Malo je porodica u bivšoj Jugoslaviji koje nisu imale i vozile ovog lepotana. OK, nije imao neke performanse, ali "fića" ili "fićek", kako su ga zvali u Sloveniji ili "fikja" u Makedoniji, bio je naš.

Koliko je bio voljen pokazuje i to što je bio "glavni glumac" u legendarnom filmu "Nacionalna klasa".

Prvi "fića" je iz kragujevačke "Zastave" izašao 18. oktobra 1955. godine, a njegova proizvodnja prestala je na isti dan 30 godina kasnije (1985. godine). Ali, četiri meseca ranije, u Kragujevcu je održan skup ljubitelja ovog automobila, čije je poreklo iz Italije, pa se ovaj dan uzima kao rođendan našeg "fiće" ili u žargonu "fikusa".

Za tri decenije, kragujevačka fabrika proizvela je gotovo milion "fića" u svih devet modela (923.487 fića). Ukupno je u svetu (Argentina, Austrija i Španije, koje su kao i Jugoslavije kupile licencu od Italijana) proizvedeno je više od 2,5 miliona Fiata 750. Svojevremeno je "fića" bio treći najprodavaniji automobil u Evropi, iza "bube" i Sitroena 2CV ("spaček").

U ono vreme za "fiću" je trebalo izdvojiti ondašnjih 450.000 dinara (otprilike 50 prosečnih plata), dok je poslednja serija iz 1985. godine koštala 476.000 dinara (oko 15 plata u tadašnjoj SFRJ).

"Kupovina 'fiće' je šezdesetih godina prošlog veka bio događaj ravan rođenju ili smrtnom slučaju u porodici. Inicijacija novog 'ljubimca' vršila se tako što bi vlasnik ukrcao neverovatnu količinu oduševljene susedske dece i provozao ih po kraju...", napisao je Dejan Novačić u "Leksikonu YU mitologije".



"Fića" nikada nije ni prestao da živi. I danas se na raznim sajtovima, pogotovo onim za automobile, mogu videti očuvani primerci, koji dostižu i cene od po nekoliko hiljada evra. Mnogi ne žele da se odreknu svojih ljubimaca, koje neguju, maze i paze i stalno ih dorađuju ili što bi se reklo "budže".

Proizvodnja "fiće", osim emotivne, imala je i svoju političko-ekonomsku vrednost. Bio je to, naime, prvi komercijalni ugovor jedne zapadne kompanije i jedne socijalističke zemlje posle Drugog svetskog rata!



Iako mali, "fića" je bio korišćen i kao policijsko vozilo, a gde god ste putovali Evropom mogli ste da naletite i na nekog iz Jugoslavije ko je na neku daleku destinaciju stigao upravo "zastavom 750".

"Fića" nije bio samo za vožnju, već i za igranje fudbala. Krajem sedamdesetih godina prošlog veka, hiljade Beograđana je odlazilo na stadion "Tašmajdan" kako bi gledali spretne driblere na četiri točka kako pokušavaju da postignu gol za svoju ekipu (fiće su gurale ogromnu loptu).


U Kragujevcu i danas postoji Udruženje ljubitelja "fića", a njegovi članovi su iz 10 evropskih zemalja, ali i iz Argentine, Brazila, Kanade, Australije pa čak i iz daleke Kine.

 Pogledajte nekoliko zanimljivih snimaka o tome šta sve može "fića"