Španska vlada, uverena da je ono što zovu mediteranskom kuhinjom tako dobro i zdravo da ga treba promovisati širom sveta, pokrenula je zajedno sa Italijom, Grčkom i Marokom akciju da ubedi Unesko da mediteransku ishranu stavi na listu svetskog nasleđa.

Ukoliko uspe, mediteranski način ishrane naći će se među kulturnim nasleđem sveta na listi sa, na primer, kambodžanskim Rojal baletom. To će svakako doprineti i boljoj prodaji španskih proizvoda, uključujući maslinovo ulje, šunku i vino.

I, mada nije lako definisati mediteransku kuhinju jer je čine i turski kebab, i marokanski kus-kus u i španski usoljeni bakalar, eksperti za hranu bostonske organizacije Oldways preporučuju je kao "zlatni standard za navike u ishrani koje podstiču dug i zdrav život".

Ishrana koja se preporučuje bazirana je na onoj sa Krita, iz Grčke i južne Italije iz '60. godina, iz vremena kada su stope hroničnih bolesti tu bile među najnižim, a očekivani životni vek odraslih među najdužim u svetu, iako su medicinske usluge bile ograničene.

Oldways i druge organizacije promovišu mediteranski način ishrane ističući da je bogat maslinovim uljem umesto buterom, da podrazumeva dosta povrća, neprerađenih cerealija, ribu, umerenu količinu mlečnih proizvoda i mali sadržaj mesa i šećera.

Španci ne odustaju od mesa

Međutim, u španskoj verziji mediteranske kuhinje tanjiri su puni mesa a favoriti na meniju su pržene svinjske krmenadle, goveđi biftek ili pileće grudi, obično servirani sa prženim krompirima i garnirani salatom. A i riba se češće služi pržena nego kuvana.

Na popularnom madridskom Trgu svete Ane ne stižu da turistima napune tanjire listićima zrelog mančego sira, hladnog mesa, konzervisane šunke i, naravno, kolutićima prženih lignji.

To što je u ponudi, posluženo sa krišakama belog bageta, nije baš privlačno vegetarijancima i zagovornicima zdravog života koji nastoje da, po preporuci nutricionista, svaki dan pojedu pet porcija voća i povrća.

Zato i Španija bije bitku sa gojaznošću. Stopa gojaznih odraslih je u poslednjih deset godina udvostručena, na 14 odsto, dok je među decom svako treće gojazno ili debelo, kao i u Italiji i Grčkoj, što su najviše stope u zapadnoj Evropi.

Rast težine pripisuje se prejedanju, neaktivnom stilu života i uvođenju više prerađevina i slatkiša u ishranu dece.

Vlasti na to reaguju i vlada je zatražila od restorana da potpišu dobrovoljni kodeks da neće reklamirati džinovske porcije i tako podsticati prejedanje.

Problemi sa debljinom stanovništva ipak ne ometaju Španiju da traži međunarodno priznanje njenog tradicionalnog načina ishrane.

(Beta)