Student iz Nove Varoši Milenko Gordić je za 105 dana prešao 47.124 km automobilom. Kampovao je na zaleđenom jezeru i sreo se sa bizonom, kojotom... Obilazeći prirodne lepote SAD doživeo je neverovatna iskustva, koja deli sa vama.
Glavne asocijacije na spomen Sjedinjenih americkih država ljudima su novac i dobra zarada.
Voleo bih da nije tako.
Pravo bogatstvo Amerike su prirodni predeli koji se nalaze na njenoj teritoriiji. Na tome mogu da joj pozavide mnogi, a sa druge strane, da od nje nauce kako da je zaštite i ocuvaju.
To me je privuklo da dodem ovde i vidim ono najlepše.
Putovanje automobilom dugo 105 dana i 47.124 kilometara je nešto za šta mi je trebalo cetiri meseca da se spremim. Prvenstveno sebe, automobil i svu dodatnu opremu. Troškovi najviše zavise od vas i komfora na koji je pojedinac navikao.
Avanture poput ove iziskuju mnogo dobru organizovanost: spavanje u automobilu i šatoru su bili svakodnevica, kupanje u rekama i jezerima je neizbežno jer to je jedino što vam je dato na raspolaganje u skladu sa prirodnim okruženjem. Istina, bilo je noci i u motelima i hotelima, ali u vrlo maloj meri, samo kada je to bilo neizbežno.
Najveca iskustva su susreti sa životinjama sa kojima do sada nisam imao priliku da se sretnem. Doneo sam jednu neobicnu odluku na ovom putovanju: ne želim više da posetim nijedan zoološki vrt.
Gledati izmrcvareno živo bice u kavezu je nikakvo iskustvo. Susresti se sa kojotom, vukom, planinskim lavom, bizonom, aligatorom, risom, jelenima, pticama i mnogim drugim životinjama u njihovim prirodnim staništima su nešto što morate da doživite! Na 30-40 metara udaljenosti, pogled oci u oci sa grizlijem je cast i strahopoštovanje. Uz veliku dozu adrenalina i osecaj koji se pamti ceo život.
Boravak u netaknutoj prirodi daleko od svega najbolji je nacin da doživite mir spavajuci okruženi prirodnim carstvom uz zvuk koji samo priroda može dati.
Posetio sam gotovo sve nacionalne parkove na podrucju Amerike, ali kao posebne izdvojio bih Glecer NP Montana, Jeloustoun NP Vajoming, Kratersko jezero NP u Oregonu... A posebno Stenovite planine u državi Kolorado, jer to je mesto gde sam u cetvorodnevnoj avanturi uspeo da savladam 4.346 metara visok "Longs Peak". Uvek cu pamtiti i kampovanje na površini zaledenog jezera, na oko 4.000 metara nadmorske visine. Uz ove destinacije dodao bih Zion NP u Juti, kao i Antilopa Kanjone u Arizone. Neizostavna je i Dolina Monjument, koju ste sigurno videli u mnogim filmovima.
Ruta 66 put Vila Rodžersa je jedna od glavnih atrakcija Amerike i prostire se kroz osam americkih država. Od Los Andelesa do Cikaga duga je 3.950 kilometara. Imao sam tu cast da je izvezem celu i prodem kroz više od 40 gradova koji se na njoj nalaze. Ruta je neverovatna, ali na mene najlepši utisak ostavio je deo od Kingmana u Arizoni preko Santa Fea, u Novom Melsiku pa sve do Amarila u Teksasu!
Svako od mesta je posebno na svoj nacin, želja za avanturom dobro raspoloženje je sve što je potrebno. Sretao sam i upoznavao razne ljude. Oduševe se kada cuju na koji nacin putujem i odakle dolazim. Mnogi ne znaju gde je Srbija, ali znaju koje Novak Ðokovic. Tada sam bio sav srecan i ponosan.
Ne treba da delimo ljude po boji kože, rasi, veri... Postoje samo dobri i loši. Sreo sam i jedne i druge, ali mi se nekako cini nakon svega da su mnogo ljubazniji i prijatniji oni koji žive u centralnim delovima Amerike. Na obalama su uglavnom veliki gradovi brz život i gužva što ujedno ostavlja trag i na covekovo raspoloženje.
Nakon svih fenomenalnih iskastava koja sam naveo ima jedno koje, u neku ruku, nije bilo baš prijatno. Prošao sam i sve najvece gradove Amerike, u svakom od njih sreo sam se sa našim mladim ljudima, mojim vršnjacima. Bilo mi je neizmerno drago da ih vidim, ali povod zbog koga su napustili domovinu me je pomalo rastužio: otišli su u potrazi za poslom. Pre nedelju dana u Vašingtonu na jednom mestu sedelo je nas desetak, svi fakulterski obrazovani, a svi rade najteže fizicke poslove. No, ja sam ipak optimista i verujem da "život piše romane".
A koja je sledeca st(r)anica mog romana? Videcemo.
Vec sam javno obecao da cu 2020. godine krenuti od Fakuleta sporta i fizickog vaspitanja u Beogradu, koji trenutno završavam, do Tokija. I to biciklom. U znak podrške Ivani Španovic i Novaku Ðokovicu. Želim da licno budem tamo i navijam za njih na Olimpijskim igrama.
Veliki pozdrav od Gorde!
_____
Autor teksta je Milenko Gordic iz sela Rudoši kod Nove Varoši. Milenko je bivši atleticar (disciplina bacanje kopla), sada apsolvent Fakulteta sporta i fizickog vaspitanja zaposlen u plivackom klubu. Podsetite se kako je izgledala Milenkova avantura biciklom kroz Evropu, a samo je hteo da poseti tetku u Celju...
Želite i vi da sa nama podelite pricu o svom avanturistickom putovanju? Javite nam se na MONDO Facebook stranici i napišite kakve predele ste obišli.