Zdravstveno osiguranje po pravilu pokriva troškove nabavke samo onih lekova koji su neophodni za lečenje, bez obzira o kojoj bolesti je reč i ti lekovi se nalaze na pozitivnoj listi, dok se za ostale medikamente plaća puna cena.
O listi lekova koji se propisuju i izdaju na teret obaveznog zdravstvenog osiguranja odlučuje Republički fond za zdravstveno osiguranje (RFZO).
Većina pacijenata mora da plati jedan deo troškova (participaciju), ali su određene kategorije pacijenata potpuno oslobođene plaćanja.
Za sve lekove koji nisu na pozitivnoj listi pacijenti sami plaćaju punu cenu tih preparata.
Lista lekova ima četiri dela - na Listi A su lekovi za koje se od lekara dobija recept i ti lekovi se podižu u apoteci uz plaćanje određene participacije, osim ako pacijent pripada nekoj od kategorija osiguranika koji su oslobođeni participacije.
Osim toga, Lista A ima dva dela - to su lekovi neophodni za lečenje, a za koje se plaća participacija od 50 dinara po pakovanju, a Lista A1 sadrži lekove koji su skuplja zamena za lekove sa liste A, a za koje se plaća procentualna participacija od 10 do 85 odsto od ukupne cene leka.
Na Listi B su lekovi koji se daju samo u zdravstvenim ustanovama, među kojima su injekcije i slično.
Listu C čine lekovi sa posebnim režimom izdavanja i oni se izdaju samo u referentnim zdravstvenim ustanovama, a reč je pre svega o lekovima kojima se leče bolesti poput raka (citostatici).
Listu D čine lekovi koji nemaju dozvolu kod nas, odnosno, nisu registrovani u Srbiji, ali su neophodni u dijagnostici i terapiji nekih bolesti.
Po pravilu, recepte za lekove izdaje izabrani lekar a u izuzetnim slučajevima lekar specijalista može samostalno da propisuje lekove i to samo ako mu izabrani lekar uputom prenese to ovlašćenje.
Privatni lekari sa kojima RFZO ima zaključen ugovor mogu pacijentima da izdaju recepte za lekove sa pozitivne liste koje će platiti RFZO, ali samo iz oblasti opšte medicine, ginekologije, pedijatrije i stomatologije.
Lekari mogu propisivati, odnosno predlagati propisivanje lekova samo iz svog delokruga rada, odnosno za bolesti za koje su specijalizovani.
Izabrani lekar je dužan da svaki propisani lek upiše u zdravstveni karton pacijenta. Jednim receptom može da se propiše samo jedan lek i samo za jednu osobu.
Recept je pisano uputstvo lekara namenjeno apotekaru i bolesniku i mora da sadrži naziv i šifru leka, farmaceutski oblik leka (tablete, dražeje, ampule, sirup), količinu leka, detaljan opis načina upotrebe leka, šifru dijagnoze, potpis lekara sa njegovim identifikacionim brojem, datum izdavanja recepta, ime, prezime, matični broj i adresu korisnika leka.
Lekarski recept važi 15 dana od dana izdavanja, ali tu postoje izuzeci - recept važi tri dana ako je propisan antibiotik, sedam dana za lekove za lečenje akutnih oboljenja, sedam dana ako su propisani lekovi koji sadrže opojne droge ili psihotropne supstance, a za koje se recept mora izdati u dva primerka, 30 dana ako je propisan lek sa Liste D.
Ako se recept izdaje u zdravstvenoj ustanovi, na zaglavlju recepta mora biti odštampan ili pečatom utisnut njen naziv, kao i ime i prezime lekara koji izdaje recept. Ako se recept izdaje van ustanove, na njemu mora biti odštampana ili pečatom utisnuta i adresa lekara i njegov broj telefona.
(Tanjug)