Pod istim krovom uskoro će se primenjivati dva načina lečenja - alternativna i konzervativna medicina. Novim pravilnikom, koji u subotu stupa na snagu, a na koji se čekalo bezmalo dve godine, zapadna i tradicionalna medicina konačno su postale ravnopravne i u našoj zemlji. Beli mantili tako će dobiti pojačanje kolega koje su decenijama tretirali kao šarlatane, a u skorijoj budućnosti će se usluge i jednih i drugih pružati u domovima zdravlja.
Pobornici metoda kojima su nas lečile bake ili koje upražnjavaju stanovnici drugih kontinenata i kultura, na ovaj su način izvojevali pobedu. Ovih metoda ima mnogo, gotovo da se ne mogu ni pobrojati, pa sredjivanje oblasti tek predstoji.
Mada neophodnost zapadne medicine niko ne poriče, sve je više onih koji prednost daju alternativnim metodama. Osim vekovima dokazivane efikasnosti, u prilog im ide i cena, budući da je lečenje biljem ili homeopatijom, neuporedivo jeftinije nego standardni klinički tretman.
U našoj zemlji pobrojane su 63 alternativne metode - od naših narodnih, preko istočnjačkih medicina, pa do savremenih, poput homeopatije i aromaterapije, ali se mnoge i preklapaju. Na prvi pogled impozantna brojka i dalje ne dokazuje razvijenost ovakve prakse u Srbiji, jer je ovaj način lečenja mnogo bolje prihvaćen u svetu, a naročito u zemljama gde je odavno ozakonjen.
"Alternativna medicina je neškodljiva, jeftinija i delotvornija od zvanične. A njena prednost je i u tome što ne leči bolest već pacijenta", kaže za "Novosti" prof. dr Vuk Stambolović, jedan od pionira u afirmisanju alternativnog lečenja kod nas i član radne grupe Ministarstva zdravlja za izradu zakona i upravo usvojenog Pravilnika.
"Mi sada pokušavamo da krenemo putem koji je u svetu utaban još pre 15 godina. Opšti trend je stvaranje integrativne medicine, gde se konzevrativna i tradicionalna medjusobno dopunjuju. U svetu je lekar odavno prestao da bude jedini koji odlučuje o izboru metoda lečenja. Pacijent je postao informisan, pa svoje rezultate unese u računar i dobije hiljade odgovora šta može da uradi sa sobom, a potom zajedno sa lekarem bira put ozdravljenja", kaže Stambolović.
Osim medicinskih, razlozi zbog kojih se u svetu navija za alternativnu medicinu su - ekonomski. Istraživanja u Engleskoj i Americi pokazala su znatne uštede u potrošnji lekova, broju laboratorijskih analiza, specijalističkih pregleda, pa čak i broju poseta lekarima opšte prakse. I neželjene posledice su skoro na nuli, te je tako i osiguranje od lekarske odgovornosti kod ovakvog lečenja znatno manje.
Ovi su argumenti bili dovoljno ubedljivi da većina zemalja tradicionalnu medicinu uvrsti u sistem zdravstvenog osiguranja. Najrazvijenije države imaju čak i nacionalne institute i fakultete za alternativnu medicinu.
U Srbiji, medjutim, još nema govora da će se kod homeopate ili na akupunkturu ići o trošku zdravstvenog fonda.
Prvi, koji bi u našoj zemlji mogli da isprobaju kako funkcioniše zajednica ove dve medicine pod istim krovom bili bi - Beogradjani. Po ugledu na model iz Toskane, koji je upravo dr Stambolović prilagodio našem modelu, alternativci bi dobili ordinacije u domovima zdravlja. Ovu ideju su već aminovale državne službe, zainteresovan je Gradski sekretarijat, u čijoj su nadležnosti domovi zdravlja.
Kolege "tradicionaliste", kažu, rado i bez sujete očekuju i u mnogim domovima zdravlja.
(MONDO)