Kojom brzinom će dete da stekne radne navike kad pođe u školu zavisi, pre svega, od vas i vašeg ponašanja.
Najčešći pokazatelji fizičke, psihičke ili emotivne zrelosti deteta, potrebne za polazak u školu su: dete neposredno pre škole ume da pravilno koristi sve glasove, mlečni zubi su ili zamenjeni ili je zamena u toku, ima dobar apetit, ima razvijenu finu motoriku (ume da koristi makaze, ili da se igra sa dugmićima, klikerima...), crta figuru čoveka sa svim elementima, tj. glavom, telom, rukama, nogama i detaljima (oči, nos, usta, uši, kosa), uspeva da drži pažnju 20 minuta na istoj aktivnosti, ume da podnese poraz (na primer ne plače kada izgubi: "Čoveče ne ljuti se"), može da bude odvojeno od roditelja više sati ili dana...
Upravo su ovi navedeni elementi važniji pokazatelji njegove spremnosti i zrelosti za polazak u školu nego da li ume da čita i piše. Osim toga, ako je dete išlo u vrtić, ono se već naučilo pravilima ponašanja u grupi, ali i savladalo osnovne pojmove potrebne za snalaženje u školskom gradivu.
Zato roditelji ne treba da insistiraju na aktivnostima kao što su čitanje i pisanje, osim u slučajevima kada deca sama pokazuju želju za ovim saznanjima. Naime, može se dogoditi da dete učite čitanju i pisanju na drugačiji način nego što će to da uradi njegova učiteljica, pa će ono morati da se najpre odvikava od vašeg načina, kako bi prihvatilo njen. Takođe, pogrešno je uverenje da će umeće čitanja i pisanja u predškolskom periodu olakšati utvrđivanje radnih navika važnih za školsko učenje.
Sa druge strane, škola će veoma brzo očekivati određene radne navike od vašeg deteta (na primer, da se u školu donese sav potreban pribor, a ne da se ponešto i zaboravi, da se na vreme urade domaći zadaci, da se pri dolasku u školu ne zakašnjava...). Kojom brzinom će se ove navike kod deteta uspostaviti zavisi, pre svega, od vas i vašeg ponašanja, piše Yumama.com.
Radne navike se naslanjaju na higijenske, koje je dete steklo u predškolskom periodu. To su osnovne higijenske navike (kupanje, pranje ruku, zuba, umivanje), ali i urednost (slaganje igračaka ili odeće pre spavanja), kao i navika da se u određenim poslovima pomaže roditeljima...
Pravilne radne navike izgradićete kod deteta ukoliko sledite sledeće savete:
Što počneš - to završi
Uvek podstičite dete da svoju aktivnost privede kraju. Jednom kada počne da se igra, crta, pravi vozić, slaže slagalicu, ili slično - ne prekidajte ga. Deca koju roditelji stalno prekidaju (ručak, odlazak na spavanje...), i koja su time prisiljena da istu aktivnost često seckaju i ponovo započinju - brzo počnu da se dosađuju i izgube mogućnost za razvoj koncentracije. Radije sačekajte kraj igre, uz obavezno napominjanje da će, na primer, ručak biti gotov za pola sata, pa ga onda najavite za 15 minuta... Ovako dajete vremena detetu da završi igru i vežba svoju pažnju.
Samostalnost
Omogućite detetu što više samostalnosti u radu. Uzdržite se od učestvovanja u izradi domaćih zadataka, jer su oni detetova obaveza a ne vaša. Vi budite podrška, ali se direktno uključite u izradu zadatka (to ne znači da ga vi radite!) samo ukoliko dete od vas traži pomoć za nešto što ne razume.
Objasnite mališanu da, kada je već počeo da radi domaći zadatak, sve ostale aktivnosti moraju da sačekaju (gledanje crtanog filma, na primer). Omogućite mu mir, isključite TV, ukoliko je moguće udaljite mlađu braću i sestre. Ne morate sedeti pored njega ili mu "stajati iza leđa", jer bi ga to učinilo dodatno nervoznim. Ali budite prisutni dok radi, posebno u prvim razredima, dok ne stekne sigurnost u svoje znanje.
Plan rada
Napravite satnicu obaveza i aktivnosti za svaki dan, ili detaljan plan rada. Precizirajte vreme za učenje, za izradu domaćih zadataka, ali i za ono što detetu predstavlja zadovoljstvo (igra, treninzi, gledanje crtaća...). Pravilan raspored će uveliko uticati da dete radije počne da uči i sve svoje školske obaveze uradi na vreme, jer je motivisano onim što sledi nakon toga.