Stranci koji su bili u beogradskom Vrtu dobre nade, dali su mu ocenu 4, 5. Naravno, deca najviše od svih turista, vole zoo-vrt i u njemu kaveze sa majmunima, belim lavovima, ali i aligatorom.

Da li ste znali da je upravo Muja, kako se zapravo zove beogradski aligator, najstariji stanovnik prestoničkog zoo-vrta? On živi u blizini foka, a tu je stigao daleke 1936. godine, kada je i počeo sa radom Vrt dobre nade. Preciznih podataka o Mujinom godištu nema, ali se pretpostavlja da sada ima oko 80 godina, što ga čini zvanično najstarijim aligatorom na svetu.



Aleksandar Rakočević koji je u zoo-vrtu zadužen za brigu o Muji, kaže da aligatori sa severa Amerike žive oko 50 godina, a da je sve preko toga retkost.

I dok veoma blizu Muje slobodno šetaju kokoške i paunovi, preleću ga papagaji i golubovi, ne slute da bi ih Muja u slast smazao.

"Aligatori se hrane jednom u tri nedelje, ali apetit im zavisi od godišnjeg doba. Oni su hladnokrvne životinje i potrebna im je određena temperatura da bi im proradio metabolizam. Optimalno je da se nalaze u vodi čija je temperatura između 20 i 30 stepeni Celzijusovih. Muju hranimo prepelicama, a jede i ostale pernate životinje kao i pacove", kaže Aleksandar Rakočević.

Muja možda deluje tromo, ali verujte da nije - jednim potezom, u milisekundi, je pred našim očima zgrabio prepelicu, a onda mirno napustio "mesto zločina".

Međutim, ne kaže se džabe: "starosti i bogu si teška" - siroti Muja je izgubio prednju desnu nogu.

"U februaru ove godine primetio sam neke rane na njegovoj nozi, ispostavilo se da je u pitanju gangrena, pa je noga morala biti odstranjena. Svi smo bili jako zabrinuti tih dana, ali se Muja oporavio i sada je isti kao i pre oboljenja", navodi Aleksandar.

Neki posetioci Vrta dobre nade ne veruju da je Muja zaista živ, s obzirom na to da je veoma, veoma miran i da ga retko mogu videti kako se kreće. Zato ga gađaju novčićima i drugim sitnim predmetima ne bi li tako isprovocirali neki pokret.

Ne radite to više - nije ni lepo ni pristojno, niti ima svrhe. Evo kako ćete se uveriti da je Muja živ i da diše: "Zagledajte se u donji deo njegovog grla gde je dušnik i videćete da Muja diše, ili se zadržite gledajući u njega malo duže, sigurno će napraviti neki pokret", objasnio nam je Aleksandar.

Osim Muje, prvi stanovnici beogradskog zoo-vrta bili su i lavovi, leopardi, beli i mrki medvedi, vukovi, razne vrste majmuna, antilope, bivoli, mufloni, jeleni, srne. Svi oni su dočekali prve posetioce na Petrovdan 12. jula 1936, kada je zvanično otvoren beogradski zoo-vrt, koji je osnovao industrijalac Vlada Ilić.

Dakle, “pansioni” zoološkog vrta bili su solidno popunjeni od samoga početka rada. Životinje su brzo privukle veliki broj posetilaca i vrt je stekao veliku popularnost ne samo među Beograđanima. Česti gosti bili su i članovi kraljevske porodice Karađorđević. Kraljica Marija rado je dolazila u zoo-vrt zajedno sa svojim sinovima.

Do početka Drugog svetskog rata, zoološki vrt je “narastao” do 14 hektara, međutim u bombardovanjima 1941. i 1944. godine, pretrpeo je znatna oštećenja, a skoro ceo životinjski fond je uništen. Nakon rata, površina je smanjena na sedam hektara koliko ima i danas.

Beograđani su 1941. godine naivno pomislili da vrt neće biti meta vazdušnih napada, pa su utočište i sklonište od bombi potražili u njemu. Međutim, prevarili su se. Veliki broj životinja koje su preživele napad su tada istrčale na beogradske ulice, zbog čega su one krvoločne bile ubijene. Među retkima koji je preživeo bombardovanje i rat, je i aligator Muja.

Kada bi Muja mogao da govori, sigurno bismo čuli priče od kojih zastaje dah...

Pogledajte kako izgleda jesen u zoo - vrtu OVDE.

(MONDO/Dušan Hadži Nikolić, foto: MONDO - Petar Stojanović)

Za više Mondo TV video priloga posetite našu rubirku MondoTV, a ukoliko imate zanimljivu priču pošaljite nam mail na mondotv@wm.rs, ili nam šaljite linkove ili poruke na Twitteru s hashatagom #MondoTV.