Gastronomija

Najbolje se slaže sa pasuljem, graškom i krompirom, kao i testeninom. Koristi se i u voćnim salatama.

Ovo je jedna od retkih biljaka koja je uspela da se nađe u jelima različitih svetskih kuhinja. Anglosaksonci koriste sos od mente kao dodatak pečenoj jagnjetini, dok se u Indiji najviše koristi kao dodatak čatniju (nešto poput slatka kod nas). U Italiji se koristi u sosevima za jela sa testom.

Kod nas se ne upotrebljava često, pre svega jer se ne slaže dobro sa belim lukom koji dominira u našoj kuhinji. Najčešći je dodatak kuvanom pasulju.

Ono što nazivamo mentom je zapravo čitava familija biljaka iz roda "mentha". Pored baštenske mente koja nam je dobro poznata, postoji i eterična sa aromom limuna, čokoladna sa smeđim listovima, azijska, a tu je i banana-menta čiji miris podseća na bananu.

Neobični ljutkasti ukus mente rashlađuje i osvežava, podseća na mediteran jer se često koristi u italijanskoj i grčkoj kuhinji. Menta su koristili još u doba Rimljana, a za Grčku je vezuju mitovi o nastanku.

Prema legendi ljupka nimfa Minta (inače ćerka rečnog božanstva podzemnog sveta) imala je strasnu vezu sa bogom podzemnog sveta - Hadom. Međutim, Hadova žena Perzefona iznenadila ih je jednom prilikom i u besu Mintu raskomadala na parčiće. Od tih delova je nastala menta.

Kao začin u jelima koriste se sveži listovi pitome mente i nekih podvrsta divlje, dok se cvetni delovi koriste u pravljenju etarskih ulja. Može se koristiti i sušena, koja se jelima dodaje na početku kuvanja.

Naravno, tu je i čaj od mente. Boja ovog čaja je žuta, a ukus i miris su pravo osveženje.

U narodnoj medicini čaj od mente se upotrebljava za loše i teško varenje, ali i za opšte okrepljenje. Ne preporučuje se uveče jer može da izazove nesanicu.

Sveži listovi pitome mente mogu da se žvaću protiv zubobolje.

(MONDO)