Nakon povratka iz Kine dva najčešća pitanja o ovoj zemlji bila su: "Da li u Kini jedu pse?" i "Da li je Kina prljava?", a odgovori glase: "Ne, nije prljavo i da, izgleda da jedu pse".
Putopis
Dolazak u Peking obeležilo je sivilo. Magla je pokrivala jedan od najvećih svetskih aerodroma. Nakon gotovo 30 časova leta, jedini utisak prvog susreta sa Kinom jeste da je sve ogromno. U glavi jedina želja: ne zaraziti se svinjskim gripom!
"Nji hao" ("zdravo"), dočekuju domaćini Kinezi novinare sa Balkana, koji su u blagoj groznici zbog iscrpljenosti. Stigli smo na seminar za novinare i službenike za informisanje vlada zemalja u razvoju.
Sa punktova za kontrolu zdravstvenog stanja Kinezi, sa maskama na licu, nadgledaju putnike, radi prevencije širenja novog gripa.
Ređaju se prve slike Pekinga dok autobus vozi od aerodroma do hotela autoputem sa pet traka. Nižu se naselja, reklame, zgrade od stakla, neboderi - sve u izmaglici. Gužva je na putu. Kinezi se vraćaju sa posla. Više od 17 miliona ljudi živi u Pekingu, gde je nivo zagađenja vazduha pet puta viši od standarda bezbednosti Svjetske zdravstvene organizacije.
U Pekingu retko ko zna engleski jezik. Recimo, nijedan taksista ne zna. Taksisti uglavnom ne umiju da čitaju adrese ulica napisane na engleskom, a neki ni na kineskom. Odlični su vozači i usluge im nisu skupe. U saobraćaju su ogromne gužve, a najbrže se taksijem stiže na odrednicu. Zbog dobrih puteva, vožnje ne traju dugo i mogu da posluže za razgledanje grada.
Kinezi su veoma ljubazni, tolerantni i preduzimljivi - samo ako razumeju šta želite.
Prvo ples, pa pekinška patka, a čaj ceo dan
U Kini smo u ogromnim količinama ispijali čaj od jasmina, koji je jedan od najukusnijih i najmirisnijih. Čak i šofer autobusa ima svoju flašicu sa čajem, a uz nju imao je još jedan veći termos sa vrelom vodom koju je stalno dosipao u flašicu.
Peking je poznat i po specifičnoj hrani iz mandarinske kuhinje. Pekinška patka - najpoznatije kinesko nacionalno jelo, konzumira se tako što se komadići patke stave u palačinku zajedno sa lukom i sve to prelije sosom. Ukus je prste da oližeš.
Arhitektura u Pekingu je posebna priča. Grade se ogromne zgrade modernog stila. Poslovni deo grada liči na svaki drugi, staklenim neboderima premrežen, grad u najrazvijenijim zemljama.
Osim "fensi zgrada", u gradu je veliki broj građevina kinesko-sovjetskog stila: masivne betonske zgrade.
Kao najlepši delovi grada, često pod zaštitom Uneska, Peking krase i tradicionalne kineske građevine.
Zbog načina ishrane, Kinezi nemaju problema sa gojaznošću, a i tradicionalno se bave fizičkim vežbama. U parku "Hrama raja" na stotine Kineza u ranim jutarnjim časovima vežbaju ili plešu uz muziku. Nestvaran prizor...
Gricni bubu, poseti Zid i postani čovek
Na manje od dva sata vožnje od Pekinga proteže se Kineski zid. Širi se vrhovima planinskih masiva i uvija kao gusenica.
Zid je dugačak 7.000 kilometara, širok oko tri metra i prepun je turista. Čuju se razni jezici. Godišnje Kineski zid poseti oko deset miliona turista.
Predstavnici organizatora putovanja u Kinu - Kancelarija za informisanje Državnog saveta ove zemlje - objasnili su da čovek postaje pravi čovek tek kada dođe na Kineski zid. Kao potvrdu da smo zaista posetili Zid i postali pravi ljudi, dobili smo - sertifikat!
U Kini je, inače, čisto svuda gde mogu zaći turisti. Na Kineskom zidu nema otpadaka iako je mnogo turista. Komunalci ga čiste metlama, stepenik po stepenik.
Najveći gradski trg na svetu - Tjenanmen nalazi se, takođe, u Pekingu. Poznat je kao mesto velikih istorijskih događaja, a najpoznatiji su protesti demonstranata pre 20 godina, u kojema je učestvovalo oko milion ljudi, a koji su brutalno ugušeni posle nekoliko nedelja tako što su tenkovi otvorili vatru na civile.
Na trgu se svakodnevno smenjuje straža, podiže i spušta zastava. Inače, svuda su crvene zastave Kine sa pet žutih zvezdica. Crvena boja je simbol revolucije, dok najveća zvezda predstavlja Komunističku partiju, a ostale četiri snagu Kine: studente, radnike, poljoprivrednike i - biznismene!
U neposrednoj blizini ovog trga je i "šoping strit", kao i ulica gde se prodaje hrana i nude ražnjići sa škorpijama i raznim bubama.
Zabranjeni grad i cenkanje u smogu
Zabranjeni grad nalazi se u samom centru starog dela Pekinga. Nekada je bio carska palata kineskih dinastija, a danas je muzej koji se sastoji od 800 zgrada i ima 9.999 prostorija u koje je nekada sme da uđe samo car i njegova pratnja. Sa četiri strane okružen je zidom visokim deset metara.
Tokom pet vekova bio je sedište 24 vladara - 14 iz dinastije Ming i 10 iz dinastije Ćing. Prestao je da bude politički centar Kine 1912. godine - kada je poslednji kineski car Pu Ji abdicirao.
Osim po istorijskim znamenitostima, Peking je poznat i kao svetski centar za prodaju falsifikovane robe. U velikim šoping centrima, poput "Jašua" i "Silk marketa", kupovina se svodi na cenkanje, a prodavci će početnu cenu spustiti i deset puta!
"Lady, lady, this is my best, my last prize", čuje se sa svih strana.
Najnoviji model telefona bilo koje svetske marke, ali kineske proizvodnje, može se kupiti za 35 evra, dok original košta 350, kožna futrola košta evro i po, biserne minđuše dva, laptop 200 evra...
Na pešačkim prelazima kod tržnih centara automobili nikoga ne propuštaju. Pešaci nemaju prvenstvo prolaza. Na ulicama nema prosjaka, ali ima 'prodavaca' koji saleću strance nudeći čarape, satove, rukavice... Uporni su. Čak i u "Mek Donaldsu'" stoje iznad glava posetilaca i nude robu.
U sivom i maglovitom Peking živi 17 miliona stanovnika. Sunce se teško promalja. Za dve sedmice boravka jedva da se koji put uspelo probiti kroz maglu i gusti smog. Ali, vredelo je doći, čak i putovati 30 sati.
(SRNA, foto: Guliver/Getty Images)