"Prošle godine samo jedna osoba je ostavila u zaveštanje rožnjače. Pokušavamo da od drugih banaka rožnjače u inostranstvu dobijemo ovo tkivo, međutim, to znači da moramo i da dajemo, ali sa donacijama rožnjače u našim uslovima to teško ide. Sadašnji zakoni nam ne dozvoljavaju uzimanje rožnjače bez saglasnosti najbližih", objašnjava za "Politiku" direktor Očne klinike KCS profesor Miloš Jovanović.

On kaže kako su pre 25 godina u ovoj klinici poznati stručnjaci radili čak i po 300 transplantacija rožnjača, ali su tada rožnjače uzimali sa kadavera sa Sudske medicine.

"To sada više nije dozvoljeno, a naš narod jako teško zaveštava rožnjaču i ne dozvoljava uzimanje ovog dela oka sa preminulih. Transplantacija rožnjače potrebna je uglavnom mlađim ljudima, najčešće posle određenih povreda nekim hemijskim sredstvima ili na drugi način. Postoje i urođene anomalije i oboljenja oka, kod kojih je intervencije jedini način da ovi ljudi progledaju i vide. To je, sa jedne strane vrlo human gest, ali i efikasna operacija, kod koje je rezultat odmah vidljiv. Vid se vraća osobi koja je do tada bila u potpunom mraku", objašnjava dr Jovanović.

On dodaje i da su u toku 2012. zahvaljujući Republičkom fondu zdravstvenog osiguranja u inostranstvu nabavljene rožnjače koje su lekari ove klinike presadili našim pacijentima, ali prošle godine je urađen vrlo mali broj ovih operacija: tek da se izbroje na prste jedne ruke. Zato se, po rečima dr Jovanovića, broj pacijenata koji čekaju ovu operaciju stalno povećava.

Ove transplantacije imaju veoma dugu tradiciju kod nas, jer je još 1934. godine naš profesor Zdravko Nižetić, kao jedan od prvih ljudi u svetu, uradio transplantaciju rožnjače.