
Osobe koje posle nekog traumatskog iskustva ne žele da pričaju o svojim osećanjima neće uvek imati više zdravstvenih problema od onih koje svoje iskustvo podele sa bliskim ljudima, utvrdili su američki naučnici.
"Ako neko ne želi da priča o tome, to može da bude dobro", kaže dr Mark Siri sa Univerziteta u Bafalu.
Do sada se smatralo da je mnogo zdravije pričati o traumatičnom iskustvu, podsetio je Siri, dodajući da postoji malo naučnih dokaza koji to potvrđju.
Siri je istraživao da li pričanje ili ćutanje o traumi utiče na mentalno i fizičko zdravlje čoveka. On je ispitao nekoliko hiljada ljudi, koji su popunjvali upitnik svakog meseca.
Naučni tim je posle terorističkih napada 11. septembra 2001. godine, uputio upitnike elektronskom poštom s pozivom da, ukoliko to žele, ljudi "podele svoje misli o šokatnim događajima 11. septembra".
Više od 2.100 ljudi je odmah otvorilo mail, a njih 1.559 je odgovorilo. Osobe koje su odgovorile na pismo, imale su posledice stresa dve godine posle napada na Njujork, čak i duže od onih koji nisu pisali, navodi se u istraživanju.
Naučnici su naveli da su ljudi koji su pisali dugačka pisma imali fizičkih i mentalnih problema nekoliko godina posle traume.
Neke teorije kažu da ako pacijent priča o traumi koju je doživeo, to može da mu pomogne da je se oslobodi.
"Ne postoje dokazi da to može nekome da pomogne, a postoje čak dokazi, da bi to moglo da ugrozi zdravlje", navodi se u istraživanju.
Naučnici upozoravaju da studija ne sugeriše da osobe koje žele da pričaju o svojim traumama, to više ne rade.
"Važno je da svako izabere da li će izraziti svoja osećanja ili neće", zaključuje se u studiji.
(Beta)
"Ako neko ne želi da priča o tome, to može da bude dobro", kaže dr Mark Siri sa Univerziteta u Bafalu.
Do sada se smatralo da je mnogo zdravije pričati o traumatičnom iskustvu, podsetio je Siri, dodajući da postoji malo naučnih dokaza koji to potvrđju.
Siri je istraživao da li pričanje ili ćutanje o traumi utiče na mentalno i fizičko zdravlje čoveka. On je ispitao nekoliko hiljada ljudi, koji su popunjvali upitnik svakog meseca.
Naučni tim je posle terorističkih napada 11. septembra 2001. godine, uputio upitnike elektronskom poštom s pozivom da, ukoliko to žele, ljudi "podele svoje misli o šokatnim događajima 11. septembra".
Više od 2.100 ljudi je odmah otvorilo mail, a njih 1.559 je odgovorilo. Osobe koje su odgovorile na pismo, imale su posledice stresa dve godine posle napada na Njujork, čak i duže od onih koji nisu pisali, navodi se u istraživanju.
Naučnici su naveli da su ljudi koji su pisali dugačka pisma imali fizičkih i mentalnih problema nekoliko godina posle traume.
Neke teorije kažu da ako pacijent priča o traumi koju je doživeo, to može da mu pomogne da je se oslobodi.
"Ne postoje dokazi da to može nekome da pomogne, a postoje čak dokazi, da bi to moglo da ugrozi zdravlje", navodi se u istraživanju.
Naučnici upozoravaju da studija ne sugeriše da osobe koje žele da pričaju o svojim traumama, to više ne rade.
"Važno je da svako izabere da li će izraziti svoja osećanja ili neće", zaključuje se u studiji.
(Beta)
Pridruži se MONDO zajednici.