nas se za decu preporučuje. U opremu se ubraja i maska za lice, koja detetu omogućava da nesmetano skija kada su nepovoljni vremenski uslovi (vetar, sneg).
Kada dete nauči osnove skijanja, čeka ga skijanje na stazi. Podsetiću da pravilno ponašanje na stazi, koje se odnosi na sve, podrazumeva između ostalog i poštovanje smera kretanja, bez utrčavanja pod skije starijih, stajanja na sredini, sankanja i bilo kakvog ometanja ostalih skijaša. O tome možete da saznate više na mnogim stazama, zahvaljujući postavljenim tablama sa upozorenjima, kao i od instruktora, u hotelu, i slično.
Skijanje ima nekoliko vrlo uočljivih pozitivnih efekata na zdravstveni status: jača organizam i izuzetno stimuliše procese rasta i razvoja. Na to, pre svega, utiče boravak na većoj nadmorskoj visini (razređen, čist i hladan vazduh deluju stimulativno na adaptacione procese), pozitivno dejstvo sunčevih zraka, povećana fizička aktivnost (utiče na razvoj snage, izdržljivosti i na ostale motoričke sposobnosti). Skijanje kao fizička aktivnost u prirodnom okruženju, odnosno prelepom ambijentu, u okruženju drugih skijaša, kretanje uz minimum napora, uz neprekidno kontrolisanje brzine, ponekad i savlađujući strah - deluje pozitivno na ličnost deteta.
S obzirom na to da dete skija na hladnom, vlažnom vazduhu, više sati u toku dana, treba pripremiti njegov respiratorni sistem - obično trčanjem ili igrom na otvorenom, pre skijanja. Takođe je važno da se ranije, pre odlaska na zimovanje, krene sa izvođenjem vežbi, ili igrama kojima se postepeno povećavaju snaga, izdržljivost, pokretljivost - da bi se za ovu vrstu fizičke aktivnosti pripremio lokomotorni sistem. No, mnogi to zanemare i uplate sedam dana boravka na planini. Krenu na stazu i... posle prvog dana na skijama - boluju! Obično dan-dva, ali u težim situacijama i duže. Tako umesto novih znanja, veština i prelepih uspomena, dobiju dane nerviranja i bolova, bačeno vreme i novac.
Svež i hladan vazduh, kao i aktivnosti na otvorenom, traže i pažljiv odnos prema ishrani. Važno je da znate da se obroci usklađuju sa skijanjem. Morate da vodite računa o proteklom vremenu između obroka i izlaska na stazu, kao i o obaveznoj užini u pauzama tokom skijanja, a pauze su obavezne! Na stazu se ne izlazi odmah nakon obroka. Zatim, skijanje posle 14 časova je rizičnije, jer tada nastupa zamor, temperatura se snižava, staze postaju "razrovanije", opada koncentracija i vama i skijašima oko vas. Zato su pauze i odmor obavezni.
Naročito je važna zdrava ishrana. Bilo bi dobro da bude bez grickalica, gaziranih napitaka, bez pretrpavanja stomaka. Generalno, na planini treba unositi više tečnosti. Jer, sama nadmorska visina, sastav vazduha, kao i povećana fizička aktivnost - zahtevaju pojačanu hidrataciju organizma.
Kada ispoštujete sve što smo naveli, iznajmite ili kupite opremu i naučite osnove skijanja - morate svakog dana, svakog sata da vodite računa o uslovima za skijanje! Iako vam se učini da je dan idealan, pratite obaveštenja, naročito ako ste sa decom. Nema eksperimentisanja sa udaljenim stazama bez ostalih ljudi, skijanja noću, i slično. Deci je na skijanju neophodan uredan i kvalitetan san tokom noći.
(MONDO/Yumama)