- Svake treće subote u junu u Austriji se dešava Sonnwendfeuer, tradicionalni oganj u čast letnje dugodnevice, običaj sa paganskim korenima.
- Najpoznatije vatre su u Tirolu, posebno u Ervaldu, gde tradicija traje dva veka i od 2010. je deo austrijskog nematerijalnog kulturnog nasleđa.
Svake treće subote u junu, planine Alpi počnu da gore. Od jedne do druge vatre, i pre nego što posetioci shvate šta se dešava, moćna svetlosna slika obasja planinu. Ovaj fenomen pod nemačkim nazivom Sonnwendfeuer održava se svake godine u Austriji u isto vreme, u čast letnje dugodnevnice.
Izabran poseban datum za manifestaciju
Planinske vatre u Ervaldu, Lermusu i Biberviru imaju dugu istoriju. U kalendaru su vezane za praznik pod nazivom Sonnwend, koji se ponekad povezuje sa danom Svetog Jovana, jednim od najvažnijih svetaca hrišćanstva.
Ovogodišnje paljenje vatri posetila je influenserka Petra Miksik, u nastavku pogledajte njene utiske:
Tradicija paljenja Sonnwend vatre u Tirolu, a posebno u Ervaldu, duga je čak dva veka. U formi koja se praktikuje i danas, paljenje datira iz 1948. godine, kada su se nakon rata prvi put ponovo zapalile vatre u ovim selima. Danas se planinske vatre smatraju i simbolom borbe protiv uništavanja prirode i Alpa.
Ovaj običaj rasprostranjen je širom Alpa, ali su planinske vatre u Ervaldu jedine koje su 2010. godine uspele da budu uvrštene na austrijsku nacionalnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa. Smatraju se primerom tradicionalnog znanja i žive tradicije.
Vuče paganske korene
Ova tradicija potiče iz paganskih običaja. Noseći simbol poput paljenja različitih vrsta vatrometa ili lomača za Novu godinu, i poenta ovih vatri je da "osvetle" planinu i oteraju zle duhove.
Evo kako su Alpi izgledali prošle godine:
Osim glavnog tradicionalnog dela, u prilog običaju dodatno ide i to što su ljudi iz ovog kraja primorani da pripreme teren pre paljenja vatre, i da obave poljoprivredne i šumarske poslove poput uklanjanja starih grana nakon seče drveća ili raščišćavanja iščupanog rastinja i žbunja, što inače možda ne bi na jednako detaljan način odradili.
Sa godinama, događaj postaje sve veličanstveniji
Svake godine, oko 300 ljudi učestvuje u paljenju ovih vatri, a neki od njih učestvuju već generacijama, gde su od starijih učili kako se pravi gorivo potrebno za ovaj događaj, kao i kako se pravilno postavljaju figure koje se pale.
Pogledajte kako je izgledalo ovogodišnje paljenje vatri:
Običaj je takođe da se tačna mesta paljenja, koja se svake godine menjaju, čuvaju u tajnosti, čime se pojačava efekat iznenađenja za publiku. Nagrada za sav trud jeste aplauz gledalaca koji, nakon što se vatre ugase, pozdravljaju učesnike dok se vraćaju sa planine.
Trud uložen u paljenje ovih vatri je ogroman, pri čemu pojedini modeli koji se pale dosežu visinu veću od 2.000 metara, iako teren nije svuda tako pristupačan. Kako bi pravilno postavili modele, učesnici pešače preko kamenih i uskih staza, kako bi na oko 10.000 tačaka postavili potrebnu opremu i spremili se za događaj.
Stara tehnika uz pomoć modernih pomagala
U početku su često gorele samo jednostavne vatre. Korišćenjem crteža u odgovarajućoj razmeri i uključivanjem strukture terena u planiranje, tradicija se vremenom razvijala i usavršavala.
Pogledajte koji motivi su izabrani prošle godine:
Dok su se nekada svetlosne slike mukotrpno osmišljavale i planirale na običnoj tabli, današnji umetnici koji rade sa vatrom koriste i digitalne programe za crtanje kao ispomoć.
Promenilo se i gorivo koje se koristi, pa umesto ekološki manje prihvatljivih starih automobilskih guma ili dizel ulja, meštani danas koriste piljevinu natopljenu uljem od uljane repice. Umesto limenih posuda u koje se nekada stavljalo gorivo, danas su u upotrebi papirne čaše ili vreće koje izgore bez ostataka.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO:
(MONDO)