Psi koji su prošli specijalnu obuku mogu da "namirišu" obolele od raka pluća, a izraelski naučnici rade i na nekoj vrsti "elektronskog nosa" koji bi onkolozima mogao da bude od velike koristi u postavljanju dijagnoze.
Psi koji su prošli specifičnu obuku mogu sa velikom sigurnošću da "nanjuše" obolele od raka pluća po njihovom zadahu. Međutim, iako je ovo potvrđeno kroz različite primere, nemački naučnici su skeptični.
Verner Glajhvajt je ranije vodio policijske pse, a danas radi kao predsednik austrijskog Udruženja pasa za detekciju, istraživanja, korišćenje. Neke od njegovih životinja trenirane su upravo za prepoznavanje raka pluća po zadahu čoveka.
Trening traje pet meseci. Prilikom izbora pasa, pažnja se obraća na njihove njuške i zaigranost. Jer što je njuška duža, tvrdi Glajhvajt, to psi imaju izraženije i osetljivije čulo mirisa. On ne sumnja u sposobnosti svojih pasa. U studiji sprovedenoj početkom 2010. godine, pouzdanost pasa bile je na nivou od 93,2 procenta, preneo je Dojče vele.
Udruženje se odlučilo da pregled daha i zvanično ponudi kao uslugu. Pacijent najpre mora da naduva balon, a potom da dah iz balona pusti kroz cevčicu. Poenta je u tome, što će cevčica zabeležeti tragove svih supstanci koje se zateknu u zadahu. Cevčica se zatim zatvori, preda u poštu - i gotovo. Rezultati testa mogu se očekivati nakon šest sedmica.
Udruženje je pregledalo već nekoliko stotina osoba.
"Jedan od njih imao je tumor veličine četiri milimetara na plućima, a na rentgenu se nije mogao videti", kaže Glajhvajt. "Tek kasnije, zahvaljujući računarskoj tomografiji, uspeli su da ga uoče. Čovek se na drugi pregled odlučio samo zbog činjenice da su psi nanjušili tumor."
Uprkos ovim uspesima, hajdelberški lekar Feliks Hert specijalista za pluća na Toraks klinici Univerziteta u Hejdelbergu koja je specijalizovana za istraživanje i analizu gasova, koje ljudi izdišu je skeptičan. Pogotovo to transportovanje zadaha u cevčici - sve do Austrije, kaže on.
Hert se radije oslanja u tehničke uređaje, koji bi takođe trebalo da omoguće prepoznavanje raka na osnovu daha. Hert ih je zamislio kao sprave veličine mobilnog telefona, koje funkcionišu po principu testova alkohola u saobraćaju.
Još uvek je nejasno šta psi zapravo nanjuše u dahu. Supstance koje treba analizirati iz zadaha nažalost, vrlo su isparljive, kaže Hert. Zato u njegovim istraživanjima frižideri igraju bitnu ulogu: pacijent duva u napravu, koja njegov zadah ledi na minus 100 stepeni. Tako gas postaje tečnost. Na taj način isparljive supstance su mnogo postojanije, što znatno olakšava njihovu analizu i čuvanje.
Uprkos tome, pregledi su teški i kompleksni, pa se o mnogim aspektima još dobro treba razmisliti. Na primer, šta pacijent sme da pojede pre nego što ode na jedno ovakvo testiranje? Postoje namirnice koje mogu snažno da utiču na dah. Za sada svaka laboratorija ima sopstvena pravila - u Hejdelbergu su "pod zabranom", na primer, crveno meso, alkohol i beli luk.
Vizija Feliksa Herta je rutinsko duvanje u aparate. To bi, prema njegovom mišljenju, bilo jeftino, dostupno i bezopasno. Hert procenjuje da bi moglo daprođe još pet godina pre nego što dođe do široke upotrebe takve tehnologije.
Ipak, stručnjaci Izraelskog instituta za tehnologiju rade na nekoj vrsti "elektronskog nosa", odnosno specijalnog senzora, koji bi mogao da se koristi kao sredstvo za otkrivanje raka pluća, dojke, creva i prostate.
Koristeći senzor za utvrđivanje varijacija izdahnutih hemijskih jedinjenja, izraelski tim je utvrdio da, ne samo da može da razluči dah zdravog čoveka od "malignog daha", već da na osnovu ovog testa mogu precizno da se dijagnoziraju četiri navedene vrste kancera, prenosi Rojters.
Ova tehnologija, na čijem razvoju je potrebno još raditi, može da rezultira jeftinim, lakim za rukovanje, prenosnim uređajem, koji bi omogućio ranije utvrđivanje raka, ističe izraelski tim.
Vođa istraživanja Abraham Kuten i njegove kolege,su testirali 177 ljudi, od kojih su neki bili zdravi,dok su drugi bolovali od raznih vrsta raka.
