"Celu noć sam proveo pored njih i Miloš Gajić je stabilan, ali sa drugim pacijentom smo imali tešku borbu celu noć. On je nestabilan, ima mnogo drugih bolesti organa, ali se nadam da će se oporaviti i dočekati transplantaciju srca", rekao je prof. Ristić.

On je naglasio da je srčanja snaga Imeri Hamdije bila svega 10 odsto, da je imao osam litara vode u trbuhu, da nije mogao da sedi, kao i da ima cirozu jetre, hroničnu opstruktivnu bolest pluća.

Prof. Ristić je ukazao da je ugradnjom ovih pumpi otvorena nova era kardiohirurgije u Srbiji. Veštačke pumpe se, kako kaže, ugrađuju pacijentima koji imaju srčanu slabost i čekaju na transplantaciju ovog organa.



"Donora nema, godišnje se u svetu uradi oko 5.000 transplantacija srca, a potreba je za 50.000. Onih 45.000 su osuđeni da čekaju i većina njih na žalost umre i ne stigne da dobije srce", naglasio je Ristić.

On je rekao da je medicina našla rešenje za pacijente koji čekaju transplantaciju srca, a to su veštačke pumpe koje pomažu da se život produži i da se dočeka dan kada će biti urađena transplantacija.

Postoji, kako kaže, nekoliko vrsta pumpi, ima i onih sa kojima pacijent može da živi desetak godina.

One se primenjuju zadnjih tridesetak godina, samo što su, kako objašnjava prof. Ristić, ranije bile kabaste, pacijent je morao da leži u bolnici, aparati su bili pored kreveta, kao friužider.

"Danas se pumpe ugrađuju u grudni koš, pacijenti šetaju, žive normalan život, sa baterijama koje nose u torbi, koje su teške oko tri kilograma. Moraju samo da vode računa da uvek imaju rezervne baterije", zaključio je Ristić.

(Tanjug)