Iako su mu lekari u detinjstvu govorili da zaboravi na profesionalni tenis, Saša Zverev je dokazao da dijabetes tip 1 nije zid, već prepreka koja zahteva precizno planiranje.
"Neki lekari su mi rekli: 'Ne, moraš da prestaneš, nema šanse da postaneš profesionalni sportista sa ovakvom bolešću'. Objašnjavali su mi da sa dijabetesom ne mogu da se bavim sportom koji je toliko fizički zahtevan kao tenis. Te reči su mi ostale u glavi, mnogo su me iznervirale, da budem potpuno iskren. Smatram da ne treba da postavljate limite deci, jer to nije fer prema njima", otkrio je Zverev, a celu njegovu ispovest možete da pročitate OVDE.
Zašto su lekari toliko oprezni?
Glavni razlog zbog kojeg su stručnjaci decenijama savetovali oprez, pa čak i odustajanje, kod pacijenata sa dijabetesom tipa 1 jeste rizik od hipoglikemije - naglog pada šećera u krvi. Prema podacima Klivlend klinike, intenzivna fizička aktivnost poput tenisa, koji može da traje satima, troši glukozu iz krvi kao primarno gorivo.
Kada sportista sa dijabetesom uđe u zonu visokog intenziteta, balansiranje između unetog insulina i potrošene energije postaje prava umetnost. Ako nivo šećera padne prenisko, dolazi do vrtoglavice, konfuzije, gubitka koordinacije, a u ekstremnim slučajevima i do gubitka svesti. U sportu gde odlučuju milimetri, poput tenisa, ovo je nekada smatrano nepremostivim rizikom.
Zverev je ispričao šta se dogodilo 2023. na Rolan Garosu, kada je morao da ubrizga sebi insulin.
"Rekli su mi da moram da napustim teren i da se to računa kao pauza za toalet. Objasnio sam im da su dozvoljene dve pauze za toalet tokom meča koji traje pet setova i da ponekad moram da ubrizgam insulin četiri-pet puta. Rekli su mi da je čudno ako to radim na terenu. Ako ne uzmem insulin, život može da mi bude u opasnosti. Oni su mi na to rekli da im izgleda čudno. Pitao sam ih da li im stvarno liči da bih koristio doping usred meča. Ti argumenti bili su besmisleni", rekao je Saša.
Paradoks adrenalina i glukoze
Interesantno je da ekstremni sport donosi još jedan izazov - hiperglikemiju (visok šećer). Tokom stresnih situacija, poput finala grend slema, telo luči adrenalin i druge hormone stresa koji signaliziraju jetri da oslobodi dodatnu glukozu. Za osobu bez dijabetesa, pankreas to reguliše automatski. Za Zvereva, to znači da usred meča mora da proceni: "Da li mi šećer pada zbog napora ili raste zbog stresa?".
Danas, uz pravilnu edukaciju i tehnologiju, dijabetes tip 1 više nije dijagnoza koja ograničava domet. Primeri poput Zvereva, ali i fudbalera Naća Fernandeza ili košarkaša Adama Morisona, pokazuju da insulin u torbi nije znak slabosti, već deo opreme šampiona.
Kao što poručuju stručnjaci, dijabetes zahteva da postanete ekspert za sopstveno telo. Saša Zverev je taj ispit položio sa čistom desetkom. Danas drži pehar za koji su mu mnogi rekli da nikada neće ni dodirnuti.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO:
(MONDO)