Prošle godine je tim s istog instituta objavio da, uz pomoć senzora na bazi nanočestica zlata, može na osnovu daha pacijenta da dijagnozira rak pluća.
(Tanjug)
Verner Glajhvajt je ranije vodio policijske pse, a danas radi kao predsednik austrijskog Udruženja pasa za detekciju, istraživanja, korišćenje. Neke od njegovih životinja trenirane su upravo za prepoznavanje raka pluća po zadahu čoveka.
Trening traje pet meseci. Prilikom izbora pasa, pažnja se obraća na njihove njuške i zaigranost. Jer što je njuška duža, tvrdi Glajhvajt, to psi imaju izraženije i osetljivije čulo mirisa. On ne sumnja u sposobnosti svojih pasa. U studiji sprovedenoj početkom 2010. godine, pouzdanost pasa bile je na nivou od 93,2 procenta, preneo je Dojče vele.
Udruženje se odlučilo da pregled daha i zvanično ponudi kao uslugu. Pacijent najpre mora da naduva balon, a potom da dah iz balona pusti kroz cevčicu. Poenta je u tome, što će cevčica zabeležeti tragove svih supstanci koje se zateknu u zadahu. Cevčica se zatim zatvori, preda u poštu - i gotovo. Rezultati testa mogu se očekivati nakon šest sedmica.
Udruženje je pregledalo već nekoliko stotina osoba.
"Jedan od njih imao je tumor veličine četiri milimetara na plućima, a na rentgenu se nije mogao videti", kaže Glajhvajt. "Tek kasnije, zahvaljujući računarskoj tomografiji, uspeli su da ga uoče. Čovek se na drugi pregled odlučio samo zbog činjenice da su psi nanjušili tumor."
Uprkos ovim uspesima, hajdelberški lekar Feliks Hert specijalista za pluća na Toraks klinici Univerziteta u Hejdelbergu koja je specijalizovana za istraživanje i analizu gasova, koje ljudi izdišu je skeptičan. Pogotovo to transportovanje zadaha u cevčici - sve do Austrije, kaže on.
Hert se radije oslanja u tehničke uređaje, koji bi takođe trebalo da omoguće prepoznavanje raka na osnovu daha. Hert ih je zamislio kao sprave veličine mobilnog telefona, koje funkcionišu po principu testova alkohola u saobraćaju.
Još uvek je nejasno šta psi zapravo nanjuše u dahu. Supstance koje treba analizirati iz zadaha nažalost, vrlo su isparljive, kaže Hert. Zato u njegovim istraživanjima frižideri igraju bitnu ulogu: pacijent duva u napravu, koja njegov zadah ledi na minus 100 stepeni. Tako gas postaje tečnost. Na taj način isparljive supstance su mnogo postojanije, što znatno olakšava njihovu analizu i čuvanje.
Uprkos tome, pregledi su teški i kompleksni, pa se o mnogim aspektima još dobro treba razmisliti. Na primer, šta pacijent sme da pojede pre nego što ode na jedno ovakvo testiranje? Postoje namirnice koje mogu snažno da utiču na dah. Za sada svaka laboratorija ima sopstvena pravila - u Hejdelbergu su "pod zabranom", na primer, crveno meso, alkohol i beli luk.
Vizija Feliksa Herta je rutinsko duvanje u aparate. To bi, prema njegovom mišljenju, bilo jeftino, dostupno i bezopasno. Hert procenjuje da bi moglo daprođe još pet godina pre nego što dođe do široke upotrebe takve tehnologije.
Ipak, stručnjaci Izraelskog instituta za tehnologiju rade na nekoj vrsti "elektronskog nosa", odnosno specijalnog senzora, koji bi mogao da se koristi kao sredstvo za otkrivanje raka pluća, dojke, creva i prostate.
Koristeći senzor za utvrđivanje varijacija izdahnutih hemijskih jedinjenja, izraelski tim je utvrdio da, ne samo da može da razluči dah zdravog čoveka od "malignog daha", već da na osnovu ovog testa mogu precizno da se dijagnoziraju četiri navedene vrste kancera, prenosi Rojters.
Ova tehnologija, na čijem razvoju je potrebno još raditi, može da rezultira jeftinim, lakim za rukovanje, prenosnim uređajem, koji bi omogućio ranije utvrđivanje raka, ističe izraelski tim.
Vođa istraživanja Abraham Kuten i njegove kolege,su testirali 177 ljudi, od kojih su neki bili zdravi,dok su drugi bolovali od raznih vrsta raka.
Prošle godine je tim s istog instituta objavio da, uz pomoć senzora na bazi nanočestica zlata, može na osnovu daha pacijenta da dijagnozira rak pluća.
(Tanjug)