Prejedanje je rasprostranjeniji poremećaj u ishrani nego anoreksija i bulimija, a slabost se pokazuje kao kod zavisnika od alkohola ili cigareta, ukazuje nutricionista Branka Mirković.
Mnogo je više ljudi koji pate od poremećaja u ishrani poznatog kao prejedanje, nego od anoreksije i bulimije, ističe Mirkovićeva i dodaje da je u poslednje vreme sve više onih koji traže pomoć.
Osobe koje se prejedaju, dakle oni koji uzimaju više hrane nego što im je potrebno, svesne su problema, ali ne mogu da se kontrolišu. Sa ovom dijagnozom gutate i kada niste gladni i ne prestajete ni kada više ne možete da dišete. Kao da vas neka nevidljiva ruka vodi u radnju do rafa sa tortama i kolačima.
Emotivno prejedanje znači da čovek ne preteruje sa hranom i inače, već samo kada mu se nešto loše dogodi. Sa druge strane, kompulzivno prejedanje znači da osoba ne može da se kontroliše kada je reč o hrani bez obzira na emocije.
Uglavnom dobiju višak kilograma, ali nije uvek tako. Među osobama koje pate od ovog poremećaja ima i TV voditeljki koje, kako ističe Branka Mirković, ne ispuštaju kašiku dan-dva posle emisije, a posle toga skoro ništa ne jedu do sledećeg snimanja.
Među zavisnicima od hrane ima nekoliko tipova.
Solisti jedu sami, često noću, krišom, pa okolina stiče utisak da oni uopšte i ne otvaraju frižider. Svi se pitaju otkud im uopšte svi ti kilogrami.
Drugi se prejedaju u društvu, stalno prave večere i pozivaju goste da bi imali izgovor što jedu. "Pa kad svi jedu, ne mogu ja da trpim", njihov je izgovor.
U treću grupu spadaju oni koji jedu preko mere samo vikendom, kada se opuste posle stresa na poslu.
Međutim, kako ističe sagovornica "Politike", prejedanje je daleko od opuštanja. Pun želudac menja percepciju i povišava nivo šećera u krvi.
"Ja mislim da je prejedanje opasno koliko i pijanstvo. Znate već kako se kaže posle obilnog ručka: 'Varim sad, ne mogu da razmišljam'."
Zadovoljstvo i izbegavanje nervoze jesu razlozi za prejedanje, ali zavisnost izazivaju i neke namirnice: šećer, so, belo brašno i mast.
"Kombinacije šećera, masti i belog brašna su takve da se čovek navuče i svakog jutra odlazi u pekaru po drogu. Isto tako se navikavamo na hemiju nekih proizvođača pa zato, na primer, ostajemo verni izvesnoj čokoladi."
Rešenje je u ishrani bogatoj proteinima koja će smanjiti potrebu za prejedanjem, ali i razgovoru nutricioniste i klijenta.
"Nutricionista mora da zna da čovek nije želudac i zato mora da sasluša šta kod te osobe izaziva poremećaj i šta je okidač za prejedanje."
Kao i kod drugih zavisnosti, onaj ko je jednom bio navučen ima veće šanse da mu se to ponovi, ali zato i odlazi kod nutricioniste da bi ga neko vodio i kontrolisao.
Jedna od osoba koja je zatražila pomoć od Branke Mirković jeste i jedna mlada žena koja je odrastala na hlebu i margarinu, pa je, kada je došla do svog dinara, htela sve da nadoknadi. Krila je tanjir od drugih za stolom, tvrdila da je njena hrana samo njena, a čak ni svojoj deci nije dozvoljavala da joj uzmu kolač ili parče čokolade.
"Ne treba ništa nadoknađivati. Ako ništa niste jeli celog dana, uveče treba da pojedete samo onoliko koliko je dovoljno za jedan obrok."
I još nešto. Hrana je kao odeća, zaključuje sagovornica "Politike": "Ne oblačite svečanu haljinu svakog dana, već samo u specijalnim prilikama. Tako se jagnjetina i krompirići mogu jesti za nastupajući Uskrs, ali ne i pre i posle toga."
(MONDO)