Održavanje umne aktivnosti u starosti može da odloži demenciju, pokazala je jedna nova američka studija.
Održavanje umne aktivnosti u starosti može da odloži demenciju, pokazala je jedna nova američka studija.
Dr Čarls Hol i njegove kolege sa Medicinskog koledža Albert Ajnštajn u Njujorku su utvrdili da stariji ljudi koji se u slobodno vreme bave jednom od šest aktivnosti (čitanje, pisanje, rešavanje ukrštenih reči, igranje karata ili neke slične društvene igre, učestvovanje u grupnim diskusijama ili sviranje) za svaki dan u nedelji u kojem to čine odlažu pojavu demenciju za oko dva meseca, preneo je Rojters.
Njujorški tim je u jednom ranijem istraživanju dokazao da osobe sa više godina formalnog obrazovanja kasnije zapadaju u demenciju nego one koje su kraće vreme provele u učenju.
Novo istraživanje je obavljeno na 101 osobi starosti od 75 do 85 godina, kod kojih se razvila demencija. Oni su, inače, bili učesnici "Studije o starenju u Bronksu", koja je otpočela ranih osamdesetih godina prošlog veka.
Na početku te studije niko od ispitanika nije patio od demencije. Oni su svakih 12 do 18 meseci bili iznova podvrgavani testu kognitivnih sposobnosti.
Ispitanici su na početku prijavili broj godina koje su proveli u sticanju formalnog obrazovanja, kao i koliko puta nedeljno obavljaju navedene aktivnosti. Za svaki dan obavljanja jedne od tih aktivnosti, ispitanici su dobijali po jedan poen.
Što su više poena prikupili nedeljno, to se demencija kasnije javljala. Kod ispitanika koji su se jedanaest puta za nedelju dana bavili nekom od navedenih aktivnosti, ubzano mentalno propadanje je u proseku nastupalo 1,29 godina kasnije nego kod onih koji su se nedeljno samo četiri puta bavili tim aktivnostima.
Međutim, kada bi mentalno opadanje jednom otpočelo, ono se odvijalo bržim tempom kod osoba koje su često primenjivale neke od šest navedenih aktivnosti, nego kod onih koje nisu.
To potvrđuje teorju o postojanju tzv. "kognitivne rezerve", po kojoj vežbanje uma (kao što je ranije dokazano i za obrazovanje) stvara dodatne kapacitete u mozgu, tako da on neko vreme lakše izlazi na kraj sa oštećenjima koja neuronima nanosi Alchajmerova bolest. Međutim, kad oštećenja dostignu određen nivo, dolazi do ubrzanog razvoja demencije.
Dr Hol i njegove kolege sada istražuju koja od navedenih aktivnosti najbolje deluje u odlaganju demecije i da li obrazovanje i kasnija mentalna aktivnost daju efekte koji su nezavisni jedni od drugih.
(Tanjug, foto: Guliver/Getty Images)
Dr Čarls Hol i njegove kolege sa Medicinskog koledža Albert Ajnštajn u Njujorku su utvrdili da stariji ljudi koji se u slobodno vreme bave jednom od šest aktivnosti (čitanje, pisanje, rešavanje ukrštenih reči, igranje karata ili neke slične društvene igre, učestvovanje u grupnim diskusijama ili sviranje) za svaki dan u nedelji u kojem to čine odlažu pojavu demenciju za oko dva meseca, preneo je Rojters.
Njujorški tim je u jednom ranijem istraživanju dokazao da osobe sa više godina formalnog obrazovanja kasnije zapadaju u demenciju nego one koje su kraće vreme provele u učenju.
Novo istraživanje je obavljeno na 101 osobi starosti od 75 do 85 godina, kod kojih se razvila demencija. Oni su, inače, bili učesnici "Studije o starenju u Bronksu", koja je otpočela ranih osamdesetih godina prošlog veka.
Na početku te studije niko od ispitanika nije patio od demencije. Oni su svakih 12 do 18 meseci bili iznova podvrgavani testu kognitivnih sposobnosti.
Ispitanici su na početku prijavili broj godina koje su proveli u sticanju formalnog obrazovanja, kao i koliko puta nedeljno obavljaju navedene aktivnosti. Za svaki dan obavljanja jedne od tih aktivnosti, ispitanici su dobijali po jedan poen.
Što su više poena prikupili nedeljno, to se demencija kasnije javljala. Kod ispitanika koji su se jedanaest puta za nedelju dana bavili nekom od navedenih aktivnosti, ubzano mentalno propadanje je u proseku nastupalo 1,29 godina kasnije nego kod onih koji su se nedeljno samo četiri puta bavili tim aktivnostima.
Međutim, kada bi mentalno opadanje jednom otpočelo, ono se odvijalo bržim tempom kod osoba koje su često primenjivale neke od šest navedenih aktivnosti, nego kod onih koje nisu.
To potvrđuje teorju o postojanju tzv. "kognitivne rezerve", po kojoj vežbanje uma (kao što je ranije dokazano i za obrazovanje) stvara dodatne kapacitete u mozgu, tako da on neko vreme lakše izlazi na kraj sa oštećenjima koja neuronima nanosi Alchajmerova bolest. Međutim, kad oštećenja dostignu određen nivo, dolazi do ubrzanog razvoja demencije.
Dr Hol i njegove kolege sada istražuju koja od navedenih aktivnosti najbolje deluje u odlaganju demecije i da li obrazovanje i kasnija mentalna aktivnost daju efekte koji su nezavisni jedni od drugih.
(Tanjug, foto: Guliver/Getty Images)