Do duševnog mira? Pratite nas.
Ležite u krevetu, trebalo bi da vec uveliko spavate, ali vi razmišljate o poslu, racunima koje treba platiti i - o, da - nešto vas je žignulo u palcu? Mora da je zacetak Parkinsona. Ili... Ako se prepoznajete, možda ce vas utešiti cinjenica da niste usamljeni. Ima mnogo ljudi koji su manje-više neprekidno zabrinuti zbog svog zdravlja, a zašto i ne bi bili, kad bolje razmislite. Ko god je jednom u životu zakacio grip, zna koliko to može da slomi coveka. ALI... Ako je za vas zabrinutost za sopstveno zdravlje prerasla u vrtoglavu spiralu straha i anksioznosti, na kraju cete stvarno i da nadrljate. Osim ako situaciju ne stavite pod kontrolu.
"Kad imamo neki manji zdravstveni problem, vecina nas ce se njime baviti odredeno (vrlo ograniceno) vreme, i ako nas ne ometa u normalnom životu, vecina nas ce vrlo brzo zakljuciti da je u pitanju prolazna stvar i više se nece opterecivati time", kaže dr Džonatan Abramovic, profesor psihologije na Univerzitetu Severne Karoline, prenosi Women's Health.
Ali, ima i onih koji ce opsesivno pretraživati sajtove i forume posvecene zdravlju ubedeni da je glavobolja koju osecaju znak smrtonosnog tumora mozga. I što je najgore od svega, skupljace "dokaze" i pronalaziti nove i nove simptome koji govore u prilog toj "dijagnozi".
Hipohondrija je jedna vrsta anksioznog poremecaja, i nije samo "poziv u pomoc", jer u vecini slucajeva osoba zaista oseca simtome na koje se žali.
"Telo se stalno menja, proizvodi zvukove, prilagodava se okruženju", kaže dr Abramovic. "Ako se skoncentrišete na sopstvene otkucaje srca, verovatno cete primetiti povremeno 'preskakanje' ili promenu u snazi otkucaja. Ako ste zabrinuti zbog kolena, recimo, i svu svoju pažnju usmerite na taj deo tela, sasvim je izvesno da cete 'otkriti' nešto što vam se ne dopada."
A kad ste nervozni ili anksiozni, to može biti 'okidac' za 'bori se ili beži' odgovor organizma, koji se manifestuje udarom adrenalina što za posledicu ima još intenzivniji "jeb***, umirem" osecaj.
Iako ova fiziološka "gužva" znaci samo da je vaš sistem spreman da reaguje i "bori se", a ne da cete da capnete, osoba koja pati od anksioznosti teško to može da pojmi. Dakle, sledeci put kad budete u takvom stanju, evo šta treba da uradite:
1. Razmotrite cinjenicno stanje. Napravite korak unazad i pokušajte objektivno da sagledate situaciju. (Ako ne uspevate, pokušajte da razmislite šta biste rekli da se neko od vaših prijatelja vama žali na takve simptome.) Lepo se zapitajte: koji dokazi podržavaju ideju da imam... (ziku, sidu, rak mozga, hepatitis... dopišite sami). Ubrzo cete možda i shvatiti da je neko benigno objašnjenje mnogo verovatnije. "U karijeri sam se susretao sa savim mladim ženama, dvaadesetogodišnjakinjama, koje su dolazile ubedene da imaju infarkt, potpuno gubeci iz vida da nikada do tog dana nisu imale kardiovaskularnih problema, niti su bile zabrinute zbog zdravlja srca. Naravno, pregledi su pokazali da je sve ok. Nemojte dozvoliti da logika sasvim išcili", kaže dr Abramovic.
2. Ne pretražujte internet. "Najpametnija stvar koju možete da uradite je da prestanete da pretražujete internet u potrazi za 'simptomima' koje osecate", savetuje dr Abramovic. "Cak i ako nadete 30 sajtova koji jasno kažu da vam nije ništa, onaj 31. koji sugeriše da bi moglo da bude nešto ozbiljno u pitanju necete moci da izbacite iz glave."
3. Pronadite lekara koji ce imati razumevanja za vaše stanje. Ako ne možete da se oslobodite brige, idite kod lekara. Ali, pošto bi trebalo da ordinaciju napustite potpuno uvereni da ste ok, važno je da lekar kod kojeg idete bude osoba u koju imate poverenja i sa kojom možete da razgovarate otvoreno.
4. Pokušajte da promenite perspektivu. "Svakog dana izlažemo se odredenim rizicima. Ali, vecina nas ce ujutru prosto sesti u kola, i odvesti se na posao ne razmišlajuci o tome da ce možda doživeti sudar ili neku nesrecu", kaže dr Abramovic. "Relativno mirno prihvatamo brojne neizvesnosti u svakodnevnom životu. Na taj nacin bi trebalo da prihvatimo i cinjenicu da nikad necemo moci da budemo zaista 100 posto sigurni da smo savršeno zdravi u svakom trenutku. LJudi prosto moraju da prihvate da sa tom malom dozom neizvesnosti mora da se živi."
5. Potražite profesionalnu pomoc. Ako vas uznemirenost zbog sopstvenog zdravlja sprecava da živite normalno, potražite pomoc psihologa. Kognitivno-bihevioralna terapija daje dobre rezultate kod osoba koje pate od ove vrste anksioznosti. Ona podrazumeva edukaciju (o tome šta je i kako funkcioniše naše telo), ali i terapiju izlaganjem (poseta bolnicama, citanje literature o bolesti koja vas plaši). Na taj nacin, pacijent se suocava sa svojim strahovima i uci da ih, uz strucnu pomoc, prevazide.
Najnovije i najzanimljivije vesti iz sveta zabave, kulture, muzike, filma, lifestyle, putovanja i seksualnosti pratite na našoj Facebook stranici - MONDO Zabava, kao i na Twitteru @Mondo_zabava.