Bio na ivici smrti

JOVAN (26) ZBOG KORONE PONOVO UČIO DA HODA, OTKAZALI MU BUBREZI: Mislio je da je zdrav, ali onda je sve krenulo NIZBRDO

Autor Nataša Petrović

Jovan je zbog korona virusa prošao kroz pravi pakao - veštačku komu, dijalizu, sepsu, tromb...

Izvor: Alexandros Michailidis/ShutterStock.com

Jovan Ilijević ima svega 26 godina i bio je na ivici života i smrti zbog korone! Dijabetes, sepsa, otkazali bubrezi, pneumonija, tromb... Mesec dana je trajala borba za ovog mladića iz Kladova, koji je u komi stigao u kovid bolnicu u Kruševcu. Pre toga je mislio da je zdrav, živeo je život punim plućima i nije se, poput ogromne većine njegovih vršnjaka, vakcinisao. Jer oni misle da im korona ne može ništa.

Krenulo je sredinom avgusta, dok je bio na odmoru u Sokobanji. Temperatura ga obara u krevet, ali paracetamol pomaže.

"Na pamet mi nije palo da je korona. Još tri-četiri dana sam se tako zaražen šetao po Sokobanji, ne smem ni da mislim da li sam nekoga zarazio i koga", kaže Jovan.

Vraća se kući, ali kako nije bio baš najbolje, 19. avgusta u kovid ambulanti saznaje da je pozitivan. Ide u samoizolaciju jer je ipak OK. Ali već sutradan otvaraju se vrata pakla.

"Tog 20. avgusta mi je pozlilo, jedva sam disao, stomak me boleo. Odlazim u kovid ambulantu u totalnom bunilu. Znam da su zvali neurologa, kardiologa, sve redom... Dalje se ničega ne sećam. Pao sam u komu, poslali su me u kovid bolnicu u Kruševac".

U Kruševcu će se ispostaviti da je dijabetičar bez dijagnoze, jer na to nikad nije ni pomišljao, a kamoli kod lekara išao.

"Jesam u poslednja tri meseca smršao 15 kilograma, često sam mokrio i stalno bio žedan. Ali mislio sam: 'Smršao sam, pa ću ubrzo i nadoknaditi'".

Na dijabetes, inače jedan od najvećih faktora rizika u kovidu, nadovezala se i sepsa!

"Posle tri-četiri dana u komi probudili su me, ali i odmah stavili u veštačku komu jer sam bio agresivan. Ni toga se ne sećam. U toj veštačkoj komi sam bio nekih sedam-osam dana. Kad sam došao sebi, shvatio sam da sam u šok-sobi s desetak ljudi. Svi su na respiratoru, svi intubirani. Krevet preko puta mene, skočiše doktori, viču: 'Diši, diši, diši!' Ništa nisu mogli da učine. Kraj. Jeste bio stariji, kao i svi tu. Ali stvarno je teško to psihički podneti. Gledati smrt i biti tu, kraj nje. Nisam mogao ni da spavam...", ispričao je Jovan za "Kurir".

U intenzivnoj, naravno, nije imao telefon. Ali jeste, kako kaže, divne doktore, koji su mu kupili knjigu.

"Pokušavao sam da čitam 'Hobita'. Ali nije išlo, ne mogu da se koncentrišem od pištanja monitora, svega", seća se Jovan, kome su otkazali i bubrezi, pa je usledila dijaliza. 

"Imao sam dijalizni kateter, tehničari me odvezu s krevetom direktno tamo, zakače me i puste da vrti. Nekih sadam-osam puta sam bio na dijalizi. Iako to zvuči i izgleda strašno, ipak nisam shvatao katastrofalno. Od tehničara do lekara, tamo su svi fenomenalni i zaista su se maksimalno trudili. I ti bubrezi, koji su bili baš loše, i oni su se oporavili", kaže ovaj momak, koji je sve vreme bio na kiseoniku.

Iz intenzivne je smešten u sobu. Svi su, kako priča, leteli oko njega. Tu je ponovo učio da hoda.

"Bio sam dosta uporan, a i ti momci bili su uporni da me stave na noge. Tehničari su me držali podruku i uspeo sam".

I kada se činilo da je sve najgore prošlo, sledi - tromb!

"D-dimer mi je skočio na 14.000, a granica je oko 500. Otkrili su tromb u ruci, ali se, srećom, uz terapiju povukao".

I onda je, konačno, došao i taj 20. septembar - posle tačno mesec dana otišao je kući.

"Sad sam super. Hvala svima. Jeste da mi se spava non-stop, ali hodam sam. Jedino što imam išijas. U bolnici sam imao fizikalnu terapiju svaki dan, a sad moram da čekam da izađem iz izolacije od 14 dana, pa da idem na fizikalnu. Pa i da vidim mogu li početi da radim, bar od kuće", kaže ovaj IT stručnjak, zaposlen u Beogradu, i dodaje da je i roditeljima bilo užasno, a posebno kada su iznova zvali bolnicu ne znajući kakve će vesti o sinu čuti.

Jovan je iz porodice u kojoj niko nije vakcinisan.

"Jesam planirao da se vakcinišem, al' eto, prođe. U bolnici sam video svašta, pa i vakcinisane, a teško bolesne. Mada, zaista, svi su oni stari. Najverovatnije ću se posle svega vakcinisati. I moji su bili protiv vakcine, ali posle svega videćemo da li će ostati tako", priča Jovan, koji nije ni sanjao da ovo može doživeti i koji jedva čeka da se vrati svom starom život, pa i hobiju - fotografisanju gradova, ljudi i predela.

Još jedan dokaz da svi treba da se vakcinišu

Dr Vladan Cvetanović, direktor kovid bolnice u Kruševcu, kaže da je Jovan došao s uznapredovalom kovid infekcijom.

"Primljen je u veoma teškom opštem stanju, komatozan, što je posledica nekontrolisane šećerne bolesti koju je dodatno pogoršao kovid. Takođe, bila je i pridružena bakterijska sepsa. Između ostalog, u toku lečenja, dijaliziran je više puta. Posle tačno mesec dana otpušten kući", kaže za Kurir Cvetanović.

On podseća i da je Jovan nevakcinisan.

"To je je još jedna poruka svim mlađim osobama da, bez obzira na godine, bolest ne bira. Iako se ova životna priča završila na najbolji mogući način vakcinacija je neophodna za sve", naglašava dr Cvetanović.

(MONDO/Kurir)

MONDO vas poziva da držite distancu i nosite masku. Poštovanje mera i vakcinacija su jedini način da se spreči širenje epidemije.

Tagovi