Majka bebe stare samo dve nedelje objašnjava zašto joj ne stavlja pelene, već je uči da nuždu obavlja u toaletu otkako se rodila.
Sindi Liver kaže da je sve to zabavno, ali ponekad haoticno iskustvo koje sa bebom deli od njenog rodenja.
"Kada sam prvi put rekla suprugu da ne nameravam da stavljam bebi pelene i da cu je uciti da vrši nuždu u toaletu cim se rodi, mislio je da sam potpuno poludela", kaže ova mama.
To se, kaže, ubrzo promenilo kada ju je video kako drži bebu iznad lavaboa i nekoliko puta joj ponavlja da piški. "Onda se i on prikljucio i navikao na to", kaže Sindi.
"Komunikacija eliminacije" ili prirodna higijena novorodencadi, kako se ova praksa zove, praktikuje se u mnogim kulturama širom sveta, ali ne i u zapadnim zemljama.
"Bebe nisu drugacije od odraslih. Korišcenjem pelena se naviknu da vrše nuždu u njima, onda kada odrasli ne razumeju njihovu potrebu da ih odvedu u kupatilo", smatra Sindi.
"Taj instinkt se gubi do šestog meseca, ukoliko se njihova potreba ignoriše".
Ova mama dodaje da mnogi ljudi ne veruju u to da beba ume da komunicira svoju potrebe da piški ili kaki.
"Medutim, baš kao što umeju da nas obaveste kada su umorne ili gladne, ako usporimo i posvetimo im pažnju, umecemo da shvatimo i kada imaju potrebu za toaletom".
Sindi kaže da koristi zdrav razum, instinkt i da se trudi da sluša svoju bebu. "Ponekad sve shvatim pogrešno i desi se da imamo ‘incident’ u gacicama, ali to je sve jer je nisam slušala".
Ona tvrdi da beba komunicira potrebu za kupatilom plakanjem i "vrištanjem", mada je ona vremenom uspela da shvati bebinu rutinu.
"U našem slušaju, to znaci da piški nekoliko puta ujutru, ali to je, naravno, drugacije kod svake bebe".
Sindi objašnjava da se dešava da se beba odgurne nogama od lavaboa dok je drži, na taj nacin joj dajuci do znanja da joj se ne piški.
Za one mame koje žele da probaju isto, kaže da je najbolji nacin da ih na to naviknete tako što cete ih voditi u toaletu svaki put kada se tokom noci probude.
"Vecina nas mora da piški kada se probudi, nije drugacije ni kod beba".
Takode, kaže ona, bebe cesto jedu nakon dojenja, a dok je drži iznad lavaboa cesto joj govori "piški, piški" (ili kaki, u zavisnosti od potrebe) ili glasom imitira zvuk mokrenja.
Kada se desi da ne stigne do nje na vreme ili ne shvati njenu potrebu, pa se beba upiški u gacice, ponavlja joj nekoliko puta "upiškila si se", kako bi svoje "delo" povezala sa mokrenjem.
Sindi kaže da iako nije lako, radije ce to da radi nego da cerkici menja prljave pelene i kada napuni tri godine, a dodaje i da na ovaj nacin razvija bliskost sa njom.