Biljka poznata u narodu po verovanju da će vaš dom štititi od oluja, gromova i bolesti, vrlo je dekorativan i preživeće čak i vaš odlazak na odmor.
Osim što učvršćuju kamene ploče domova, u narodu postoji verovanje da čuvarkuća štiti od gromova, oluja, bolesti, veštica, lopova.
Gajenje čuvarkuća postalo je popularno krajem 19. i početkom 20. veka. Biljka koja je do tada rasla samo na krovovima ili u šupljinama kamenih zidova, sada ima značajno mesto u kamenim baštama ili na balkonima koji su okrenuti ka jugu.
Cveta od aprila do septembra, a boja cveta je najčešće crvena, mada može biti i bela, žuta, roze. Posle cvetanja, rozeta umire ali prethodno obrazuje više malih rozeta i tako se nastavlja životni ciklus ove biljke.
Teško je zamisliti biljku skromnijih zahteva od čuvarkuće. Kultivisane forme čuvarkuće (ima ih čak 3.000, neverovatnih blika i boja) nešto su osetljivije na vlagu i, za razliku od prirodnih vrsta, sporije se razmnožavaju.
Poreklom je iz Meksika, ali se na ovim prostorima gaji od devetog veka. Iz tog vremena potiču odredbe o seoskim domaćinstvima (Captulare de vilis), kojima su Karlo Veliki i njegov sin Ljudevit Pobožni naredili uzgajanje 72 biljke, među kojima je i čuvarkuća, piše "Politika".
Ova biljka ni do danas nije potpuno istražena i uglavnom se koristi u narodnoj medicini.
Sadi se na sunčanom mestu. Gustina sadnje je od 12 do 20 biljaka po metru kvadratnom. Zemlja bi trebalo da bude propusna (najbolja je mešavina zemlje, peska i sitnog šljunka). Zalivanje u normalnim okolnostima gotovo da nije potrebno.
Čuvarkuća je biljka slična aloji. I kod jedne i kod druge biljke upotrebljavaju se sirovi sveže ceđeni sok i koristi se protiv raznih bolesti. U narodu je čuvarkuća poznata kao lek protiv uvobolje.
Analizom je utvrđeno da je čuvarkuća bogata antibakterijskim materijama i polisaharidima koji blagotvorno deluju na imunosistem.
(MONDO)