Zbog svoje lekovitosti zova (Cambucus nigra) je u kućnim apotekama prisutna od pamtiveka. Do nje je lako doći, jer raste na obodu šuma i osunčanim šumskim krčevinama, na zapuštenim mestima i u blizini naselja.
Kod zove su lekoviti mladi izdanci i mladi listovi, koji se beru u proleće. Cvetovi se beru za vreme cvetanja, plodovi posle dozrevanja, a kora od februara do novembra.
Ukus cvetova je gorkast i aromatičan zbog sastojaka koje sadrži: etarsko ulje, u kojem se nalazi čak četrdeset važnih sastojaka - flavonoidi, glikozidi, hlorogenska kiselina, sluz, tanini, pektini... U plodu su prisutni glikozidi, tanini, šećer, voćne kiseline, vitamin C... Sličnog sastava su i listovi, dok su svi delovi bogati mineralima gvožđem, natrijumom, kalijumom i njihovim solima.
Cvet zove koristi se kod groznice, sinuzitisa, za stimulisanje rada znojnih žlezda. U kombinaciji sa kantarionom koristi se protiv virusa gripa, virusa A i B, kao i protiv herpes simpleks virusa. Plod ove biljke predstavlja izuzetan laksativ i sredstvo za pojačano mokrenje i znojenje, ali se koristi i protiv neuralgije i išijasa. Sveži plodovi upotrebljavaju se za prolećno čišćenje organizma.
Bobice zove imaju najveći procenat vitamina B, koji je važan za jačanje nerava, ali i vitamina C, osvedočenog borca protiv prehlade i stresa, kao i za podizanje imuniteta.
Zova sadrži i mineral selen koji igra značajnu ulogu u jačanju otpornosti organizma. Ove bioaktivne supstance nalaze se u tamnoj boji ploda i višestruko su korisne za disajne puteve. Rastvaraju šlajm, ublažavaju bol i poboljšavaju sposobnost filtriranja bronhija.
Pušači bi ovo posebno trebalo da upamte, ističu stručnjaci, i zbog stalno prisutnog kašlja da redovno piju sok od zove, piše "Život plus".
Sok od svežih bobica koristi se u lečenju neuralgije facijalnog nerva, za jačanje organizma, čišćenje krvi, umirenje trbušnih grčeva, kao i za apetit.
Čaj od zovinih listova i mladica ima posebnu važnost kod pospešivanja izlučivanja mokraće, nakupljene tečnosti u organizmu, čišćenja organizma i poboljšavanja kvaliteta krvi.
Čaj od cvetova delotvoran je u lečenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripa, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme i kod svih reumatičnih bolesti.
Čaj od kore grana i stabla pomaže kod problema u radu bubrega i mokraćne bešike. Sa korom se ne sme preterivati, što znači da za šolju čaja treba uzeti ravnu kašičicu ovog sastojka. Osim toga, u tokom dana mogu da se popiju najviše dve šoljice čaja, i to gutljaj po gutljaj, u većim razmacima.
Za lečenje bronhitisa, rubeola, reumatizma i kostobolje posebno se preporučuje infuzija od zove. Priprema se tako što se jedna kašika cvetova stavi u 250 mililitara vrele vode i ostavi da odstoji tri minuta. Dnevno se piju tri šolje ovakvog napitka zaslađene medom, i to uvek posle jela.
Za infekcije očiju i upale nosne sluznice kod kijavica preporučuje se rastvor napravljen od cvetova zove. Priprema se tako što se u litar vode stavi 50 grama cvetova i kuva tri minuta, a zatim se ostavi da odstoji deset minuta i procedi. Ovim rastvorom ispiraju se oči i nozdrve više puta u toku dana.
(MONDO)
Ukus cvetova je gorkast i aromatičan zbog sastojaka koje sadrži: etarsko ulje, u kojem se nalazi čak četrdeset važnih sastojaka - flavonoidi, glikozidi, hlorogenska kiselina, sluz, tanini, pektini... U plodu su prisutni glikozidi, tanini, šećer, voćne kiseline, vitamin C... Sličnog sastava su i listovi, dok su svi delovi bogati mineralima gvožđem, natrijumom, kalijumom i njihovim solima.
Cvet zove koristi se kod groznice, sinuzitisa, za stimulisanje rada znojnih žlezda. U kombinaciji sa kantarionom koristi se protiv virusa gripa, virusa A i B, kao i protiv herpes simpleks virusa. Plod ove biljke predstavlja izuzetan laksativ i sredstvo za pojačano mokrenje i znojenje, ali se koristi i protiv neuralgije i išijasa. Sveži plodovi upotrebljavaju se za prolećno čišćenje organizma.
Bobice zove imaju najveći procenat vitamina B, koji je važan za jačanje nerava, ali i vitamina C, osvedočenog borca protiv prehlade i stresa, kao i za podizanje imuniteta.
Zova sadrži i mineral selen koji igra značajnu ulogu u jačanju otpornosti organizma. Ove bioaktivne supstance nalaze se u tamnoj boji ploda i višestruko su korisne za disajne puteve. Rastvaraju šlajm, ublažavaju bol i poboljšavaju sposobnost filtriranja bronhija.
Pušači bi ovo posebno trebalo da upamte, ističu stručnjaci, i zbog stalno prisutnog kašlja da redovno piju sok od zove, piše "Život plus".
Sok od svežih bobica koristi se u lečenju neuralgije facijalnog nerva, za jačanje organizma, čišćenje krvi, umirenje trbušnih grčeva, kao i za apetit.
Čaj od zovinih listova i mladica ima posebnu važnost kod pospešivanja izlučivanja mokraće, nakupljene tečnosti u organizmu, čišćenja organizma i poboljšavanja kvaliteta krvi.
Čaj od cvetova delotvoran je u lečenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripa, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme i kod svih reumatičnih bolesti.
Čaj od kore grana i stabla pomaže kod problema u radu bubrega i mokraćne bešike. Sa korom se ne sme preterivati, što znači da za šolju čaja treba uzeti ravnu kašičicu ovog sastojka. Osim toga, u tokom dana mogu da se popiju najviše dve šoljice čaja, i to gutljaj po gutljaj, u većim razmacima.
Za lečenje bronhitisa, rubeola, reumatizma i kostobolje posebno se preporučuje infuzija od zove. Priprema se tako što se jedna kašika cvetova stavi u 250 mililitara vrele vode i ostavi da odstoji tri minuta. Dnevno se piju tri šolje ovakvog napitka zaslađene medom, i to uvek posle jela.
Za infekcije očiju i upale nosne sluznice kod kijavica preporučuje se rastvor napravljen od cvetova zove. Priprema se tako što se u litar vode stavi 50 grama cvetova i kuva tri minuta, a zatim se ostavi da odstoji deset minuta i procedi. Ovim rastvorom ispiraju se oči i nozdrve više puta u toku dana.
(MONDO)