Srbija je po broju potpisanih donorskih kartica na začelju Evrope. Optimalan broj je 20 i više donora na milion stanovnika, mi imamo tri.
Srbija se po broju davalaca organa nalazi na zacelju Evrope, a samo deset odsto ljudi sa liste cekanja doceka organ koji im je potreban za život, kaže nacelnik Centra za transplantaciju bubrega KCS, Ccedomir Topuzovic, koji smatra da je transplatacija organa danas pokazatelj standarda društva, kao što je to nekada bio broj mrtvorodene dece.
"Ovo pitanje oslikava ekonomsko i zdrastveno stanje nacije, koje je loše. Pored potrebe za više potpisnika donorskih kartica mora se transplantaciji dati publicitet, da ljudi shvate da je to cin gde se društveno dobro stavlja iznad individualnog", naglašava Topuzovic.
Srbija je u januaru ove godine potpisala probni ugovor na godinu dana i postala pridruženi clan Eurotransplanta, organizacije koja pruža usluge centrima za transplantaciju, laboratorijama i donorskim bolnicama u osam zemalja, sa više od 135 miliona ljudi.
Tokom ovih godinu dana, Srbija nece moci da ucestvuje u punoj razmeni organa, zbog malog broja donora kojih ima tri na milion stanovnika.
Gde sve mogu da se potpišu donorske kartice
"U ovom periodu moci cemo da dobijamo organe samo za posebne grupe pacijenata, one koji ne mogu da dobiju organe u Srbiji i za decu. Da bi postali punopravna clanica Eurotransplanta, ne možemo samo da tražimo, vec i da dajemo. Smatra se da je 20 i više donora na milion stanovnika optimalan broj, mi imamo tri", istice Topuzovic.
On navodi da je važno konstantno održavati aktivan odnos prema transplantaciji koji pocinje vec u jedinicama intezivne nege kada se osoba sa moždanom smrcu prepoznaje kao potencijalni davalac.
"Moždana smrt je trajno i nepovratno gubljenje svih moždanih funkcija, kada je u pitanju transplantacija treba delovati brzo, jer ako donor provede mnogo vremena na intezivnoj nezi dolazi do rizika nastanka infekcija ili oštecenja organa", objašnjava Topuzovic.
Jedan od nacina da se broj donora poveca, koji je primenjen u zemljama koje imaju najveci broj donora, jeste donošenje zakona koji obezbeduje prepostavljenu saglasnost.
Savetnica za pravne poslove Uprave za biomedicinu Zlata Žižic navodi da je pokrenuta prodecura za usvajanje Nacrta zakona o presadivanju ljudskih organa i da se ocekuje da on u Skupštinu dode na jesen.
Pretpostavljena saglasnost pojednostavljuje postupak davanja pristanka za presadivanje organa, objašnjava Žižic, jer se svaki gradanin smatra donorom organa, a ostavljena mu je mogucnost da zabrani darivanje svojih organa, kao i mogucnost clanova porodice da to ucini ukoliko se umrla osoba za života nije izjasnilo u vezi sa tim.
Model pretpostavljene saglasnosti, kaže Žižic, prihvacen je, jer su ga implementirale zemlje koje se nalaze na samom vrhu po broju preminulih davalaca organa na milion stanovnika.
Takode, pominje još jednu novinu u nacrtu zakona i mogucnost presadivanja od živog nesrodnog davaoca.
Objašnjava da ne mogu svi pacijenti kojima je potrebno presadivanje organa da imaju kompatibilnog živog davaoca, pre svega zbog inkompatibilnosti krvnih grupa i HLA senzibilizacije, ali zato program ukrštene donacije medu inkompatibilnim parovima može da omoguci prevazilaženje krvno-grupne barijere i HLA senzibilizacije bez dodatne terapije primaoca.
Novi Zakon predvida i uvodenje informacionog sistema za sacinjavanje i vodenje Republicke liste cekanja i uspostavljanje programa za presadivanje ljudskih organa.
Ovo je ljudskost: Drugarici poklonila bubreg!
Direktor Klinike za urologiju Kilinickog centra Srbije, Zoran Džamic navodi da Centar za transplantaciju bubrega postoji 30 godina i da je od tada, sa jednom vecom pauzom, uradeno više od 1.000 transplantacija ovog organa.
"Godinama u Evropi i svetu stagnira broj transplantacija, tako je i u Srbiji, s tim što je apsolutno potrebno da se poveca broj transplantacija da bi se smanjio broj onih koji idu na dijalizu", navodi Džamic.
Dodaje da Klinika za urologiju ima svoju školu transplantacije, da se ovaj postupak vrši vec 30 godina po utvrdenoj proceduri i postiže uspeh u okviru evropskih standarda za preživljavanje pacijenata nakon zahvata.
"Tendencija svih nas koji se bavimo ovim jeste da se poveca broj transplantacija, imamo dva kompletno formirana tima za transplantaciju i sve potrebne uslove, tako da su svi ostali izazovi u ovom polju u domenu drugih institucija", istice Džamic.
Podizanje svesti gradana najvažniji je deo borbe za veci broj potpisnika donorskih kartica, a direktorka za korporativne poslove i komunikacije kompanije Hemofarm koja sprovodi kampanju "Najvažniji poziv u životu", Sanda Savic istice da je 20 puta veca mogucnost da se svako od nas nade na listi cekanja za organ, nego da bude donor.
"Ova tema je tema o kojoj se malo zna i koju prati mnogo predrasuda, najcešce je to ne prizivaj nesrecu, ako sam donor neko ce me juriti da mi uzme organ, ne znam kako se kreiraju liste cekanja, ko ce imati prioritet, gde ce završiti moj organ. Zbog toga su sa nama u kampanji sve vreme strucnjaci koji objašnjavaju ljudima proceduru i da je nemoguce da se ona zaobide", navodi Savic.
Ona navodi da je potrebno raditi pre svega sa mladima, jer su otvorenijeg uma i treba ih edukovati pre nego što podlegnu predrasudama.
"Zato treba da se ukljuce naše obrazovne institucije, ministarstvo prosvete, da se radi na dugorocnom rešavanju ovog problema", zakljucuje Savic.