Stručnjaci za životnu sredinu kažu da plastičnoj kesi treba do 1.000 godina da bi se razložila i da predstavlja opasnost za morski svet, ptice i druge životinje.
Kina će, od nedelje, biti još jedna zemlja koja će van zakona staviti ultra tanke plastične kese, u naporu da smanji zagadjenje i uštedi sirovine. Zabrana, koju je Državni savet objavio u januaru, zaustavlja produkciju kesa tanjih od 0,025 milimetara i njihovu upotrebu u prodavnicama. Takodje nalaže prodavcima da naplaćaju od kupaca deblje kese na koje se zabrana ne odnosi.
Stručnjaci za životnu sredinu kažu da plastičnoj kesi treba do 1.000 godina da bi se razložila i da predstavlja opasnost za morski svet, ptice i druge životinje.
Upotrebu plastičkih kesa zabranjena je nekoliko afričkih zemalja, dok je u Australiji, Kols Bej u Tasmaniji, postao "prvi australijski grad oslobodjen od plastične kese" aprila 2003. Desetine drugih su sledili primer. Prošlog januara, vlada je pozvala samoposluge u celoj zemlji da do kraja godine izbace plastične kese iz prometa.
Bangladeš je prva velika država koja je zabranila kesu 2002, dok je Butan, izolovana himalajska zemlja, to učinila 2007. godine, kao deo politike kovanja "Velike narodne sreće".
U Engleskoj, maja 2007, selo Modburi postalo je prvo naselje u Evropi potpuno oslobodjeno od plastičnih kesa. London planira da zabrani ultra tanke kese od 2009. godine i oporezuje deblje. U Francuskoj je parlament 2005. godine izglasao zabranu biloški nerastvorivih plastičnih kesa, koja treba da stupi na snagu do 2010. Italija će narediti opštu zabranu od 2010. godine.
U Indiji, zapadna država Maharaštra zabranila je proizvodnju, prodaju i korišćenje plastičkih kesa avgusta 2005, posle tvrdnji da su kese zapušile odvode tokom monsunskih kiša. U Irskoj, porez na kese je izglasan 2002. godne i odmah je izazvao pad upotrebe od 90 odsto, koji se kasnije nešto oporavio.
U SAD, San Francisko je prvi i jedini američki grad koji je, prošlog meseca, zabranio plastičnu kesu u maloprodaji. Zabrana je ograničena na velike samoposluge. U januaru, gradonačelnik Njujorka, Majkl Blumberg, je potpisao zakon koji velikim rpodavcima nlaže da naparve plan o reciklaži plastičnih kesa i kupcima ponude kese koje se mogu reciklirati.
U Srbiji ne postoji zakon koji bi regulisao upotrebu najlon kesa, kao ni svet gradjana koliko su one štetne. Prema nekim procenama u našoj zemlji se godišnje baci oko milijardu i po najlon kesa koje, osim u kontejnerima, završe i u krošnjama drveća, javnim zelenim površinama i u koritima reka.
I proizvodnja najlon kesa takodje je štetna. Plastika je nusproizvod rafiniranja nafte i pravi se od polietilena, pa tako i plastične kese. A da bi se proizveo kilogram polietilena, u atmosferu ode dva kilograma ugljen-dioksida (CO2).
Dakle, dok svest o štetnosti plastičnih kesa ne stigne u parlament Srbije, učinite sami koliko možete - korisite ih što manje.
(agencije/MONDO)
Stručnjaci za životnu sredinu kažu da plastičnoj kesi treba do 1.000 godina da bi se razložila i da predstavlja opasnost za morski svet, ptice i druge životinje.
Upotrebu plastičkih kesa zabranjena je nekoliko afričkih zemalja, dok je u Australiji, Kols Bej u Tasmaniji, postao "prvi australijski grad oslobodjen od plastične kese" aprila 2003. Desetine drugih su sledili primer. Prošlog januara, vlada je pozvala samoposluge u celoj zemlji da do kraja godine izbace plastične kese iz prometa.
Bangladeš je prva velika država koja je zabranila kesu 2002, dok je Butan, izolovana himalajska zemlja, to učinila 2007. godine, kao deo politike kovanja "Velike narodne sreće".
U Engleskoj, maja 2007, selo Modburi postalo je prvo naselje u Evropi potpuno oslobodjeno od plastičnih kesa. London planira da zabrani ultra tanke kese od 2009. godine i oporezuje deblje. U Francuskoj je parlament 2005. godine izglasao zabranu biloški nerastvorivih plastičnih kesa, koja treba da stupi na snagu do 2010. Italija će narediti opštu zabranu od 2010. godine.
U Indiji, zapadna država Maharaštra zabranila je proizvodnju, prodaju i korišćenje plastičkih kesa avgusta 2005, posle tvrdnji da su kese zapušile odvode tokom monsunskih kiša. U Irskoj, porez na kese je izglasan 2002. godne i odmah je izazvao pad upotrebe od 90 odsto, koji se kasnije nešto oporavio.
U SAD, San Francisko je prvi i jedini američki grad koji je, prošlog meseca, zabranio plastičnu kesu u maloprodaji. Zabrana je ograničena na velike samoposluge. U januaru, gradonačelnik Njujorka, Majkl Blumberg, je potpisao zakon koji velikim rpodavcima nlaže da naparve plan o reciklaži plastičnih kesa i kupcima ponude kese koje se mogu reciklirati.
U Srbiji ne postoji zakon koji bi regulisao upotrebu najlon kesa, kao ni svet gradjana koliko su one štetne. Prema nekim procenama u našoj zemlji se godišnje baci oko milijardu i po najlon kesa koje, osim u kontejnerima, završe i u krošnjama drveća, javnim zelenim površinama i u koritima reka.
I proizvodnja najlon kesa takodje je štetna. Plastika je nusproizvod rafiniranja nafte i pravi se od polietilena, pa tako i plastične kese. A da bi se proizveo kilogram polietilena, u atmosferu ode dva kilograma ugljen-dioksida (CO2).
Dakle, dok svest o štetnosti plastičnih kesa ne stigne u parlament Srbije, učinite sami koliko možete - korisite ih što manje.
(agencije/MONDO)