Ako postoji plaža na koju sam ovog leta krenula sa očekivanjima većim od kofera za more, onda je to bila Orange beach. Znate je sigurno, čak i ako na njoj nikada niste bili. To je ona plaža sa fotografija zbog kojih odmah otvarate mapu, proveravate udaljenost i zamišljate sebe kako plivate u nestvarno tirkiznom moru.
Često se pojavljuje u preporukama najlepših plaža u Grčkoj, a neretko joj se pripisuju i mnogo zvučnije titule. Zato sam bila uverena da me tamo čeka jedan od najlepših prizora sa letovanja. Zar plaža koja je na svetskim listama najlepših na svetu može da bude loša? Pa, ako mene pitate - može, iako na internetu izgleda ovako:
Da ne budem nepravedna, more zaista jeste tirkizno. Stene, borovi i boja vode zajedno izgledaju veoma lepo, naročito kada uspete da pronađete kadar bez mase ljudi, torbi, peškira i suncobrana. Problem je samo u tome što je takav kadar u stvarnosti mnogo teže pronaći nego na Instagramu.
Orange beach mi nije bila ružna. Daleko od toga. Samo nije bila ono spektakularno mesto koje sam unapred zamislila zahvaljujući fotografijama, preporukama i listama koje je predstavljaju gotovo kao obaveznu stanicu svakog putovanja na Sitoniju.
Kada na neko mesto dođete, a očekujete raj, sasvim pristojna plaža odjednom počne da deluje kao razočaranje. Verovatno Orange beach nije kriva što smo je pretvorili u malu turističku legendu, ali gužva joj svakako ne pomaže.
U galeriji možete da pogledate kadrove koja sam zabeležila:
Umesto da gledam more i uživam u prizoru, više sam gledala gde mogu da spustim stvari, kuda da prođem i kako da pronađem malo prostora, toliko da sam imala utisak da se borim za dah. Tirkizna voda jeste bila tu, ali čuvenog "vau" efekta nije bilo. Možda ga je neko, umesto mene, poneo sa sobom zajedno sa poslednjim slobodnim mestom na plaži.
A onda sam stigla na tirkizni dragulj - Koviou beach
Sasvim drugačiji utisak ostavila je Koviou beach, koja se nalazi na nešto manje od 5 km od Nikitija. Bez toliko pompe i velikih najava, ponudila mi je upravo ono što sam očekivala od mnogo poznatije Orange beach.
More je bilo tirkizno, bistro i toliko čisto, da se dno videlo i kada se otpliva dalje od obale. Plaža je prostranija, pa nisam imala osećaj da se sa drugim turistima borim za svaki slobodan komad peska. Mogla sam normalno da spustim peškir, uđem u vodu i zaista provedem dan na moru, umesto da pokušavam da rekonstruišem prizor sa društvenih mreža.
Posebnu atmosferu stvarali su muzičari sa buzukijem. Dok se preko plaže širi grčka muzika, a ispred vas je mirno, providno more, konačno dobijete onaj trenutak zbog kojeg ste i krenuli na letovanje. Nije mi bio potreban savršen kadar. Imala sam osećaj da sam zaista u Grčkoj, a ne na lokaciji koju svi pokušavaju istovremeno da fotografišu.
Najpoznatija plaža nije uvek i najbolja
Orange beach nekome će verovatno biti najlepše mesto na Sitoniji. Ako stignete veoma rano, izbegnete najveću gužvu i pronađete miran kutak, moguće je da ćete je doživeti sasvim drugačije. Ukusi su lični, a jedno loše tempirano vreme nije konačna presuda bilo kojoj plaži.
Ipak, kada bih ponovo birala gde ću provesti ceo dan, izabrala bih Koviou bez razmišljanja. Prostranija je, more je izuzetno čisto, atmosfera opuštenija, a pogled na dno čak i iz veće dubine ostavio je na mene jači utisak od svih fotografija Orange beach koje sam ranije gledala.
Ovo letovanje me je podsetilo na nešto što često zaboravimo dok pravimo plan putovanja. Mesta koja nose najveće titule, ne moraju da ostave i najlepše uspomene.
Ponekad krenete da pronađete plažu sa svetskih lista, a svoj mali komad grčkog raja otkrijete nekoliko kilometara dalje. Bez velike najave, bez prenaglašenih očekivanja i, što je najvažnije, sa dovoljno mesta da spustite peškir.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO:
(MONDO)