U Srbiji 120.000 ljudi ima rak i leči se u nekom od onkoloških centara u Republici. Problemi sa kojima se susreću na svakom koraku ukazuju na činjenicu da je lečenje, iako zagarantovano zakonom, u Srbiji danas često nedostupno u trenutku kada je to najpotrebnije. MONDO je posetio jedan od pet republičkih onkoloških centara
Na preglede i zračenja čeka se po više meseci. Postoperativno lečenje takodje je mučno jer i pored zakazivanja, ljudi odstranjenih delova tela, bez snage da govore ili hodaju, prinudjeni su da satima čekaju na kontrolni pregled u zagušljivim i pretrpanim čekaonicama.
MONDO je posetio jedan od pet republičkih onkoloških centara.
U Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije sačekala nas je gužva. Nema izuzetaka, tu su mladići i devojke, starci i sredovečni ljudi.
Jedna pacijentkinja koja je bila na pregledu zbog sumnje na rak štitne žlezde kaže da joj najviše smeta gaženje dostojanstva.
"U redu za pregled, po nalogu osoblja, morale smo da budemo potpuno nage. Dovoljna trauma je sama činjenica da ste možda bolesni i da vam nema spasa, a ovakav tretman me je potpuno porazio", kaže tridesetdvogodišnja majka dečaka i devojčice.
Na sreću, u njenom slučaju nije otkriven malignitet, ali je posle jednog pregleda u Institutu osetila strah i poniženje koji su, čini se, svakodnevni pratilac obolelih od raka u Srbiji, a svake godine ih je po 30.000 više.
Druga, četrdesettrogodišnja žena prošla je sve faze lečenja u toj ustanovi. Odstranjena joj je jedna dojka i sada dolazi na terapije koje prima svakog dana. Danas je čekala tri sata, juče dva i po. I tako iz dana u dan.
Ona kaže da je bila zadovoljna ophodjenjem medicinskog osoblja dok je ležala u institutu, ali da joj svakodnevni dolasci na terapiju i čekanje odnose mnogo snage.
"Ne mogu dugo da pričam s vama, umorna sam i iscrpljena, ali poručite svim devojkama i ženama da redovno idu na preglede. Ja sam došla tek u drugoj fazi i zato sam morala hitno na operaciju", rekla je ona za MONDO.
Sve je počelo gubitkom težine i malaksalošću, a posle prvog pregleda za tri nedelje je bila na operacionom stolu...Od tada život joj se svodi na čekanje, terapije, ponovno čekanje i nadu...
Nije jedina. Svako prepodne prag zgrade u Pasterovoj ulici predju stotine ljudi.
"I dokori i sestre rade u otežanim uslovima i ponekad zahtevi pacijenata izgledaju nerealno i nisu ostvarivi", tvrdi dr Borojević.
Prema njegovim rečima, neke stvari jesu dovedene potpuno u red - pet operacionih sala radi "punom parom" i tu pacijenti ne čekaju duže od dve-tri nedelje, a dosta dobro su organizovani i prvi pregledi.
Ako se utvrdi najmanja sumnja na rak dojke kod žene koja je došla prvi put u Instititut, biva pregledana u toku dana, a ako nema razloga za žurbu, mamografija se zakazuje za četiri meseca.
"To je zbog toga što imamo dva aparata i limitiran broj ljudi koji rade taj pregled. Poenta je da se moraju otvarati centri po Beogradu i Srbiji da bi se stvari ubrzale", kaže direktor Instituta, koji je i predsednik Republičke stručne komisije za rak.
Radioterapija se radi sa tri aparata u tri smene dnevno, a zrači se u proseku 350 pacijenata. Vreme čekanja za tu proceduru je dva i po meseca. Potrebno je još aparata i opet je problem i limitiran prostor.
Dobra vest je što je država kupila dva aparata koji će biti montirani u prvoj polovini 2008. godine. Jedan stari će biti rashodovan i institut će prvi put imati četiri aparata, ali ni to nije dovoljno...
U sprovodjenju hemioterapije, prema rečima direktora, Institut ima gotovo sve lekove sa kojima se u savremenim uslovima radi. Problem je prostor jer je svakog dana na odeljenju za hemioterapiju 20 pacijenata više nego što on može da primi.
Problemi se pojave kada pacijenti prime terapiju, odu iz Instituta, ali im se stanje pogorša i moraju da se vrate. Tada se dešava da ih bude po dvoje u krevetu.
U toj bolnici postoji zaštitnik prava pacijenata, kao i u svim zdravstvenim ustanovama u Srbiji, ali ta institucija još nije zaživela.
"To što dolazi do njega nije realno stanje, godišnje se pojavi samo deset pisanih pritužbi, a dnevno oko 1.000 pacijenata dobije neku uslugu u Insitutu. Nije realno da se ja sad 'busam u grudi' i kažem da imam samo deset pritužbi", ističe direktor.
