Komercijalni televizijski programi najviše utiču na to koje će igračke biti popularne među najmlađima. Plišani zeka, koji na sniženju košta 9.250, pravi hit, jer decu svakodnevno mami sa TV ekrana.
U svakoj dečjoj prodavnici upravo su najtraženiji pokloni upravo oni na kojima piše "TV proizvod". A cene su "prava sitnica". Tako plišani "milki" zeka, koji je hit među mališanima širom Evrope i u čiji marketing se ulažu ogromne pare, sa "velikodušnim" popustom, u Srbiji košta više od 9.250 dinara! Pre sniženja bio je 11.500 dinara. U drugim, bogatijim zemljama je jeftiniji, pa čak i u Engleskoj, gde za zeku treba izdvojiti 38 funti, ili nešto više od 5.000 dinara.
"Kada sam sinove pitala šta će da napišu Deda Mrazu kao novogodišnju želju, stariji je rekao: 'Čekaj da vidim na televiziji'. Ništa od igračaka koje ne iskaču iz ekrana nije popularno", kaže za "Novosti" Marina Petrović.
"Te igračke su bezobrazno skupe, i svako od nas, naravno, ima pravo izbora, pa ne mora da ih kupi. Ali, nervira to što neko, koristeći moju roditeljsku slabost prema dečjim željama, utiče da reklama postane jedino merilo za dobru igračku."
"U poslednje vreme nismo uočili prekršaje Zakona o oglašavanju na dečjim kanalima, ni na nacionalnim, niti na kablovskim", kaže Goran Karadžić, zamenik predsednika Saveta RRA. "Ukoliko emituju samo reklame dečjih proizvoda, drže se propisanih 12 minuta u sat vremena i svih ostalih propisanih pravila, dečje televizije ne krše zakon."
Možda nije protivzakonito, ali je toliko "bombardovanje" reklamama prava manipulacija decom.
I trgovci potvrđuju da su igračke koje se "vrte" na televiziji ubedljivo najtraženije. Cena, posebno pred Novu godinu, očigledno ostaje u senci, a u prvom planu su želje najmlađih.
"Najtraženije i najprodavanije igračke u našim radnjama su one iz televizijskih reklama", kažu u "Deksiku". "Uz 'milki zeku' ovih dana najčešće se kupuju 'spajdermen', 'lala lupsi', kao i 'brac' lutke sa 3D naočarima. Dobro se prodaju i 'bej blejd' sa arenom, koji se vrti na crtanim filmovima."
Stručnjaci ne poriču da prekomerno reklamiranje dečjih proizvoda jeste svojevrsna manipulacija devojčicama i dečacima, jer oni nemaju moć rasuđivanja poput odraslih osoba. Psiholog Zoran Milivojević smatra da su roditelji ti koji moraju da preseku.
"Deca se smatraju legitimnim potrošačima. Sistem funkcinioniše tako da to što deca vide, to i požele. Na dečjim programima su reklame koje bude želje. Onda deca pritisnu roditelje, a oni žele da usreće decu. Onda deca vide to kod druge dece i to žele i oni, i onda imamo epidemiju potrošnje. Ali, roditelji treba da vide kako to da reše. Ne treba roditeljsku ljubav da poistovećuju sa kupovinom. Ona se pokazuje na druge načine. Proizvođači imaju pravo da se reklamiraju, deca imaju pravo da žele, roditelji su ti koji moraju da postave granicu", objašnjava Milivojević.
A sve i kada mame i tate odluče da ne pokleknu pred reklamama i da deci objasne da ima i drugih, jeftinijih i zanimljivijih igračaka, "na vezi" sa Deda Mrazom nekako se obično nađu babe, dede, tetke ili strine, pa police dečjih radnji opet budu poharane, mališani srećni, a trgovci još zadovoljniji.
Osim poklona, pojedini roditelji "kupuju" i Deda Mraza lično. MONDO je istražio koliko košta da najpopularniji deka zazvoni na Vaša vrata i uruči detetu poklon. Pogledajte OVDE.
(MONDO)