Britansko istraživanje pokazalo je da lekari sa izraženim verskim osećajima ređe raspravljaju sa pacijentima na samrti o postupcima koji bi ubrzali njihovu smrt.
S druge strane, lekari koji se bave palijativnom medicinom, odnosno brinu o kvalitetu života pacijenata koji boluju od neizlečivih bolesti, i oni koji imaju snažno izražena verska osećanja često se odlučuju za postupke koji mogu da produže život pacijenta, ali i patnju.
Istraživanje koje je sproveo dr Klajv Steale sa stomatološkog i medicinskog fakulteta Barts u Londonu, pokazalo je da lekari koji su navedeni kao nereligiozni češće od drugih kolega pacijentima daju lekove za smirenje do smrti, kao i da češće preduzimaju postupke za koje se može pretpostaviti da će okončati život bolesnika, a nekada o tome i ne razgovaraju sa pacijentima.
"Bez obzira na to da lisu religiozni ili ne, bilo bi pametno da lekari postanu svesniji da njihova životna uverenja mogu da utiču na njihove odluke tokom brige o pacijentu na samrti", objasnio je dr Seale.