Pacijentima će delimično olakšati muke činjenica da će u Institutu krajem godine prvi put posle 2000. godine početi da radi magnetna rezonanca.
Do sada, za neophodan pregled na tom aparatu, pacijenti su upućivani u druge ustanove, što je dodatno komplikovalo i odlagalo lečenje. Aparat je već postavljen i stručnjaci ga podešavaju i pripremaju za rad.
Ministar zdravlja Srbije Tomica Milosavljević, medjutim, tvrdi da problem nije u novcu, nedostatku prostora ili aparata već u upravi samog Instituta i stručnjacima koji su zaduženi za reformu onkološke službe.
"Na ta pitanja treba da odgovaraju oni koji lobiraju da im se proširi prostor, a problem sa čekanjem je problem loše organizacije rada, nedovoljne efikasnosti u kući, njih samih. Oni svi sede u republičkim stručnim telima za oblast onkologije i oni planiraju onkološku zdravstvenu zaštitu u Srbiji.", kaže ministar za MONDO.
"To znači, oni su odgovorni. Ja prepoznajem problem i rešavaću da od Nove godine vrlo strogo. Odgovorni su ako za pacijente koji dodju ne prave listu čekanja po medicinskim prioritetima i ne objasne ljudima, nego kažu - može tek za mesec dana. Ne može se tako razgovarati, ima prioriteta koje treba raditi odmah. A ko treba to da radi - pa oni. Za to primaju platu", ističe ministar.
Na Institutu, kako kaže, opreme ima više nego ikad. Trenutno se montira magnetna rezonanca, a pre toga su kupljeni skener i nova mašina za zračenje.
"Pre toga u 2003. godini, ceo budžet Ministarstva zdravlja od 500 miliona dinara je uložen samo u onkološke centre koji postoje u Nišu, Kladovu, Kragujevcu, Novom Sadu i Beogradu", tvrdi Milosavljević.
On smatra i da ne stoji primedba da je problem nedostatak prostora u Institutu i da je na pogrešan način uložen novac.
Kao primer navodi da je u toj ustanovi prošle godine otvoren centar za naučno-istraživački rad, koji je izutetno opremljen, a nije uložen ni dinar u sredjivanje čekaonice za žene koje dolaze na kontrolu posle operacije dojke.
"To je pitanje unutrašnjeg menadžmenta i raspolaganja prostorom na optimalan način", rekao je Milosavljević.
Ministar demantuje i tvrdnju da je u ranom otkrivanju raka problem nedovoljan broj aparata. Za mamografiju, kojom se otkriva rak dojke, ključni su sistematski pregledi koji bi morali da se obavljaju jednom u šest meseci. "To treba da sprovedemo, treba da dodjemo do rezultata i da se tumor otrkiva u fazi kada je prečnika jedan, a ne četiri centimetara, što je sada slučaj".
Postoji obaveza za sve lekare domova zdravlja da pozovu sve žene koje imaju više od 45 godina na pregede i da ih nauče da same prepoznaju problem.
"To već sada treba da se radi, a lekari u domovima zdravlja treba da odgovore zbog čega ne pozivaju na preglede. Ako ja treba da pregledam sve žene u Srbiji, nikad ih neću pregledati", ističe Milosavljević.
Problem nije samo to. Porazna činjenica je da radiolozi na specijalizaciji samo tri nedelje uče mamografiju.
"Edukacija je broj jedan, a kod nas je stanje katastrofalno. Ljudi ne znaju da čitaju mamografske snimke i ništa u velikim centrima ne čine da druge nauče da rade te preglede, nego kukaju za više mamografa - a kad me lično pitaju ja ih išamaram podacima i tu se diskusija završi", kaže ministar.
"Mamografa ima 20 više nego ranije, a da li ima manje tumora dojke - nema i da li se otkrivaju kad su santimetar - ne, nego kad su četiri, to pokazuje u čemu je problem", tvrdi Milosavljević.
On navodi i da će u 2008. godini iz budžeta biti izdvojena sredstva da bi se napravio jasan program za rano otkrivanje raka dojke, grlića materice i kolorektuma u kome će pisati da je dom zdravlja u obavezi da 50 odsto žena tokom godine pregleda, a ako ne pregleda - zaposleni neće dobiti platu.
Predvidjeno je, kako kaže, da se u naredne tri godine otvori "ozbiljna konkurencija" Institutu za onkologiju, pošto će u Kliničkom centru Srbije biti omogućeno zračenje maliginih tumora, a razmišlja se i o novom radioterapijskom centru na Bežanijskoj kosi.
Da li će stroge mere u kontroli rada republičkih instituta za onkologiju i drugih zdravstvenih ustanova, koje je najavio ministar za 2008. godinu biti zaista primenjene MONDO će nastaviti da istražuje. Do tada, oboleli od raka, sudeći po rečima odgovornih, neće osetiti poboljšanje.
(MONDO: tekst - Danijela Pašić, foto - Petar Stojanović)