- Svalbard je arktički norveški arhipelag gde Longjerbjen živi po neobičnim pravilima, uz polarne medvede i mesece bez izlaska ili zalaska sunca.
- Priča da je zabranjeno umreti potiče od permafrosta: kovčezi nisu dozvoljeni, a urne mogu pod određenim uslovima.
Kada bi neko rekao da postoji mesto na svetu u kojem ne možete tek tako da izađete iz naselja bez zaštite od polarnih medveda, gde sunce mesecima ne izlazi, a zatim mesecima ne zalazi, verovatno biste pomislili da je reč o nekom filmskom scenariju. Ipak, takvo mesto zaista postoji i nalazi se na krajnjem severu Evrope.
U pitanju je Svalbard, norveški arhipelag smešten između kopnenog dela Norveške i Severnog pola. Njegovo najveće naselje je Longjerbjen (Longyearbyen), mesto koje je postalo poznato širom sveta zbog niza neobičnih pravila i životnih okolnosti koje su teško zamislive ljudima naviknutim na uobičajene gradske uslove.
Ovde nije neobično videti upozorenja na polarne medvede, stanovnici moraju pažljivo da planiraju kretanje izvan naselja, a smena dana i noći ne funkcioniše kao u ostatku sveta. Posebno je zanimljiva priča da je u ovom mestu zabranjeno umreti, ali istina iza tog neobičnog pravila još je zanimljivija.
Da li je zaista zabranjeno umreti na Svalbardu?
Jedna od najpoznatijih priča o Longjerbjenu jeste da je u njemu zabranjeno umreti. Iako ova tvrdnja zvuči neverovatno, ona je zapravo nastala na osnovu stvarnih ograničenja koja postoje kada je reč o sahranjivanju.
Naime, u ovom delu sveta tlo je veći deo godine trajno zamrznuto, što je poznato kao permafrost. Zbog takvih uslova tela se ne razgrađuju na uobičajen način, a smenjivanje perioda odmrzavanja i ponovnog zamrzavanja može da dovede do toga da se kovčezi vremenom pomeraju prema površini.
Zbog toga sahranjivanje u kovčezima nije dozvoljeno. Ipak, to ne znači da je ljudima zabranjeno da umru na Svalbardu. Prema informacijama turističke organizacije Visit Svalbard, sahranjivanje urni dozvoljeno je pod određenim uslovima, dok za kovčege ne može da se koristi lokalno groblje.
Postoji i praktična strana ove priče. Longjerbjen ima ograničene zdravstvene kapacitete i nije mesto u kojem su dostupne sve vrste medicinske i dugotrajne nege. Zbog toga se osobe kojima je potrebna ozbiljnija zdravstvena pomoć upućuju na lečenje u Norvešku.
Dakle, nije zabranjeno umreti, ali život na ovom arhipelagu ima svoja ograničenja čak i kada je reč o poslednjem ispraćaju.
Bez zaštite od polarnih medveda ne izlazi se iz naselja
Ako mislite da je najveći problem stanovnika Longjerbjena višemesečni mrak i ekstremna hladnoća, tu je još jedan izazov, polarni medvedi. Svalbard je jedno od područja u kojem polarni medvedi žive u svom prirodnom staništu, zbog čega njihov susret sa ljudima nije nemoguć. Oni mogu da se pojave i u blizini naselja, pa stanovnici i posetioci moraju ozbiljno da shvate pravila bezbednosti.
Posebno je zanimljivo pravilo koje se odnosi na kretanje izvan naseljenih mesta. Ljudi koji samostalno putuju van naselja moraju da poznaju mere zaštite od napada polarnih medveda i da imaju odgovarajuću opremu za njihovo zastrašivanje i udaljavanje. Guverner Svalbarda dodatno preporučuje nošenje vatrenog oružja.
To, međutim, ne znači da svaki stanovnik mora da nosi pušku kada ode do prodavnice. Pravila se odnose na kretanje izvan naselja, dok je u samom Longjerbjenu nošenje napunjenog vatrenog oružja zabranjeno.
Drugim rečima, obična šetnja prirodom na ovom mestu zahteva mnogo ozbiljniju pripremu nego što je to slučaj u većini turističkih destinacija. Upravo zbog toga posetiocima koji nemaju iskustva preporučuje se da u divljinu odlaze u pratnji lokalnih vodiča.
Četiri meseca bez sunca, pa četiri meseca bez mraka
Možda najneobičnija stvar u svakodnevnom životu na Svalbardu jeste način na koji se smenjuju svetlost i tama. Zbog geografskog položaja, Longjerbjen tokom jednog dela godine doživljava polarnu noć, dok tokom drugog ima ponoćno sunce. To znači da postoje periodi kada sunce nedeljama i mesecima ne izlazi iznad horizonta, ali i oni u kojima se ne spušta ispod njega.
Polarna noć traje približno od sredine novembra do kraja januara, kada je sunce toliko nisko da se ne pojavljuje ni tokom dana. Ipak, period bez izlaska sunca počinje još krajem oktobra i traje do sredine februara, uz određenu količinu sumraka tokom dela tog vremena.
A onda dolazi potpuno suprotna pojava. Od približno 20. aprila do 23. avgusta sunce je iznad horizonta 24 sata dnevno. Drugim rečima, čak i kada sat pokazuje ponoć, napolju može da bude potpuno svetlo. Zamislite da u tri ujutru pogledate kroz prozor i vidite sunce kao da je tek završeno popodne. Ili da se probudite usred dana, a napolju vas dočeka gotovo potpuni mrak.
Ovakav ritam značajno utiče na svakodnevicu stanovnika. Tokom perioda ponoćnog sunca mnogi koriste zavese za zamračivanje prostorija kako bi lakše zaspali, dok se tokom polarne noći oslanjaju na veštačko osvetljenje i prilagođavaju svoje aktivnosti nedostatku prirodne svetlosti.
Longjerbjen se nalazi na oko 78 stepeni severne geografske širine, zbog čega se ubraja među najsevernija naselja na svetu sa stalnim stanovništvom. Iako deluje kao potpuno izolovano mesto, tamo postoje škole, prodavnice, restorani, hoteli, kulturni sadržaji i univerzitetske ustanove.
Svalbard je deo Kraljevine Norveške, ali ima poseban pravni i administrativni status. Njegova udaljenost, arktička klima i specifični uslovi života uticali su na to da se zajednica razvija drugačije od tipičnih evropskih gradova.
Ovde svakodnevne navike moraju da se prilagode prirodi. Vremenske prilike mogu se brzo da se promene, temperature tokom zime mogu pasti ispod minus 30 stepeni, a izlazak iz naselja zahteva ozbiljnu pripremu. Ipak, uprkos svim neobičnostima, Longjerbjen nije napušteno mesto na kraju sveta. Ljudi tamo žive, rade, podižu porodice i stvaraju zajednicu. Samo što se njihova svakodnevica odvija po pravilima koja bi mnogima od nas bila potpuno nezamisliva.
BONUS VIDEO:
(MONDO)