Mutacije koje utiču na to da li volimo kafu ili ne, identifikovane su prvi put. Utvrđeno je da ukus kafe nema veze sa tim da li je volimo, već to određuje osećaj koji imamo nakon ispijanja kafe.

Ovo istraživanje moglo bi da objasni i zašto neki mogu da popiju kafu i odmah nakon toga mirno zaspe, dok drugi ne mogu da spavaju.

Prvi test ove vrste kojim su testirani genomi koji određuju preferencije prema gorkim i slatkim napicima pokazali su da te preferencije zapravo ne zavise od ukusa, već od načina na koje ti napici utiču na mozak.

Dr Merilin Kornelis i njene kolege mapirali su DNK 336.000 ljudi, a na njihovo iznenađenje, ljubav prema kafi, alkoholu ili slatkim napicima nije zavisila od gena koji određuju ukus – već su bila vezana za "psihoaktivna" svojstva tih napitaka.

Hemikalije poput kofeina u kafi i nekim drugim napicima deluju na centralni nervi sistem, što utiče na funkcije mozga – dovodeći do privremenih promena u percepciji, raspoloženju, svesti i ponašanju.

"Genetika određuje da li osoba voli kafu ili ne, ali ne na osnovu ukusa, već na osnovu psihoaktivnih komponenti napitaka. Drugim rečima, ljudi vole kafu ili akohol zbog toga kako se osećaju nakon ispijanja, a ne zbog ukusa", objašnjava dr Kornelis.

To objašnjava zašto, recimo, vi volite kafu ili vino, a vaš prijatelj uživa u čaju ili nekom energetskom napitku.

Stručnjaci kažu da će ova saznanja možda moći da pomognu u budućnosti u kontrolisanju konzumacije nekih napitaka – zaslađeni napici povezuju se sa različitim bolestima i zdravstvenim problemima. Takođe, alkohol se povezuje sa više od 200 različitih bolesti.

Sa druge strane, sve je više dokaza da umereno konzumiranje kafe može da pomogne u sprečavanju razvoja demencije, srčanih i drugih bolesti.