Kazna do milion dinara predviđena je za rukovodioca zdravstvene ustanove koji ne poštuje liste čekanja. Ideja je da se sve operacije obavljaju u roku od godinu dana, umesto višegodišnjeg čekanja na intervenciju.
Ovo je deo ispunjenog obećanja direktora RFZO profesora dr Momčila Babića, datog pre godinu dana, kada je došao na čelo fonda.
U razgovoru za "Politiku" dr Babić kaže da je problem listi čekanja jedan od najsloženijih sa kojima se suočio u svojoj karijeri, jer ima etičke, medicinske, pravne i organizacione dimenzije. Sadašnje liste čekanja na kojima trenutno pored imena pacijenata piše i vreme zakazane operacije tek za 2023. ili 2019. godinu, naziva podsmevanjem zdravom razumu.
"Neprihvatljivo je da bilo kome operacija bude zakazana za 2023. godinu. Zato smo u onom švedskom istraživanju i stavljeni na poslednje mesto u Evropi. Pojedinci su izvrgli ruglu naš sistem. Ubuduće će doktor koji bude pravio takvu listu biti prekršajno kažnjen. Naš cilj je da sve medicinske procedure smestimo u okviru od godinu dana. Možda ovaj cilj nećemo moći da ostvarimo odmah, ali radimo na uspostavljanju sistema u kojem će to biti moguće, a to znači, između ostalog, da svaki uređaj bude optimalno iskorišćen, da skener radi od sedam sati ujutru do 22 sata", kaže dr Babić.
On objašnjava da je napravljen kompjuterski program preko kojeg se u RFZO svakodnevno prati u kojoj ustanovi koliko ljudi čeka i koliko je pregleda u toku dana obavljeno na skeneru i magnetnoj rezonanci. Ovi podaci mogu se videti i na sajtu ove institucije.
"Neretko vidimo da su u nekoj ustanovi obavili tri pregleda na skeneru sa liste i četiri van liste, kao hitne slučajeve. Zarobljeno je milion evra državnih para u opremi, a rade samo sedam pregleda dnevno! Postojeći uređaji se nedovoljno koriste i zato se čeka. Na jednom skeneru treba da bude urađeno između 40 i 50 pregleda dnevno, a centar treba da bude otvoren od sedam do 22 sata, ali nije tako. Urgentni centar radi danonoćno, a neki centri se zaključavaju već u 13 časova, na primer, Opšta bolnica u Vrbasu", navodi primer dr Babić.
On kaže da kada od rukovodilaca ustanova u kojima uređaji nisu dovoljno iskorišćeni traže objašnjenje, dobijaju odgovor da za ove preglede nemaju dovoljno kadrova, obučenih radiologa. Takođe, veliki problem su neispravni uređaji.
" Srbija nema kadrovski plan za pojedine specijalnosti, a sa druge strane, fond ne može da popravi nijedan pokvareni uređaj, da investira ni dinar u obnavljanje prostora ili u rekonstrukciju, da odredi specijalizaciju kadrova koji nedostaju. Od nove Vlade očekujem da uspostavi potpunu koordinaciju između fonda i Ministarstva zdravlja", objašnjava dr Babić.
Dodaje i da je kazna od 300.000 do milion dinara i prekršajna prijava predviđena za svakog rukovodioca zdravstvene ustanove koji ne bude poštovao liste čekanja. Na početku mandata dr Babića svi su govorili da je najveća banka u zdravstvu pred bankrotom, a naplata doprinosa za zdravstvo na najnižim granama.
"Nije bilo bankrota, ali su dugovanja RFZO stvarno bila teška: iznosila su 850 miliona evra, što je skoro polovina godišnjeg prihoda RFZO. To je pretilo da uruši funkcionisanje i ostvarivanje zdravstvene zaštite. Danas je saldo fonda pozitivan, isplaćujemo sve lekove, bitno je popravljena naplata doprinosa za zdravstvo", kaže dr Babić.
Tvrdi da je uveo strogu finansijsku disciplinu, redukovao troškove na svakom nivou, redefinisao sistem javnih nabavki, uveo inovacije u tenderske komisije, pa se sada snima svaka tenderska komisija i procedura. Kaže da on sam, kao direktor, ne kontaktira ni sa kim od dobavljača, ni privatno, ni službeno, a to je zabranjeno i zaposlenima. Kada službeni razlozi nalažu takav kontakt, u obavezi su da o njemu naprave službenu belešku. Predstavnici farmaceutske industrije direktoru RFZO upravo zameraju odsustvo kontakata.
"Za mene je ovaj posao velika moralna i profesionalna satisfakcija, jer sam dobio šansu da, kao profesor socijalne medicine, pokažem kako sistem može da funkcioniše. Kaiš nije stegnut previše, već tačno onoliko koliko mora da bude, jer su finansijska sredstava kojima raspolažemo mala - nešto manje od 260 evra po glavi stanovnika. Farmaceutska industrija vrši pritisak da uvodimo nove lekove i naša želja je da poboljšavamo terapiju, ali ne možemo da uvedimo veoma skupe nove lekove i time ugrozimo finansijsku stabilnost fonda", pojašnjava dr Babić.
Među nepopularnim merama je i ocenjivanje lekara u domovima zdravlja, koji tvrde da ako "na recept" pišu skupe lekove ili često šalju pacijente kod specijaliste, bivaju kažnjeni lošijom ocenom i manjom platom.
"I lekari moraju da razmišljaju o racionalnom ponašanju, jer svi mi, i u prodavnici i na svakom drugom mestu, razmišljamo kako rasporediti lični budžet. Intenzivno se radi na skoroj promeni kapitacione formule, po kojoj se sada određuju plate, a koju sam zatekao i ona će biti promenjena u toku godine", kaže dr Babić.