Suze su sastavni deo našeg "emotivnog kompleta". Evo zašto nije uvek dobro uzdržavati se od pokazivanja emocija.
Svi mi volimo o sebi da mislimo kao o snažnoj osobi, licnosti koja "uradi ono što mora da se uradi". I, sasvim prirodno, radije bismo rešili problem, kakav god on bio, nego plakali zbog njega. Na kraju krajeva, suze nece pomoci zar ne?
Pa… iako jeste istina da plakanje nije rešenje za vecinu svakodnevnih problema, plakanje ima nekog uticaja, i može da dovede do pozitivnih promena, koje ce na kraju uciniti da se osecate bolje.
Evo zašto psiholozi kažu da su suze (ponekad) OK.
Plakanje povezuje ono što bismo želeli da budemo sa onim što zaista jesmo. Plakanje nije samo "nusproizvod" cinjenice da smo uznemireni, ono je i izraz našeg iskustva, tuge, povredenosti, frustracije, besa ili usamljenosti. Pa ako dajete sve od sebe da se ne rasplacete, vi potiskujete sve ove osecaje negde duboko u sebe, tako da cete se samo osecati još gore, prenosi WebMD.
Zato je ponekad ok i rasplakati se.
Osim toga, plakanje budi empatiju. Kad placete pred nekim kome je stalo do vas, ta osoba je spremnija da pokuša da razume kako se osecate, ali i da pokuša da ucini da se osecate bolje.
Ovde samo imajte na umu dve stvari. Prvo, NIKAD nemojte plakati da biste manipulisali necijim osecanjima, i drugo… plakanje ima smisla SAMO pred nekim kome je do vas stalo.
U suprotnom je bolje da otplacete kad budete sami i da ne dovodite ni sebe ni tu osobu u neprijatnu situaciju.
Plakanje nas oslobada tenzije. Iako je plac sam po sebi daleko od prijatnog iskustva, jednom kad se desi, osecaj može biti prilicno oslobadajuci. Kad se isplacete i umirite, kad sve prode, osecacete se bolje. I sve što vam je delovalo neizdrživo bolno ili strašno, postace… malo manje neizdrživo bolno ili strašno.